1              Poslovni broj: I Kž -3/2021-4

Poslovni broj: I Kž-3/2021-4

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene A. V. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene A. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 20. siječnja 2021. broj Kv I-14/2021-4 (K-1/2017-420), u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba optužene A. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, na temelju članka 557.e stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljeno je trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom optuženoj A. V. da otuđi ili optereti nekretnine navedene u izreci pobijanog rješenja, te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama – Buie, izvršiti zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja u zemljišnoj knjizi nekretnina označenih kao k.č.br. …. oranica …. m2 upisane u zk.ul. …. k.o. B., k.č.br. …. oranica ….m2 upisane u zk.ul. …. k.o. B., k.č.br. …. pašnjak površine …. m2 upisan u zk.ul.br. …. k.o. U., k.č.br. …. pašnjak površine …. m2 upisan u zk.ul. …. k.o. U., (točka 1.-4.izreke pobijanog rješenja).

 

Pod točkama 5-9 izreke pobijanog rješenja trgovačkom društvu O. kao i odgovornoj osobi A. C. produljene su privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina uz zabilježbu tih mjera u zemljišnoj knjizi na nekretninama : kč.br. …. ukupne površine …. m2 od čega poslovna zgrada površine …. m2, gospodarsko dvorište površine …. m2 i hala površine …. m2 upisana u zk.ul.br. …. k.o. U., nekretninu označenu kao k.č.br. ….-put površine …. m2 upisane u zk.ul.br. …. k.o. U., nekretninu označenu kao kč.br. ….-put površine …. m2 upisane u zk.ul.br. …. k.o. U., nekretninu označenu kao kč.br. …. ukupne površine …. m2 od čega dvorište površine …. m2 i kuća površine …. m2 upisana u zk.ul.br. …. k.o. U., nekretnina označena kao k.č.br. …. ukupne površine …. m2 od čega dvorište površine …. m2 i kuća površine …. m2 upisana u zk.ul.br. …. k.o. U., uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja navedenih nekretnina (točka 5-9 izreke pobijanog rješenja).

 

Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnijela optužena A. V. po branitelju, odvjetniku S. P., zbog "... svih zakonom predviđenih razloga ...", odnosno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog "... pogrešne primjene ..." Kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukinu privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, odnosno da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaliteljica smatra da je izreka rješenja nerazumljiva i proturječna stanju spisa te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju rješenja i stanja spisa jer da su pobijanim rješenjem produljene privremene mjere koje "ne postoje" budući su rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 21. prosinca 2016. broj Kov-17/16 i Kov-19/16 ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1159/2017. od 14. srpnja 2020.

 

Točno je da su citiranom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta navedena rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, međutim, tom odlukom nisu ukinute privremene mjere određene rješenjem Kov-17/16 i Kov-19/16 od 21. prosinca 2016. (točka 11-15 odnosno točka 5-9 pobijanog rješenja) već pobrojane privremene mjere i dalje egzistiraju. Naime, rješenjem od 11. rujna 2020., broj Kv-I-185/2020 (list 3646-3650 spisa), koje je postalo pravomoćno na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. listopada 2020. broj I Kž-584 /20, izvanraspravno vijeće suda prvog stupnja produljilo je privremene mjere te otklonio uočene nepravilnosti i nedostatke na koje je ukazano odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 14. srpnja 2020. broj U-III-1159/2017 i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. kolovoza 2020. broj I Kž-455/2020-4. Radi se o privremenim mjerama koje su po opsegu i sadržaju potpuno identične privremenim mjerama sada opisanima pod točkama 1-9 pobijanog rješenja. Prema tome, sud prvog stupnja je, protivno žalbenim navodima, produljio privremene mjere koje kontinuirano egzistiraju, a izneseni razlozi su potpuni, razumljivi i bez proturječja.

 

Zato su neosnovani ponovljeni žalbeni navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno budući u pobijanom rješenju nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi su jasni, razumljivi i potpuno sukladni stanju spisa. Neosnovano se žaliteljica žali zbog povrede kaznenog zakona pri čemu ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu dok je iz sadržaja žalbe vidljivo da ju argumentira pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

 

Protivno daljnjim žalbenim navodima o arbitrarnom postupanju suda, koje se po ocjeni žaliteljice ogleda u identičnim razlozima za produljenje privremene mjere od trenutka njihovog određivanja, bez ponovnog utvrđenja i provjere navoda ovlaštenog tužitelja, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju dostatno i sveobuhvatno obrazložio razloge zbog kojih je privremena mjera produljena, pri čemu su u cijelosti ispunjeni zakonski uvjeti za produljenje privremene mjere iz članka 557. b stavak 1. ZKP/08.

 

Žaliteljica nije u pravu ni u pogledu ponovljenih žalbenih navoda o povredi načela razmjernosti iz članka 4. stavka 1. ZKP/08. kojim je propisano da svaka mjera ili radnja ograničenja slobode ili prava utemeljena na ovom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

Valjano je prvostupanjski sud utvrdio da određivanje predmetne privremene mjere ne predstavlja prekomjeran teret u odnosu na zajamčeno pravo mirnog uživanja vlasništva, odnosno, da načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Vrijednost nekretnina u odnosu na koje je produljena privremena mjera iznosi ….. kuna. Ako se ima u vidu da se potvrđenom optužnicom optuženoj stavlja na teret počinjenje kaznenog djela-zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju - iz članka 246. stavak 2. KZ/11, na način da je sebi pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od ….. kuna, a trgovačko društvo O. d.o.o. u iznosu od …. kuna, tada proizlazi suprotno ponovljenim žalbenim navodima, da je vrijednost imovine na kojoj je produljena privremena mjera, razmjerna vrijednosti pretpostavljene imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom koja je osigurana privremenom mjerom.

