1

 

 

Poslovni broj: 1 P-131/2020-10

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Branki Pleskalt, u pravnoj stvari tužitelja D. B. vl. P. , OIB. …, zastupan po punomoćnici V. J. odvjetnici u B., protiv 1. tuženika I. B. M. d.o.o. u stečaju, K., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. B. odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu D. B. i V. B. odvjetnicima u K. i 2. tuženiku M. d.o.o. B., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. K. odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu Z. K. i D. D. odvjetnicima u B., radi pobijanja pravnih radnji, 3. ožujka 2021.

 

r i j e š i o    j e

 

1.Odbacuje se tužba tužitelja D. B. vl. P., koja glasi:

 

"I Utvrđuje se da pravna radnja zaključenje kupoprodajnog ugovora od 12. 03. 2010. godine ovjerenog kod javnog bilježnika N. O. iz B., broj: OV-2036/10 od 12. 03. 2010. godine i OV-2037/10 od 12. 03. 2010. godine između trgovačkog društva I. B. M. d.o.o. K., kao prodavatelja i trgovačkog društva M. d.o.o. B., kao kupca, kojim je prodavatelj prodao, a kupac kupio nekretnine-stan u zgradi u B., sagrađen na katastarskoj čestici 2546/2 zgrada mješovite uporabe broj 6 a (višestambeno-poslovna građevina P+2 poslovni prostor u roh-bau izvedbi i 13 stanova) površine 320 m2 i dvorište površine 480 m2, upisan u k.o. G. B. pod. ul. broj 16/zk. ul. broj: 5125, u naravi 16 etaža 76/1276, stan 5-13 koji se nalazi na II katu a sastoji se od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka + blagovaonice i kuhinje, neto korisne površine P=35,25 m2 i kojemu pripadaju sporedni dijelovi lođa, neto podne površine P=4,07 m2, parkirališno mjsto izvan zgrade označeno P11, neto podne površine P=11,25 m2, kao i upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime M. d.o.o. B., gube učinak prema Stečajnoj masi stečajnog dužnika I. B. M. d.o.o. u stečaju, K.,  OIB: ... 

 

II. 2. tuženi M. d.o.o. B., OIB. … dužan je u stečajnu masu stečjanog dužnika I. B. M. d.o.o. u stečaju, K., OIB: …, vratiti nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru – stan u zgradi u B., sagrađen na katastarskoj čestici 2546/2 zgrada mješovite uporabe br. 6 a (višestambeno-poslovna građevina P+2 poslovni prostor u roh-bau izvedbi i 13 stanova) površine 320 m2 i dvorište površine 480 m2, upisana u k.o. G. B. pod.ul. broj 16/zk.ul. br. 5125, u naravi 16 etaža 76/1276, stan S-13 koji se nalazi na II katu a sastoji se od hodnika, kupaonice, dnevnog boravka + blagovaonice i kuhinje, neto korisne površine P=35,25 m2 i kojemu pripadaju sporedni dijelovi lođa, neto podne površine P=4,07 m2, parkirališno mjesto izvan zgrade označeno P11, neto podne površine P=11,25 m2, koju je stekao temeljem kupopoprodajnog ugovora od 12. 03. 2010. godine ovjerenog kod javnog bilježnika N. O. iz B. broj OV-2036/10 od 12. 03. 2010. godine i Ov-2037/10. od 12. 03. 2010. godine, te je dužan izdati ispravu podobnu za upis brisanja prava vlasništva i upis prava vlasništva na ime 2. tuženika I. B. M. d.o.o. u stečaju, K., OIB: …, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 8 dana.

 

III. Tuženi su dužni tužitelju solidarno naknaditi troškove parničnog postupka po određenju suda sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana."

 

2. Tužitelj je dužan 1. tuženiku platiti troškove postupka u iznosu od 45.347,50 kuna, a 2. tuženiku u iznosu od 100.543,75 kuna, a sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

U ovom postupku tužitelj je ustao tužbom protiv 1. i 2. tuženika dana 29. ožujka 2010. godine radi pobijanja pravnih radnji 1. tuženika i to Kupoprodajnog ugovora od 12. ožujka 2010. godine u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 324.518,06 kuna a pozivom na odredbe čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima.

