-   -              Poslovni broj: 14 UsImio-493/20-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A  

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: M. Z., G. N. …, S., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi starosne mirovine, bez održavanja rasprave, dana 3. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/03215327231, URBROJ: 341-99-05/3-20-9216 od dana 1. prosinca 2020.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/03215327231, URBROJ: 341-99-05/3-20-9216 od dana 1. prosinca 2020., tužiteljica je, u bitnom, navela da joj se tim rješenjem nezakonito pokušava regulirati njezina radom zaslužena mirovina te da joj je HZMO u skladu sa zakonom mogao izdati samo privremeno rješenje. Mirovinu da je zaslužila sukladnu vlastitom radu, zaslugama te da nikada nije radila prekovremeno, a tko je slao podlogu za te informacije nadležnim službama da traži da se utvrdi u osnovnoj školi M. M. u S.. Radi svega navedenog da traži da se donese presuda kojom se poništava osporeno rješenje.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi tužiteljice da je u povodu njezina zahtjeva bilo moguće donijeti samo privremeno rješenje, da nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 115/18 i 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO) da je propisana supsidijarna primjena odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09; u daljnjem tekstu: ZUP), samo u slučaju da odredbama ZOMO-a nije drugačije određeno. Odredbom čl. 131. ZOMO-a da je izričito regulirano odlučivanje o zahtjevu za priznanje prava na mirovinu, odnosno donošenje rješenja u slučaju kada su ispunjeni uvjeti za mirovinu, a pripadajuća svota mirovine se ne može odmah odrediti, te niti tom odredbom nije predviđena mogućnost donošenja privremenog rješenja. S obzirom da je u povodu zahtjeva tužiteljice od 1. rujna 2020., bilo moguće odrediti pripadajuću svotu mirovine, to je o zahtjevu odlučeno rješenjem Područne službe u S. od dana 30. listopada 2020. na temelju postojećeg činjeničnog stanja i spisu priležećih dokaza. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/20-01/03215327231, URBROJ: 341-99-05/3-20-9216 od dana 1. prosinca 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: 140-02/20-01/03215327231, URBROJ: 341-18-05/3-20-37171 od dana 30. listopada 2020. kojim je korisnici M. Z., ovdje tužiteljici, određena starosna mirovina od 1. rujna 2020. u svoti od 3.766,36 kn mjesečno. Određeno je da joj isplata mirovine pripada od 1. rujna 2020. i da će je isplaćivati Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Ujedno je tim rješenjem izmijenjeno rješenje Područne službe u S. broj … od dana 27. studenog 2018., uz obračun isplaćenih mirovina prema tom rješenju.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Odredbom čl. 110. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO) propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

Člankom 106. st. 1. ZOMO propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan tim Zakonom, mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni.

Sukladno odredbi čl. 131. st. 1. ZOMO kada je u postupku za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za mirovinu, a pripadajuća svota mirovine ne može se odmah odrediti, Zavod će obvezno donijeti rješenje o priznanju prava na mirovinu i isplati predujma mirovine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se nakon prikupljenih svih podataka potrebnih za određivanje svote mirovine, po službenoj dužnosti, donijeti rješenje kojim će se odrediti pripadajuća svota mirovine.