 

Stoga, vrijednost nekretnina na kojima su produljene privremene mjere ograničenja prava vlasništva optuženice i povezane osobe trgovačkog društva O. d.o.o (zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina uz zabilježbu u zemljišnim knjigama) upravo su razmjerne naravi potrebe za osiguranjem visine pretpostavljene imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

 

Neosnovani su i navodi žaliteljica navodi kako je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) čime da je učinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Navedenu povredu žaliteljica obrazlaže narušavanjem presumpcije nedužnosti kada prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi ''… pa se s obzirom na visinu pribavljene imovinske koristi u znatnom iznosu…., a sve kako bi znatno otežala oduzimanje imovinske koristi….'' . Žaliteljica, naime, smatra da je narušena presumpcija nevinosti, jer je prvostupanjski sud "... uzeo dokaznim da je optuženica pribavila imovinsku korist ...". Međutim, pobijanim rješenjem, u dijelu koji žaliteljica samo djelomično citira, prvostupanjski sud svoje razloge za donošenje pobijanog rješenja temelji na činjenicama iz potvrđene optužnice, koja predstavlja relevantan stupanj osnovane sumnje, na koji način nije u odnosu na optuženicu povrijeđena odredba članka 3. ZKP/08.

 

Stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. na koju se poziva žaliteljica.

 

Nadalje, nisu osnovane žalbene tvrdnje kojima, očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., se ističe da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena jer se, prema stavu žalitelja, radi ''o oborivoj zakonskoj pretpostavci i moguće je dokazivati drugačije''. Premda je prvostupanjski sud dao dostatne razloge za postojanje opasnosti, treba reći da se, sukladno odredbi članka 557.b stavka 1. ZKP/08., u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Dakle, postojanje te opasnosti je, prema citiranoj odredbi ZKP/08., neoboriva zakonska presumpcija, zbog čega je predlagatelj osiguranja ni ne mora dokazivati, dok protivnik osiguranja ne može osporavati njeno postojanje.

 

Neosnovani su žalbeni navodi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ''u odnosu na dobru vjeru okrivljene i TD O. d.o.o.''. Razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud u pogledu produljenja privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi, kako u odnosu na optuženu A. V., tako i u odnosu na trgovačko društvo O. na koju je imovinska korist prenesena, u cijelosti su jasni i argumentirani. Citirajući zakonsku odredbu iz članka 77. KZ/11. žaliteljica tvrdi da sud prvog stupnja nije utvrdio činjenice za daljnje postojanje uvjeta za primjenu privremene mjere u odnosu na trgovačko društvo O. kao drugu osobu, na koju je imovinska korist prenesena, kao ni razloge zbog kojih smatra da to trgovačko društvo nije postupalo u dobroj vjeri.

 

Suprotno tome, visina imovinske koristi koja se potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je pribavljena u korist trgovačko društvo O. i po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno je obrazložena kao prenošenje vlasništva koje nije stečeno u dobroj vjeri, a što je u skladu s odredbom članka 77. stavak 1. KZ/11.

 

Neosnovani su daljnji žalbeni navodi o zastarjelosti podataka na temelju kojih su produljene privremene mjere, budući iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja, uvažavajući odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, otklonio sve nepravilnosti na koje je ukazano tom odlukom i sukladno načelu razmjernosti, produljio samo privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu optužene A. V. i povezanog trgovačkog društva O. d.o.o., dok privremene mjere koje se odnose na obustavu izvršenja transakcija po bankovnim računima u vlasništvu optuženice te zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine označene kao kč.br. …., upisana u zk.ul. broj …. k.o. U. nisu produljene.

 

Okolnost da sud prvog stupnja nije odlučio o produljenju svih privremenih mjera, već samo onih za koje ocjenjuje da mogu osigurati pretpostavljenu imovinsku korist naznačenu u potvrđenoj optužnici, ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja u pogledu produljenja privremenih mjera osiguranja zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi na nekretninama označenima u točkama 1.-9. pobijanog rješenja.

 

Ispitujući pobijano rješenje u pravcu daljnjih žalbenih navoda kojima žaliteljica tvrdi da je sud prvog stupnja tijekom postupka trebao odlučiti o svim privremenim mjerama, dakle i onima koje nisu produljene (uskrate isplata sa bankovnih računa u vlasništvu optužene naložene banci d.d Z. i banci d.d R. označene u točkama 6-10 rješenja Kov-18/16 od 11. studenog 2016. (list 2961-2966 spisa) kao i o prijedlogu za ukidanje privremene mjere od 25. rujna 2020. (list 3689 spisa), ukazuje se sudu prvog stupnja da bi prilikom ponovnog preispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere trebalo odlučiti i o privremenim mjerama koje nisu produljene, sukladno članku 557.e stavak 3. ZKP/08. na što s pravom ukazuje žaliteljica.

 

S obzirom na to da istaknutim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., utvrđena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci.

 

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.