- 1 -              Rev 2663/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2663/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. I. B. OIB: ..., P., Francuska, 2. tužiteljice M. B. OIB: ..., P., Francuska, 3. tužitelja M.-A. B. OIB: ..., D. L. L., Francuska i 4. tužitelja T. B. OIB: ..., D. L. L., Francuska, svi zastupani po punomoćnici Z. Z.-B., odvjetnici u Z., protiv tuženika 1. Republike Hrvatske OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, 2. tuženika Hrvatskog društva političkih zatvorenika OIB: ..., Z., zastupan po punomoćniku T. J., odvjetniku u Z., 3. tuženika "U. f." U.O. Z. OIB: ..., Z., 4. tuženika A. P. OIB: ..., O., i 5. tužene Hrvatske radiotelevizije OIB: ..., Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj 9 Gž-738/2017-12 od 22. studenog 2018. kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-162/2015-182 od 18. listopada 2016., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj 9 Gž-738/2017-12 od 22. studenog 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je kako slijedi:

 

"I./              Nalaže se I-tuženoj Republici Hrvatskoj, II-tuženiku Hrvatskom društvu političkih zatvorenika, Z., ..., III-tuženiku "U. F." U.O. Z., ..., Z., 32-A i IV-tuženiku A. P., ... O., ... na ime naknade štete solidarno isplatiti iznos od 200.000,00 kn i to I-tužiteljici I. B. iz Francuske, ..., ..., ... P. iznos od 50.000,00 kn, II-tužiteljici M. B. iz Francuske, ..., ..., ... P., iznos od 50.000,00 kn, III-tužitelju M.-A. B. iz Francuske, ...., ... D. L. L., iznos od 50.000,00 kn i IV-tužitelju T. B. iz Francuske, ...., .... D. L. L., iznos od 50.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2016. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da im solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 90.952,76 kn sve u roku od 15 dana.

 

II./              Odbijaju se I-tužiteljica I. B. iz Francuske, ..., ...., ... P., II-tužiteljica M. B. iz Francuske, ...., ...., ... P., III-tužitelj M.-A. B. iz Francuske, ..., i IV-tužitelj T. B. iz Francuske, ...., .... D. L. L. sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 200.000,00 kn i to I-tužiteljica I. B. iz Francuske, ...., ...., ... P. iznosa od 50.000,00 kn, II-tužiteljica M. B. iz Francuske, ...., ...., ... P. iznosa od 50.000,00 kn, III-tužitelj M.-A. B. iz Francuske, .... iznosa od 50.000,00 kn i IV-tužitelj T. B. iz Francuske, ...., ... D. L. L. iznosa od 50.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2016. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđeno pod toč. I izreke ove presude.

 

III./              Odbijaju se I-tužena Republika Hrvatska i II-tuženi Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Z., .... sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim."

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba u odnosu na 5. tuženu Hrvatsku radioteleviziju Z. kao nepravovremena.

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je kako slijedi:

 

"I. Žalba I. tužiteljice I. B., II. tužiteljice M. B., III. tužitelja M.-A. B. i IV. tužitelja T. B. se odbija kao neosnovana, a žalbe I. tuženice Republike Hrvatske, II. tuženika Hrvatskog društva političkih zatvorenika i IV. tuženika A. P. se prihvaćaju te se presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 18. listopada 2016., poslovni broj: 1 Pn-162/2015-182.,

 

1. potvrđuje u točki II. izreke presude kao i rješenje

2. preinačava u točki I. i III. izreke presude i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev I. tužiteljice, II. tužiteljice, III. tužitelja i IV. tužitelja koji glasi:

 

"Tuženi Republika Hrvatska, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika i A. P. su dužni na ime naknade štete solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 400.000,00 kn i to I. tužiteljici iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, II. tužiteljici iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, III. tužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, IV. tužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate kao i solidarno naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Nalaže se I. tužiteljici, II. tužiteljici, III. tužitelju i IV. tužitelju da tuženicima solidarno naknade troškove parničnog postupka i to I. tuženici u iznosu od 75.625,00 kn, II. tuženiku u iznosu od 95.625,00 kn i IV. tuženiku u iznosu od 3.906,25 kn sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev I., II., III. i IV. tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

IV. Odbija se zahtjev V. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu."

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji pozivom na odredbu iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku pa predlažu da se presuda ukine, a podredno da se ukine i presuda suda prvog stupnja te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju su odgovorili 1., 2., 4. i 5. tuženik. Predložili su da se revizija odbaci kao nedopuštena odnosno da se ona odbije kao neosnovana.

 

Revizija je osnovana.

