1

 

Poslovni broj: 5 UsI-643/2020-7

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 UsI-643/2020-7

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja A. O. d.d., Z., kojega zastupa opunomoćenik H. P., odvjetnik u odvjetničkom odruštvu G. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, 03. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/17-01/36, URBROJ: 513-04-20-2 od 11. svibnja 2020.

 

II. Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Vinkovci, KLASA: UP/I-410-20/2016-001/02116, URBROJ: 513-007-27-09-2016-0004 od 18. studenoga 2016.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnoga spora u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja na naknadu troška upravnoga spora odbija.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, označenog u točki II. izreke presude, kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na promet nekretnina po stopi od 5 % u iznosu od 392.040,71 kn i to na poreznu osnovicu u iznosu od 7.840.814,38 kn.

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da ne postoji njegova obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po osnovi ugovora o kupoprodaji sklopljenog 29. prosinca 2015. iz razloga što je obveznik plaćanja PDV-a. Naime, radi se o stjecanju nekretnine na koju tužitelj ima pravo odbitka pretporeza u cijelosti, budući da se radi o nekretnini koja se koristi za oporezive usluge. Predlaže Sudu poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako ista nije osnovana iz razloga već navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 39. stavka 2. u vezi sa člankom 37. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17., dalje u tekstu ZUS). Tužitelj je na raspravi u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te postavljenog tužbenog zahtjeva. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Prije svega valja istaknuti da iz dostavljenog spisa upravnog postupka, odnosno priležećih dostavnica, nesporno proizlazi kako je tužitelj prvostupanjsko rješenje od 18. studenoga 2016. uredno zaprimio 24. studenog 2016., dok je ovdje osporeno rješenje od 11. svibnja 2020. uredno zaprimio 20. svibnja 2020.

Riječ je o postupku pokrenutom po obavijesti od 28. rujna 2016. radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina po ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim 22. ožujka 2016.

Prema tada važećem članku 94. stavku 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dalje u tekstu OPZ) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijevalo je za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinjala je teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

U zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 6 Su-507/2014-2 od 7. studenoga 2014., zauzeto je pravno shvaćanje da su porezna tijela dužna po službenoj dužnosti paziti na nastup zastare.

U skladu s člankom 167. stavkom 1. OPZ-a žalba odgađa izvršenje pobijanoga poreznog akta do donošenja rješenja o žalbi.

Slijedom prethodno navedenog može se zaključiti da je zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze počela teći 01. siječnja 2017. te je do dostave osporenog rješenja tužitelju proteklo više od tri godine bez da u spisu upravnog postupka postoje bilo kakvi dokazi da je zastara prekidana prema članku 95. stavku 1. OPZ-a.

Imajući na umu da je člankom 24. stavkom 2. OPZ-a propisano da prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom, to je u konkretnom slučaju zbog nastupa relativne zastare u žalbenom postupku prestalo pravo poreznog tijela na utvrđivanje obveze poreza na promet nekretnina te ostale navode tužbe Sud nije ocjenjivao.

Navedeno pravno stajalište u skladu je sa sudskom praksom izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-35/16-6 od 04. travnja 2018. i presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 3947/20-2 od 11. veljače 2021.

Kraj takvog stanja stvari, Sudu nije preostalo drugo nego odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a.

Nadalje, prema članku 79. stavku 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troška upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje u tekstu Tarifa). Tako je tužitelju, u skladu s dijelom zahtjeva za naknadu troška, priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 23/1. Tarife) te zastupanja na raspravi održanoj 23. veljače 2021. (Tbr. 23/2. Tarife) u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 6.250,00 kn.

U preostalom dijelu od 6.250,00 kn Sud je odbio zahtjev tužitelja na naknadu troška upravnoga spora, jer isti nije postavljen u skladu s Tarifom, imajući u vidu da se, prema odredbi članka 79. stavka 2. ZUS-a, vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

 

U Osijeku 03. ožujka 2021.

 

 

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.