- 1 -              Rev 1646/2017-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1646/2017-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice B. Š., OIB: …, drugotužiteljice L. Š., OIB: …, trećetužitelja T. Š., OIB: …, i četvrtotužiteljice B. Š. koje zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u P., protiv tuženika H. d.o.o., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u K., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. d.o.o., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizija umješača protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-58/2017-2 od 9. ožujka 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj Pn-331/15-31 od 29. studenog 2016., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovana revizija umješača podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-58/2017-2 od 9. ožujka 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, broj Pn-331/15-31 od 29. studenog 2016. u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke u odnosu na četvrtotužiteljicu B. Š.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija umješača podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke u odnosu na prvotužiteljicu B. Š., drugotužiteljicu L. Š. i  trećetužitelja T. Š., kao i u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima postupka.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1.              Nalaže se tuženiku H. d.o.o., na ime naknade neimovinske štete platiti:

 

1. tužitelju B. Š., iznos od 200.000,00 kn (slovima: dvjestotisućakuna ),

 

2. tužitelju L. Š., iznos od 200.000,00 kn (slovima: dvjestotisućakuna),

 

3.   tužitelju T. Š., iznos od 200.000,00 kn (slovima: dvjestodvadesetttisućakuna),

 

4.  tužitelju B. Š., iznos od 220.000,00 kn (slovima: dvjestodvadesetttisućakuna), sve sa zakonskom zateznom kamatom od                06. studenog 2012. g. prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) odnosno u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 01. kolovoza 2015. g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Odbijaju se 1., 2. i 3. tužitelji za iznos svaki od po 20.000,00 kn  (slovima: dvadesttisuća kuna)

 

              3. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima 61.700,00 kn (slovima: šesdestjednutisućusedamsto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. 11. 2016. g. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

„I/ Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika se djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično uvažavaju, pa se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu:

 

- potvrđuje u dijelu u kojem su prihvaćeni zahtjevi za naknadu neimovinske štete I do III-tužitelju svakom od 200.000,00 kn, IV-tužiteljici 220.000,00 kn s zateznim kamatama počev od 2. studenog 2015. godine, pa do isplate, po stopi zatezne kamate koju je prvostupanjski sud dosudio pod toč. I. izreke od 1. kolovoza 2015. godine, te u odluci o trošku (toč. I. i III.)

 

- preinačava i sudi:

 

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi I do IV-tužitelja za isplatu zatezne kamate na glavne zahtjeve za vremensko razdoblje od 6. studenog 2012. godine pa do 1. studenog 2015. godine.

 

Umješaču na strani tuženika ne dosuđuje se trošak žalbe.

 

II/ Dopuna žalbe tuženika odbacuje se kao nepravovremena.“

 

Protiv drugostupanjske presude umješač je podnio redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija umješača je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Predmet spora jest zahtjev tužitelja kao bliskih srodnika, iza sada pokojnog D. Š., za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe uslijed štetnog događaja od 5. studenog 2012.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da se dana 5. studenog 2012. oko 8,30 sati na izvorištu pitke vode K. prednik tužitelja D. Š. kao voditelj službe distribucije vode u pokušaju spašavanja radnika J. D. iz šahta, onesvijestio i pao u šaht,

 

-  da su u navedenom događaju stradali J. D. i prednik tužitelja D. Š., zaposlenici tuženika,

 

- da je uzrok smrti bilo gušenje zbog neodgovarajućeg sastava zraka u šahtu, u kojem se očitava količina crpljenja vode za vodoopskrbni sustav,

 

- da je tom prilikom prednik tužitelja bio na radnom mjestu odnosno obavljao poslove povjerene od strane tuženika kao poslodavca,

 

- da je sada pokojni D. Š. bio suprug prvotužiteljice, otac drugo i treće tužitelja i sin četvrtotužiteljice, nižestupanjski sudovi su ocijenili da odgovornost tuženika kao poslodavca proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09 – dalje: ZZR) jer povećane vrijednosti metana ili klora u odnosu na dozvoljenu zastupljenost kisika u šahtu ne predstavljaju nepredvidiv i izvanredni događaj, već događaj čije je nastupanje poslodavac mogao otkloniti pravilnom procjenom opasnosti rada u šahtu (komori) crpilišta i provođenjem mjera zaštite na radu.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. točkom 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

Nadalje, odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U konkretnom slučaju, vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tuženika i umješača i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na prvotužiteljicu, drugotužiteljicu i trećetužitelja, iznosi po 200.000,00 kuna u odnosu na svakog od njih.

 

S obzirom da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude u odnosu na prvotužiteljicu, drugotužiteljicu i trećetužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizija umješača podnesena protiv tog dijela drugostupanjske presude nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Revizija umješača dopuštena je u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u odnosu na tužbeni zahtjev četvrtotužiteljice pa je ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispitao samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka umješač u reviziji navodi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda umješača ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži  proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

Suprotno navodima revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Pogrešno smatra revident da mu je onemogućeno raspravljanje u postupku jer sud nije prihvatio prijedlog za izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja uzroka zamućenja vode, s obzirom na to da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da navedeno utvrđenje nije od odlučnog značaja za konkretan spor, budući da je uzrok gušenja bio neodgovarajući sastav zraka u šahtu.

 

U odnosu na navode umješača kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje na to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, treba reći da je prema odredbi čl. 385. st. 1. točki 2. ZPP reviziju dopušteno podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP samo ako je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Prema tome, s obzirom da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje navedene bitne povrede iznesene u reviziji.

 

U odnosu na navode umješača kojima osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova, te drugačije ocjenjuje dokaze izvedene u postupku, odnosno kojima prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode  revidenta iznesene u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava umješač osporava pravilnost primjene odredbe čl. 15. st. 2. ZZR, smatrajući da je trebalo primijeniti odredbu čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), kao i pravilnost primjene odredbe čl. 59. ZZR. Valja reći da je, suprotno navodima revidenta, pravilno drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 15. st. 2. ZZR i ispitao postoje li pretpostavke za oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju. Naime, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da navedene pretpostavke nisu ispunjene budući da povećane vrijednosti metana ili klora u odnosu na dozvoljenu zastupljenost kisika u šahtu ne predstavljaju nepredvidiv i izvanredni događaj, već događaj čije je nastupanje poslodavac mogao otkloniti pravilnom procjenom opasnosti rada u šahtu (komori) crpilišta i provođenjem mjera zaštite na radu.

 

U odnosu na primjenu odredbe čl. 59. ZZR, valja reći da osnovano revident ukazuje da se navedena odredba primjenjuje na slučajeve zaštite od požara. Međutim, iz obrazloženja drugostupanjske presude je razvidno da je sud, naznačivši naslov cijelog poglavlja „Zaštita od požara, evakuacija i spašavanje“, osim na odredbu čl. 59. ZZR, uputio i na primjenu odredbi cijelog poglavlja koje uređuju obvezu poslodavca poduzeti mjere zaštite i spašavanja radnika i u drugim opasnim situacijama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija umješača u dijelu, kojim se pobija drugostupanjska odluka u odnosu na četvrtotužiteljicu, odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Revizija umješača podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije umješača podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija umješača podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.