 

Među strankama nije sporno da je nad 1. tuženikom Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu posl. br. St-294/2014. od 3. svibnja 2016. godine otvoren stečajni postupak.

Temeljem navedene činjenice ovaj sud je Rješenjem br. P-11/16-8 dana 20. svibnja 2016. godine utvrdio prekid ovog postupka, a Rješenjem od 15. veljače 2017. godine postupak je nastavljen.

 

Tužitelj je ostao i nadalje kod postavljenog tužbenog zahtjeva te je dana 27. kolovoza 2020. godine u predmetnom postupku donijeta I stup. presuda br. P-87/2019-40 kojom je odbijen tužbeni zahtjev, te je tuženima dosuđen parnični trošak.

 

Protiv navedene presude tužitelj je uložio žalbu dana 8. rujna 2020. godine a temeljem navedene žalbe VTS je ukinuo I. stupanjsku presudu te vratio predmet na ponovno odlučivanje uz obrazloženje da uslijed otvaranja stečajnog postupka nad 1. tuženikom tužitelj više ne može uspjeti sa tužbenim zahtjevom usmjerenim na pobijanje pravnih radnji dužnika prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, niti je takav zahtjev dopušten već je on tužbeni zahtjev trebao uskladiti s odrebama Stečajnog zakona i zahtjevati pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika te zatražiti da se utvrdi kako su te radnje bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

 

Tužitelj je podneskom od 13. studenog 2020. godine, sukladno obrazloženju odluke VTS-a uredio tužbeni zahtjev tako da zahtjeva da sud utvrdi da pravne radnje zaključenje Kupoprodajnog ugovora od 12. ožujka 2010. godine ovjerenog kod javnog bilježnika N. O. iz B. br. OV-2036/10 od 12. ožujka 2010. godine i OV-2037/10. od 12. ožujka 2010. godine između trgovačkog društva I. B. M. d.o.o. kao prodavatelja i trgovačkog društva M. d.o.o. B. kao kupca kojim je prodavatelj prodao a kupac kupio nekretnine – stan u B., kao i upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime M. d.o.o. B. gube učinak prema stečajnoj masi Stečajnog dužnika I. B. M. d.o.o. u stečaju, K. te da je 2. tuženik M. d.o.o. B. dužan u stečajnu masu stečajnog dužnika I. B. M. d.o.o. u stečaju, K. vratiti navedenu nekretninu koju je stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12. ožujka 2010. godine, te izdati ispravu podobnu za upis brisanja prava vlasništva i upis prava vlasništva na ime 1. tuženika I. B. M. d.o.o. u stečaju, K..

 

Prema odredbi čl. 198. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine: br. 44/96, 29/99, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 71/15 i 104/17, dalje: SZ), pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama tog Zakona.

 

Odredbom čl. 212. st. 1. do 4. Stečajnog zakona određeno je 1. da pravne radnje stečajnog dužnika ovlašten je pobijati stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika na temelju odobrenja suda, 2. tužba iz stavka 1. ovog članka podnosi se protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta, 3. stečajni upravitelj može podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji u roku od godinu i pol dana od otvaranja stečajnog postupka i 4. svaki stečajni vjerovnik ima pravo podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji za svoj račun i na svoj rizik troškova između ostalog i ako stečajni upravitelj ne podnese tužbu radi pobijanja pravnih radnji u roku iz st. 3. ovog članka – u roku od 3 mjeseca od isteka roka iz stavka 3. ovog članka.

 

Dakle, glede procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji nakon otvaranja stečajnog postupka bitno je utvrditi kada je stečajni upravitelj mogao podnijeti tužbu, a time odgovarajućom primjenom odredbe čl. 212. st. 2. Stečajnog zakona preuzeti ovu parnicu. Naime, tužbu stečajni upravitelj je mogao podnijeti u prekluzivom roku od godine i pol dana od dana otvaranja stečajnog postupka koji je otvoren Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu br. St-294/14-30 od 3. svibnja 2016. godine. Taj rok bi dakle za stečajnog upravitelja istekao dana 3. studenog 2016. godine. Tek od proteka tog roka počinju teći rokovi za stečajne vjerovnike iz čl. 212. st. 4. Stečajnog zakona, što bi u konkretnom slučaju bio rok od 3 mjeseca od isteka roka kojeg je imao stečajni upravitelj za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika. Naime, iz predmetnog postupka nesporno proizlazi da stečajni upravitelj 1. tuženika nije preuzeo predmetni postupak niti je podnio tužbu za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika u roku predviđenom za to u čl. 212. st. 3. Stečajnog zakona.