Uvidom u spis tuženog tijela broj: … utvrđeno je: da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: 140-02/18-01/03215327231, URBROJ: 341-18-05/3-18-37093 od dana 27. studenog 2018. priznato pravo na starosnu mirovinu od 1. rujna 2018.; da je tužiteljica nakon ostvarivanja prava na mirovinu navršila najmanje jednu godinu staža osiguranja; da je tužiteljica rođena … i do dana 1. rujna 2020. da je navršila … godina i … mjeseci života; da mirovinski staž koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do dana 1. rujna 2020. ukupno 41 godinu, 10 mjeseci i 06 dana; temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljičine žalbe osporeno rješenje tuženika.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je pregledom spisa predmeta i podataka unesenih u matičnu evidenciju ustanovljeno da su plaće kao i podaci o ostvarenom stažu koje je žaliteljica ostvarila u razdoblju od 1974. do 2019. prikupljene, evidentirane i kontrolirane sukladno odredbama Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i odredbi članka 106. stavka 1. ZOMO-a. Plaće i naknade plaće da dostavlja poslodavac nadležnim službama na propisanim obrascima (M-4, M-8, RS, MPP-1) te da se isti potpisuju od strane službene osobe i ovjeravaju pečatom poslodavca te da su, kao pravilni, prihvaćeni od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i uneseni u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Žaliteljica da nije ukazala na nove činjenice, odnosno da nije priložila nikakve dokaze (npr. analitičke kartice ili platne liste) koji bi upućivali na sumnju u pravilnost podataka o plaćama na naprijed propisan način ustanovljenih u matičnoj evidenciji te da je pripadajuća svota starosne mirovine izračunata na temelju plaća koje su joj isplaćene, odnosno koje je ista ostvarila tijekom svog radnog vijeka, a da, sukladno odredbi čl. 106. st. 2. ZOMO-a, nije utvrđeno da bi podaci uneseni u matičnu evidenciju, bili netočni. Isto tako, da je izvršena kontrola obračuna mirovine i da je utvrđeno da su pobijanim rješenjem u postupku obračuna mirovine prema platnim podacima koji prileže spisu pravilno utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi (0,9925) ostvareni u razdoblju od 1974. do 2019. na način da su ukupni vrijednosni bodovi (41,2071) prema članku 81. stavku 8. ZOMO-a podijeljeni s razdobljem za koje su obračunati u trajanju od 41 godina 6 mjeseci i 6 dana (u decimalnom iznosu 41,5168) te da su takvi prosječni vrijednosni bodovi pomnoženi s mirovinskim stažem koji se računa za izračun mirovine iskazanim u obliku decimalnog broja (41,8504) i s polaznim faktorom (1,0000), tako da se dobiju osobni bodovi koji iznose 42,7203, a na temelju kojih se sukladno odredbi članka 79. ZOMO-a izračunava svota mirovine. Tijelo prvog stupnja da je pravilno pobijanim rješenjem utvrdilo da mirovina žaliteljice bez dodatka na mirovinu iznosi 2.965,64 kn mjesečno, a koja da je izračunata na način da su osobni bodovi (42,7203) pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine u svoti od 69,42 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine). U ukupnu svotu mirovine da se uračunava, kao sastavni dio mirovine, dodatak na mirovinu od 27% mirovine u svoti od 800,72 kn, određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, te dodatak na mirovinu u svoti od 800,720 kn zajedno sa mirovinom od 2965,64 kn da čini jedno mirovinsko primanje, a što da iznosi 3.766,36 kn mjesečno, a s kojim obrazloženjem se ovaj Sud u cijelosti slaže.

Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi da tužiteljica ne raspolaže dokumentacijom propisanom gore citiranom odredbom čl. 110. ZOMO iz koje bi proizlazilo suprotno utvrđenju upravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, radi čega je pravilno postupio tuženik kada je odbio žalbu tužiteljice podnesenu na prvostupanjsko upravno rješenje iz gore citiranih razloga.

Naime, tužiteljica je tijekom upravnog postupka isticala kako smatra da je oštećena postupanjem jednog od ranijih poslodavaca (Osnovne škole M. M. u S.) te da je protiv istog pokrenula i parnični postupak koji predmet da se nalazi na odlučivanju kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Navedeno, pak nije i ne može biti razlog da se ne donese rješenje o starosnoj mirovini niti da se donese „privremeno rješenje“ kako to tužiteljica navodi u tužbi, već ako tužiteljica uspije u postupku koji vodi pred nadležnim sudom u tom slučaju može takvu presudu upotrijebiti kao razlog za obnovu pravomoćno okončanog postupka za određivanje starosne mirovine (čl. 134. ZOMO) jer bi se na takav način dokazalo da su podaci koji su upisani u matičnoj evidenciji tuženika netočni, a dok se takvo što ne dokaže isti se uzimaju točnima te se ne mogu naknadno mijenjati (čl. 106. st. 2. ZOMO). Tim više, prvostupanjsko upravno tijelo je u obvezi donijeti rješenje o mirovini i predujmu mirovine onda kada su ispunjeni uvjeti za mirovinu, a pripadajuća svota mirovine ne može se odmah odrediti, sve sukladno gore citiranoj odredbi čl. 131. ZOMO, dok odredbe ZOMO ne predviđaju donošenje privremenog rješenja u slučaju u kojem spisu prileži sva potrebna dokumentacija da bi se odlučilo o pravu tužiteljice na starosnu mirovinu, a o čemu je riječ u konkretnom slučaju.

Još jednom se napominje da ovaj Sud nije nadležan utvrđivati eventualne nepravilnosti u podacima koje je bivši poslodavac tužiteljice Osnovna škola M. M. u S. dostavljala prvostupanjskom upravnom tijelu i temeljem kojih su upisani podaci u matičnu evidenciju tog tijela, radi čega su navodi izneseni u tom smislu u tužbi u cijelosti bespredmetni.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

U Splitu, 3. ožujka 2021.

                                                                                                                 S U D A C

                                                                                                           Sandra Ćoraš Gega, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković