- 1 -              Revd 912/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 912/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika P. b. d.d. K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. R. F., odvjetnici u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1574/2019-2 od 17. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-18/2017-27 od 30. kolovoza 2019., na sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1574/2019-2 od 17. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-18/2017-27 od 30. kolovoza 2019., ističući četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Naime, predlagatelj u prijedlogu naznačuje pitanja:

 

„.da li zakonsku zateznu kamatu na potraživanje kroz period koji je dulji od godine dana,( primjerice kroz period od 29 mjeseci ) točnije od 1.1.1993.g. do 1.5.1995.g. treba računati konformnom metodom uz pripisivanje kamate glavnici ili proporcionalnom metodom bez pripisivanja kamate glavnice

 

2.da li je konformna metoda obračuna zakonske zatezne kamate za period dulji od godine dana u suprotnosti sa jednim od osnovnih instituta obveznog prava-zabranom anatocizma iz čl. 279 ( čl. 31 ZOO-a ) koja kaže da je „ ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate kad dospiju za isplatu, teći kamate ako ne budu isplaćene “ te da li je konformna metoda obračuna u suprotnosti 22.3.1994.g. i sa odredbom čl. 3 Zakona o kamatama ( NN 94/2004) glasi “ Zatezna kamata obračunava se primjenom dekurzivnog jednostavnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu bez pripisa zatezne kamate glavnici istekom obračunskog razdoblja.“

 

3. da li je konformni način obračuna zakonske zatezne kamate protivan načelu savjesnosti i poštenja koje je propisano čl. 4 Zakona o obveznim odnosima koji kaže :" U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja “

 

4. može li u konkretnoj situaciji postojati odgovornost tužene kao ovršenikovog dužnika (ovršenik je Veslački klub M. S. koji je imao otvoren račun kod tužene ) za eventualnu naknadu štete te da li se uopće u konkretnom sporu radi o naknadi štete-nema protupravnosti jer je tužena postupala po važećim zakonskim propisima?“

 

U odnosu na postavljena pitanja 1. - 3. prvenstveno valja navesti da je odgovor na njega u bitnom izražen u zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019. koje glasi:

 

„Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračun kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode.“

 

Četvrto postavljeno pitanje usko je vezano za okolnosti konkretnog slučaja i u odnosu na tako postavljeno pitanje nije moguće zauzeti načelno pravno shvaćanje i stoga to pitanje nije važno pitanje u smislu citirane odredbe.

 

Uz navedeno, predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

 

Kako nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.