- 1 -              Rev-x 1151/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1151/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J. iz D. S., kojeg je zastupao punomoćnik I. L., odvjetnik u Z. (kao privremeni zamjenik punomoćnika A. B., odvjetnika u Z.) protiv tuženika T. d.d. R., P. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1403/13-3 od 15. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6537/10-32 od 27. veljače 2012., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja R. J., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6537/10-32 od 27. veljače 2012., odbijen je kao neosnovan zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 54.709,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2006. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1403/13-3 od 15. listopada 2013., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP) zbog svih zakonskih razloga. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine u cijelosti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Iako je tužitelj u reviziji naveo da ju podnosi zbog svih zakonskih razloga, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. i st. 2. ZPP), tužitelj nije određeno naveo koja bi eventualno bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima i u čemu bi se ona sastojala. Zbog toga ovaj sud nije ni razmatrao revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, imajući na umu odredbu čl. 392.a st. 1. ZPP, kojom je propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U pobijanoj presudi nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora u ovoj parnici bio je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zbog invaliditeta (nastalog kao posljedice ozljeđivanja u prometnoj nezgodi) osiguranu svotu po Ugovoru o osiguranju - polici broj … od 27. siječnja 1995., kojom je ugovorena osigurana svota u iznosu od tadašnjih 100.000,00 DEM za 100 % trajnu invalidnost i dnevna naknada za bolovanje u iznosu od 50,00 DEM po danu bolovanja.

 

Iz predmetnog spisa proizlazi:

 

              - da je tužitelj ustao s pred prvostupanjskim sudom s dvije tužbe: tužbom protiv tuženika A. d.d. Z., radi isplate osigurane svote po polici osiguranja u spisu ovoga suda poslovni broj Pn-4926/96 i tužbom protiv tuženika T. d.d. R. P. Z., radi isplate osigurane svote po polici osiguranja br. … od 27. siječnja 1995., u spisu poslovni broj Pn-6746/01 te da je drugi navedeni spis spojen na spis Pn-4926/96 radi donošenja jedinstvene odluke;

 

              - da se ranije tijekom postupka tužitelj nagodio izvansudskom nagodbom od 6. prosinca 2004. (list 404 spisa) s tuženikom A. d.d. te je podneskom od 10. svibnja 2005. godine (list 355 spisa) obavijestio sud prvog stupnja da povlači tužbu i odriče se tužbenog zahtjeve u odnosu na A. d.d. Z. (kao I. tuženika);

 

              - da je u odnosu na tuženika A. d.d. Z. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev;

 

              - da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1556/02 od 31. svibnja 2005., ispravljenoj rješenjima toga suda od 15. travnja 2008. godine i 27. svibnja 2009., naloženo je tuženiku T. d.d. R. P. Z. da isplati tužitelju 63.401,16 EUR s pripadajućom kamatom tekućom od 5. prosinca 1996. do isplate te iznos od 1.508,31 EUR s pripadajućom kamatom tekućom od 29. listopada 1995. godine do isplate sve u protuvrijednosti u hrvatskim kunama prema prodajnom tečaju R. d.d. u Z. na dan isplate;

 

              - da je presudom drugostupanjskog suda poslovni broj Gžn-3609/09 od 19. listopada 2010., odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 8.691,96 EUR i 1.508,31 EUR s pripadajućom kamatom, dok je prvostupanjska presuda ukinuta za iznos od 54.709,20 EUR s pripadajućom kamatom tekućom i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s tim da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci;

 

Dakle, predmet parnice u ovoj fazi postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 54.709,20 EUR s pripadajućom kamatom, a koji se odnosi na invaliditet koji je nastupio kao posljedica nastupa posttraumatske epilepsije.

 

U odnosu na osnovu tog novčanog zahtjeva iz predmetnog spisa proizlazi:

 

- da je tužitelj ... doživio prometnu nezgodu u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede i da je nastupio osigurani slučaj;

 

- da je provedenim medicinskim vještačenjem (sudski vještaci dr. Ž. B., dr. M. Đ. i dr. M. M.) utvrđeno je kako je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio potres mozga, nagnječenje mozga i trzajnu ozljedu vratne kralježnice te da su tijekom kasnije obrade i liječenja postavljene dijagnoze postraumatske encefalopatije i kronični moždani sindrom s promjenom karaktera i nastup posttraumatske epilepsije;

 

- da je sudski vještak dr. Ž. B. ocijenio invaliditet po Tablicama tuženika prema Glavi I. toč. 4. sa 70 %, dok je sudska vještakinja dr. M. M. ocijenila invaliditet tužitelja s naslova oštećenja sluha sa 10 % a dr. M. Đ. s naslova oštećenja vida u opsegu od 7 %, prema glavi II. toč. 22. i 25a. Tablica;

 