 

Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbi iz članka 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog čega je u ovom predmetu dopušteno izjaviti reviziju primjenom odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.

 

Unatoč tome što su se u reviziji tužitelji pozvali na odredbu iz članka 382. stavak 2. ZPP ne postoje procesne zapreke da se o reviziji tužitelja odluči primjenom odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.

 

Stoga je ovaj revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz članka 392.a stavak 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji tužitelji ističu pravna pitanja koja se u bitnome svode na isticanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu smatrajući u bitnome da tuženici nisu odgovorni za nastalu štetu tužiteljima, a svoju odluku temelji od svih provedenih dokaza u spisu i ocijenjenih po sudu prvog stupnja, uglavnom na iskazu saslušanog svjedoka V. V. Tako drugostupanjski sud zaključuje da je prijeporni film utemeljen na točnim i istinitim podacima da je prednik tužitelja N. B. bio suradnik SDS-a pod konspirativnim imenom M., da je dan odnosno večer prije ubojstva sada pokojnog B. B. dojavljivao o njegovom kretanju te da je tako, unatoč njegovom odbojnom stavu, vjerojatno perfidno iskorišten za uspostavu nadzora nad kretanjem B. B. te tako posredno i za njegovu likvidaciju.

 

Iz toga drugostupanjski sud zaključuje da se ne radi o kleveti, a niti o uvredi, pa da nema protupravnosti i tako ispunjenosti pretpostavki za odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljima prema općim propisima obveznog prava iz Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 - dalje: ZOO).

 

Nadalje, pobijanom presudom se drugotuženika Hrvatsko društvo političkih zatvorenika izjednačava sa nakladnikom pa se obrazlaže da i o odgovornosti tog tuženika valja suditi primjenom Zakona o javnom priopćavanju. S tim u svezi zaključuje da je tužba u odnosu na njega prekasno podnesena pritom primjenjujući članak 25. Zakona o javnom priopćavanju kao što je to i za 5. tuženicu Hrvatsku radioteleviziju. No, dalje se pobijanom presudom ustvrđuje da sve da se u predmetnom slučaju ne bi primjenjivale odredbe članka 25. i 26. Zakona o javnom priopćavanju da se prema stanju spisa odnosno svemu prethodno navedenom ima zaključiti da postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti sukladno odredbi članka 22. stavak 1. točka 3. Zakona o javnom priopćavanju. No, osim te konstatacije, pobijanom se presudom ne obrazlaže takvo stajalište već se samo zaključuje da je zato tužbeni zahtjev neosnovan bilo da je on kao takav odbijen ili je tužba odbačena.

 

Takvim obrazloženjem drugostupanjske presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema jasne razloge o odlučnim činjenicama i ona sa takvim razlozima ostavlja dojam arbitrarnosti u odlučivanju te ju nije moguće ispitati.

 

Naime, nije jasno kojeg tuženika temeljem kojih odredbi i kojeg zakona, sud smatra odgovornim za nastalu štetu tužiteljima. Drugostupanjski sud nije razlozima presude odgovorio na pitanja temeljem kojih zakona svaki od tuženika u datim okolnostima bi mogao odgovarati za štetu tužiteljima.

 

Naime, odlučujuća pitanja za ovaj spor prvenstveno se svode na pitanja primjene odgovarajućih zakona za prosudbu odgovornosti više osoba za štetu počinjenu putem sredstva javnog informiranja, što svakako predstavlja i snimljeni prijeporni film i posebno njegov sadržaj. Ovo stoga što tužitelji smatraju više osoba odgovornim za izradu, osmišljavanje sadržaja te prikazivanja prijepornog filma. Utoliko je potrebno razlučiti koji od tuženika odgovara primjenom odredbi ZOO, a koji odgovaraju primjenom Zakona o javnom informiranju ("Narodne novine" broj 22/92) odnosno Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine" broj 83/96 – dalje: ZJP).

 

Nakon toga potrebno je za tuženike koji bi odgovarali primjenom odredbi ZJI ili ZJP imati na umu pitanje vremenskog važenja odredbi ZJI odnosno ZJP za prosudbu pretpostavki odgovornosti onih osoba koje odgovaraju po toj osnovi kao i za prosudbu prekluzije prava na ostvarenje ove zaštite ili zastare ove vrste tražbine za naknadu štete. Ovo potonje i u odnosu na sve tuženike.

 

Utoliko su u pravu revidenti kada prigovaraju nedostatnosti odgovarajućih razloga za pronalaženje odgovora na odlučujuća pitanja za ovaj spor.

 

Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja je tužiteljima nastala povredom dostojanstva, ugleda i časti prikazivanjem filma naziva "...." 16. listopada 1992. na Hrvatskoj televiziji u produkciji U. f. u kojem je filmu njihov prednik prikazan kao suradnik Službe državne sigurnosti bivše države.

