- 1 -              Revd 719/2021-2

Broj: Revd 719/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijske ... V. (OIB: ... ) V., kojeg zastupa punomoćnica T. P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva S. i R. iz V. protiv tuženika J. R., vlasnika obrta P. J. R. (OIB: ... ) kojeg zastupa punomoćnik K. H., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4614/2019-2 od 28. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-128/2018-20 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4614/2019 od 28. srpnja 2020. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Jesu li u razdoblju od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (NN 153/2009), pa do prestanka važenja Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (NN 119/2007, 91/2008, 39/2011), koji je Pravilnik o mjerilima prestao važiti stupanjem na snagu Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti (NN 78/2014), fizičke i pravne osobe koje u obavljanju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta koriste priključke odnosno prilaze na javnu cestu izgrađene na cestovnom zemljištu, dužne za takvo korištenje plaćati naknadu, iako nisu sklopile ugovor o korištenju cestovnog zemljišta?“

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 192.112,60 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje tom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.711,10 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„Jesu li u razdoblju od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (NN 153/2009), pa do prestanka važenja Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (NN 119/2007, 91/2008, 39/2011), koji je Pravilnik o mjerilima prestao važiti stupanjem na snagu Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti (NN 78/2014), fizičke i pravne osobe koje u obavljanju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta koriste priključke odnosno prilaze na javnu cestu izgrađene na cestovnom zemljištu, dužne za takvo korištenje plaćati naknadu, iako nisu sklopile ugovor o korištenju cestovnog zemljišta?“

Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

Ovaj revizijski sud ocijenio je da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju, u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, naznačenog pravnog pitanja te da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a praksa viših sudova nije jedinstvena.

S obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, to je valjalo na temelju odredbe članka 387. stavka 6. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. ožujka 2021.