Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 982/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., I., kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.o.o., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-330/2019-2 od 23. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1158/2019-63 od 27. svibnja 2019., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e :
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Rijeci navedene u uvodu i izreci ovog rješenja potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1158/2019-63 od 27. svibnja 2019.
Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, predlažući da ovaj sud "reviziju prihvati, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".
Pri donošenju odluke po podnesenoj reviziji ovaj je sud uzeo u obzir:
- da je odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) određeno da stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije;
- da se u ovome predmetu ne radi o sporu iz čl. 382.a st. 1. ZPP-a (jer se ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti o sporu o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, niti o sporu u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, a niti o sporu u povodu tužbi radi objave ispravka informacije), u kojem bi stranke mogle podnijeti reviziju bez dopuštenja ovoga suda;
- da u ovom predmetu ovaj sud nije donio rješenje (u smislu odredbe čl. 387. st. 6. ZPP-a) kojim se dopušta revizija;
- da je odredbom čl. 392. st. 7. ZPP-a izričito određeno da je revizija iz čl. 382. toga Zakona nedopuštena i ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena;
- da je odredbom čl. 392. st. 1., u svezi st. 5. ZPP-a određeno da će vijeće revizijskog suda odbaciti nedopuštenu reviziju.
Uzimajući dalje u obzir da je da je tužitelj predmetnu reviziju imenovao upravo kao reviziju i da je njome predložio ovome sudu donijeti odluku koja se može donijeti isključivo povodom toga pravnog lijeka (a ne povodom– prijedloga za dopuštenje revizije), ovaj je sud takav podnesak mogao razmatrati samo u svjetlu toga izvanrednog pravnog lijeka – dakle kao reviziju.
Slijedom svega navedenog, za zaključiti je da je predmetna revizija – podnesena, dakle, bez prethodnog dopuštenja suda u smislu odredbe čl. 387. st. 6. ZPP-a, nedopuštena, pa je, temeljem čl. 392. st. 7. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Željko Glušić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.