 

Kako je imajući u vidu gore navedeno, tužitelj je mogao podnijeti tužbu za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika temeljem odredbe čl. 212. st. 4. Stečajnog zakona, ako stečajni upravitelj ne podnese tužbu radi pobijanja pravnih radnji u roku od godinu i pol dana od otvaranja stečajnog postupka, u roku od 3 mjeseca od isteka roka u kojem je stečajni upravitelj mogao podnijeti tu tužbu. Budući je rok za podnošenje tužbe od strane stečajnog upravitelja istekao dana 3. studenog 2016. godine, to je vjerovnik tužbu radi pobijanja spornih pravnih radnji stečajnog dužnika mogao podnijeti najkasnije do 3. veljače 2017. godine.

 

Tužitelj je međutim tek podneskom od 12. studenog 2020. godine (list 351 spisa) uskladio tužbeni zahtjev s odredbama Stečajnog zakona na način da je zahtjevao pobijanje spornih pravnih radnji stečajnog dužnika te zatražio da se utvrdi kako su te pravne radnje bez pravnog učinka prema stečajnoj masi.

 

Obzirom da su gore navedeni rokovi prekluzivni, njihovim istekom dolazi do gubitka prava na tužbu (u predmetnom slučaju tužitelj je preinačio tužbu uskladivši je sa odredbama Stečajnog zakona više od 3 godine nakon isteka prekluzivnog roka u kojem je to mogao učiniti) pa je stoga sud tužbu odbacio kao nedopuštenu i riješio kao pod toč. 1. izreke ovog rješenja.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, dalje: Tarifa).

Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbačen to je parnični trošak u cijelosti dosuđen tuženima i to 1. tuženiku trošak u iznosu od 45.347,50 kuna a koji trošak se sastoji iz troškova odgovora na tužbu u iznosu od 6.150,00 kuna s PDV-om, sastav podneska od 19. studenog 2020. godine u iznosu od 6.250,00 kuna s PDV-om, sastav podneska od 27. siječnja 2021. godine u iznosu od 6.250,00 kuna s PDV-om, zastupanja na ročištima održanim dana l0. 6. 2010. godine, 4. 3. 2020. godine ,15. lipnja 2020. godine i 29. siječnja 2021. godine u iznosu od 6.250,00 kuna s PDV-om za svako, te sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.797,50 kuna, i 2. tuženiku trošak u iznosu od 100.543,75 kuna, a sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu od 18. 5. 2010. godine u iznosu od 5.000,00 kuna, odgovora na žalbu 3. 9. 2010. godine u iznosu od 5.000,00 kuna, sastava žalbe od 24. 2. 2017. godine u iznosu od 2.500,00 kuna, sastava podneska od 13. 2. 2020. godine i sastava podneska od 3. 12. 2020. godine u iznosu od 5.000,00 kuna za svaki, sastav podneska od 28. 8. 2020. u iznosu od 500,00 kuna i sastava odgovora na žalbu 22. 9. 2020. godine u iznosu od 3.750,00 kuna, pristupa punomoćnika na rasprave održane dana 10. 6. 2010. godine, 4. 9. 2014. godine, 26. 10. 2015. godine, 14. 3. 2016. godine, 20. 5. 2016. godine, 6. 9. 2019. godine, 2. 10. 2019. godine, 4. 3. 2020. godine ,15. 6. 2020. godine i 29. siječnja 2021. godine u iznosu od 5.000,00 kuna za svako, troškova PDV-a u iznosu od 20.108,75 kuna, pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.897,50 kuna i pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 1.797,50 kuna.

 

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

U Bjelovaru 3. ožujka 2021.

 

S u d a c

      Branka Pleskalt, v.r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja pristoji pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana uručenja, na Visoki trgovački sud u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.