- 1 -              Revd 3390/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3390/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. E. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima J. B. i D. J., odvjetnicima u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja  za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-531/20-2 od 2. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-431/18-26 od 19. veljače 2020., na sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je 23. rujna 2020. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-531/20-2 od 2. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-431/18-26 od 19. veljače 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

- Primjenjuje li se na tužitelja, kao službenika pomorske policije, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 42. st. 1. (odnosno čl. 60. st. 1.) Zakona o radu (Narodne novine broj 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014)?

 

- Može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavcu u aktivnom dežurstvu, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena?

 

- Može li sud, temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku, odrediti da tužitelju pripada pravo samo na manji dio troškova postupka (uzimajući u obzir uspjeh od 30%), zanemarujući uspjeh tužitelja u postupku u pogledu osnove i u pogledu visine od 100%, odnosno pripada li tužitelju pravo na cjelokupni trošak u situaciji kada je u cijelosti udovoljeno drugom eventualnom zahtjevu tužitelja?

 

U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o prva dva pitanja  različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Suda Europske unije u predmetu SIMAP iz 2000. (broj predmeta: C-303/98) i u predmetu Jaeger od 9. rujna 2003. (broj predmeta: C-151/02), dok u odnosu na treće pitanje navodi da je Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-1085/2009 od 18. studenoga 2009. zauzeo shvaćanje koje je različito od shvaćanja u pobijanoj odluci o tom pitanju.

 

Na prijedlog nije odgovoreno.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

U odnosu na prva dva postavljena pravna pitanja valja reći da se radi o pitanjima o kojima je ovaj revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u nizu odluka, među ostalim i u presudi poslovni broj Rev 1925/18-2 od 21. listopada 2020. pa tako postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a pobijana odluka donesena je u skladu s tako izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda.

 

Treće postavljeno pitanje također nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagatelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (omjer uspjeha u sporu u pogledu osnove i visine zahtjeva) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja, pri tom osobito imajući na umu radi li se uistinu o eventualno kumuliranim zahtjevima, budući da kada oba zahtjeva glase na isplatu novčanih iznosa po istoj osnovi, pri čemu tužitelj u drugom zahtjevu traži samo manji iznos od iznosa iz prvog zahtjeva.

 

Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.