- 1 -

Broj: Ppž-2212/2021

                                                             

 

 

 

 

                      Broj: Ppž-2212/2021

 

 

U   I ME REPUBLIKE  HRVATSKE

                                                                                             

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika J.S. zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi J.S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Umagu-Umago, broj: 39.PpP-1320/2019-23 od 13. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

              I.

Povodom žalbe okrivljenika J.S., a po službenoj dužnosti, preinačuje pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, na način da se okrivljeniku J.S., za prekršaj opisan pod točkom 1) izreke pobijane presude, temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna i za prekršaj opisan pod točkom 2) izreke pobijane presude, temeljem članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) kuna. Temeljem članka 39. stavka. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeniku J.S. se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 15.500,00 (petnaesttisućapetsto) kuna koju je dužan platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine navedenog iznosa, novčana kazna će se smatrati u cjelini plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

 

II.

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J.S. i pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

              III.

Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenik J.S. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljenik J.S., proglašen je krivim i kažnjen, novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kuna, temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna, temeljem članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 21.000,00 kuna.

 

Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, te mu je temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 godine.

 

Protiv te presude okrivljenik J.S., pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je pobijanom presudom prvostupanjski sud povrijedio materijalno prekršajno prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, a  na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prilikom odluke o novčanim kaznama prvostupanjski sud je primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 70/19) koji je stupio na snagu dana 1. kolovoza 2019., nakon počinjenja prekršaja koji su okrivljeniku stavljene na teret, a koji propisuje strože kazne za počinjene prekršaje u odnosu na zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja. Budući su izmjenjenim Zakonom za citirane prekršaje propisane strože kazne prema počinitelju se, u smislu odredbe članka 3. st. 2. Prekršajnog zakona, primjenjuju odredbe ranijeg propisa, koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, jer je blaži za okrivljenika. S obzirom na iznijeto prvostupanjski sud je povrijedio materijalno prekršajno pravo jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenio propis koji se ne može primi. Prema odr. čl. 3 st. 2. Prekršajnog zakona, ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je blaži za počinitelja. U konkretnom, blaži propis za počinitelja bio je propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela jer je za prekršaj iz čl. 289. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisivao novčanu kaznu od 5.000,00 do 15.000,00 kn ili kaznu zatvora do 60 dana, dok je nakon počinjenja prekršaja, navedenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama za prekršaj iz čl. 289. st. 4. propisana novčana kazna od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili  kazna zatvora do 60 dana. Propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, također je povoljniji za okrivljenika  u odnosu na prekršaj iz čl. 163. st. 8., jer je propisivao novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kn, za razliku izmijenjenog propisa koji propisuje novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kn. S obzirom na iznijeto ovaj sud je preinačio pobijanu presudu u odluci o novčanim kaznama uz primjenu blažeg propisa.

 

Žalba okrivljenika je  neosnovana.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

            Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je žalbeni navod da okrivljeni nije dobio nikakav zapisnik u svezi s predmetom, jer prema stanju spisa okr. J.S.je primio obavijest iz čl. 109. a Prekršajnog zakonom kojeg je uredno potpisao i u kojem su navedene činjenice i pravni opis prekršaja. Prvostupanjski sud je ispitao svjedokinju I.B., temeljem njenog iskaza utvrdio odlučne činjenice, te dao valjane razloge zbog čega je prihvatio njen iskaz, kao i razloge zašto smatra da je okrivljeni počinio prekršaje koji su mu stavljene na teret. Temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je nesporno utvrdio ostvarenje obilježja djela prekršaja kod okrivljenika.

.

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, kao što je  prethodno navedeno, povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika prilikom izricanja novčanih kazni, te je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na novčane kazne i okrivljeniku  utvrdio novčane kazne kao u izreci ove presude. Ovaj sud smatra da su  utvrđena novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te osobnim svojstvima okrivljenika. Prilikom odluke o novčanoj kazni ovaj sud je posebno cijenio otegotnu okolnost da je okrivljeni čak 8 puta pravomoćno osuđenom za djelo prekršaja iz čl. 289. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a osuđivan je i za druge prekršaje iz navedenog zakona. Za prekršaj iz čl. 263. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku je utvrđeno novčana kazna koja je za počinjeni prekršaj propisana u fiksnom iznosu od 500,00 kn, propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koji je povoljniji za počinitelja, u odnosu na novčanu kaznu propisanu nakon izmjene propisa. Okrivljeniku je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 2 godine i valjano obrazložio zaštitnu mjeru, a što i ovaj sud u potpunosti prihvaća. Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklone uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a što će se postići izrečenom mjerom u izrečenom trajanju jer je okrivljeni višestruki specijalni povratnik, pa je zaštitna mjera u najduljem zakonskom trajanju opravdana i primjerena.

 

S obzirom na odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki III. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                              U Zagrebu, 3. ožujka 2021.

 

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.