              - da je za invaliditet s naslova oštećenja sluha u opsegu od 10 % i vida u opsegu od 7%  tuženik pravomoćno obvezan na isplatu iznosa od 8.691,96 EUR (ranije 17.000,00 DEM) s obzirom da je ugovorena isplata iznosa od 100.000,00 DEM za 100 % invaliditeta;

 

              - da su medicinski utvrđene posljedice nastanka postraumatske encefalopatije i epilepsije grand mal tipa tek 1997., s obzirom na to da se u liječničkoj dokumentaciji pojava učestalih epileptičkih napada spominje prvi put 1997. (prema nalazu dr. Ž. B., na listu 352 spisa), što je u nastavku postupka nedvojbeno utvrđeno saslušanjem ovog vještaka (na ročištu održanom 16. veljače 2012., na listu 410 spisa) koji je potvrdio da je kod tužitelja dijagnoza postraumatske epilepsije utvrđena u veljači 1997.

 

              S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu osigurane svote po Ugovoru o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja to se o njegovoj osnovanosti mora odlučivati (kako to pravilno navode nižestupanjski sudovi) i primjenom općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja koji su sastavni dio Ugovora (dalje Uvjeta i Tablicama invaliditeta) u vezi s odredbom čl. 919. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) koji je bio na snazi u trenutku zaključenja Ugovora i primjenjuje se u ovom postupku.

 

              Odredbom čl. 7. st. 2. Uvjeta propisano je da će - kad nastupi osigurani slučaj - osiguratelj isplatiti osiguraniku postotak od osigurane svote za slučaj invaliditeta koji odgovara postotku djelomičnog invaliditeta ako je nastupio djelomični invaliditet, dok je čl. 13. st. 1. Uvjeta propisano da će osiguratelj platiti ugovorenu svotu odnosno naknadu ako je nesretni slučaj nastao za vrijeme trajanja osiguranja i ako su posljedice nesretnog slučaja predviđene čl. 7. Uvjeta bile medicinski utvrđene u roku od godine dana od dana nesretnog slučaja.

 

              Dakle, kada je u postupku utvrđeno da je postraumatska encefalopatija i kronični moždani sindrom s promjenom karaktera i nastupom posttraumatske epilepsije kod tužitelja medicinski utvrđena nakon isteka roka od godine dana od dana nesretnog slučaja (čl. 13. at. 1. Uvjeta), to okolnost što ove posljedice uobičajeno nastupaju "kasnije" ne utječu na valjanu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, odnosno otklanjanje zahtjeva na isplatu osigurane svote koja bi se odnosila na invaliditet utvrđen na temelju nastupa tih naknadnih zdravstvenih problema/posljedica.

 

              Tužitelj pogrešno tumači odredbe čl. 13. st. 1. i 2. Uvjeta prema kojima se invaliditet kod oštećene osobe utvrđuje po završetku liječenja odnosno nakon ustaljenosti zdravstvenog stanja kod oštećene osobe, a ako stanje ustaljenosti ne nastupi niti po proteku roka od godine, da se kao konačno stanje uzima stanje zdravlja oštećene osobe po isteku 3. godine, pa pogrešno smatra da je i kod njega u invaliditet trebalo uračunati posljedice koje su nastupile nakon isteka roka od godine dana od dana nesretnog slučaja, a prije isteka roka od tri godine.

 

              Naime, i prema mišljenju ovog suda, ovaj rok od tri godine odnosi se na posljedice koje su medicinski utvrđene u roku od godine dana  od štetnog događaja, ali u pogledu kojih nije dovršeno liječenje. U smislu izloženog ovaj sud ne nalazi nejasnih odredbi u Uvjetima osiguratelja kao sastavnog dijela ugovora o osiguranju, niti potrebe za tumačenjem odredbi ugovora.

 

              Ovo stoga što se, prema odredbi čl. 99. st. 1. ZOO odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, a samo nejasne odredbe koje su sporne treba tumačiti.

 

              Nadalje, prema odredbi čl. 140. ZOO opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj bilo da su sadržani u ugovoru bilo da se ugovor na njih poziva obvezuju ugovorne stranke. Naime, jedno od svojstava ugovora o osiguranju je u tome da je to ugovor po pristupu (adhezioni) time da osiguranik kao ugovorna strana koja se profesionalno bavi djelatnošću osiguranja sam jednostrano donosi opće uvjete osiguranja kojima druga strana pristupa prilikom sklapanja ugovora. Prema odredbi čl. 100. ZOO kod takvih ugovor se nejasne odredbe trebaju tumačiti u korist slabije strane (one koja je pristupila ugovoru).

 

              Međutim, revident koji nije osporavao ugovor o osiguranju u tom smislu, odnosno nije prigovarao uvjetima ugovora, neopravdano sada smatra da je "(…) sud trebao uočiti nejasnoću i koliziju između odredbe čl. 7. i odredbe čl. 13. Općih uvjeta tuženika te je iste odredbe trebao tumačiti u korist tužitelja".

 

              Slijedom svega navedenog, revizijskim prigovorima nije dovedena u pitanje valjana primjena materijalnog prava pa je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.