 

Prema odredbi članka 2. Zakona o javnom informiranju javno se informiranje ostvaruje sredstvom tiska i drugih sredstava informiranja s time da druga sredstva informiranja su u smislu tog Zakona radijske i televizijske postaje, programi novinskih agencija, te filmovi, video vrpce, gramofonske ploče, magnetofonske vrpce i druga sredstva koja informiraju o nekom događaju, pojavi, ličnosti, predmetu ili djelatnosti, s time da je informacija u smislu toga Zakona podatak, te tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće i drugi prilog objavljen u sredstvu javnog informiranja.

 

U smislu članka 6. ZJI svaki građanin ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, pa su u smislu članka 7. stavak 2. sredstva javnog informiranja dužna poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a poglavito djece, mladeži i obitelji. Navedeni Zakon odredbama članka 29. i 30. propisuje pretpostavke za odgovornost nakladnika za materijalnu i nematerijalnu štetu, a odredbom članka 32. i dr. slučajeve za koje oštećena osoba nema pravo na naknadu štete kao i člankom 33. i dr. propisuje se odnos nakladnika i autora informacije po pitanju regresa, odnosno za novinsku agenciju zastare regresa, te člankom 37. obvezu nakladnika da objavi pravomoćnu presudu koja je osuđena na naknadu štete.

 

Odredbom članka 32. ZJI propisana je nadležnost suda za odlučivanje o naknadi štete kao i hitnost postupka.

 

Tek je odredbom članka 26. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine" broj 83/96 – dalje: ZJP) propisano da se tužba radi naknade štete može podići najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objave informacije kojom je šteta prouzročena.

 

Odredbom članka 47. ZJP propisano je da se odredbe tog Zakona o odgovornosti nakladnika za štetu primjenjuju i na slučajeve u kojima do dana stupanja na snagu toga Zakona nije donesena pravomoćna presuda, a pobijana drugostupanjska presuda donesena je u vrijeme važenja toga Zakona tj. ZJP.

 

Prema tome, u konkretnom slučaju, a budući da je pobijana presuda donesena 22. studenog 2018., što znači nakon stupanja na snagu ZJP, o pitanju odgovornosti tuženika za štetu tužiteljima ima se prosuđivati po odredbama ZJP (tako i Rev 473/00).

 

No, pitanje odgovornosti za naknadu štete ne uključuje u sebi i pitanje roka za podnošenje tužbe u predmetima u kojima je već tužba podnesena pa se po pitanju roka podnošenja tužbe za naknadu štete prema odgovornim osobama po ZJP, a što se čini i po logici stvari, ne može primjenjivati odredba iz članka 26. ZJP u kojoj je odredbi propisano da se tužba podnosi radi naknade štete najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana objave informacije kojom je šteta prouzročena, jer bi to značilo da bi oštećenici retroaktivno mogli biti prekludirani u ostvarenju obeštećenja iako su tužbom ustali u vrijeme kada još nije bio propisan rok za njezino podnošenje.

 

Prema tome o pravovremenosti tužbe u odnosu na tuženike koji ulaze u krug osoba koje odgovaraju po ZJI odnosno ZJP, predmet valja u konkretnom slučaju raspraviti primjenom odredbi ZJI koje su bile na snazi kada je štetna radnja počinjena, a tužba podnesena za vrijeme važenja ZJI u konkretnom slučaju 18. listopada 1995., a u odnosu na ostale tuženike primjenom odredbi ZOO ovisno o tome da li se o odgovornosti za naknadu štete radi o nakladniku i s njim izjednačenoj osobi ili o onim osobama koje za naknadu štete odgovaraju primjenom općih propisa obveznog prava.

 

Međutim o osnovi odgovornosti, a obzirom na odredbu članka 47. ZJP valja raspraviti pitanje odgovornosti primjenom odredbi tog zakona i naravno ZOO, ovisno o tome o kojem se tuženiku radi i građanskopravnoj svezi oštećenika i tuženika po pitanju ovog utuženog čina.

 

Tek nakon toga, sud će biti u mogućnosti ocijeniti žalbene navode i odgovarajuće ponovo odlučiti o pravilnosti presude suda prvog stupnja, odnosno da li prikazivanje prijepornog filma sa prikazanim sadržajem u njemu predstavlja štetnu radnju kojom je počinjena šteta tužiteljima i tko je za nju odgovoran i zašto, primjenom kojih odredbi, a onda tek u kojoj visini.

 

Iz navedenih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i drugostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz članka 394. stavak 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.