Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 2158/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R.-Z. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB ..., radi polaganja računa, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3877/18-4 od 6. veljače 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3073/16 od 14. svibnja 2018., na sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
Tuženik je 12. lipnja 2020. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3877/18-4 od 6. veljače 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3073/16 od 14. svibnja 2018.
Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
Prijedlog tuženika nije dopušten.
Prema izmijenjenoj odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju, odnosno prijedlog za dopuštenje i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.
Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje za dostavu i predaju rješenja o dozvolama za izvanredan prijevoz i zaključke koje je tuženik izdao u razdoblju od 28. srpnja 2011. do 28. studenog 2016., a sve kako bi tužitelj mogao odrediti visinu tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 186. st. 2. ZPP, a ne na odluku o predmetu spora. Stoga pobijana odluka (rješenje) nije odluka protiv koje bi bila dopuštena revizija u smislu čl. 382. st. 1. ZPP, jer tim rješenjem parnični postupak pravomoćno ne završava, već takvo rješenje predstavlja tek preduvjet da bi tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev i da bi se o osnovanosti tog i takvog zahtjeva odlučilo.
Slijedom izloženog, o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. ZPP.
Zagreb, 3. ožujka 2021.
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.