Poslovni broj: 31 Gž-4903/2019-3

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-4903/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari I.tužitelja B. L. pok. Š. iz N., …, OIB: …, II.tužiteljice M. T. pok. A.-N. iz P., …, OIB: …, III.tužitelja T. L. pok. I. iz N., …, s boravištem u S. A. D., …, N. Y. …, OIB: …, IV.tužiteljice L. M. pok. I. iz S. A. D., … N.Y. …, OIB:… i V.tužiteljice M. Ć. pok. I. iz S. A. D., …, N.Y. …, svi zastupani po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. B. S.. M. u Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-623/19-24 od 23. listopada 2019. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-623/19-24 od 23. listopada 2019. godine.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              "Utvrđuje se da su tužitelji pod 1) B. L. za 4/12 dijela, tužiteljica pod 2) M. T. za 4/12 dijela, tužitelj pod 3) T. L. za 2/12 dijela, te tužiteljica pod 4) L. M. za 1/12 dijela i tužiteljica pod 5) M. Č. za 1/12 dijela vlasnici nekretnine oznake čest. zem. 2053/1 zvana L., u naravi pašnjak površine 995 m2, upisana u zk. ul. 3836 k.o. N.-Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude po pravomoćnosti iste ishode uknjižbu prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist u naznačenim suvlasničkim udjelima uz istovremenu uknjižbu brisanja prava sa imena tuženika."

 

Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Prvostupanjski sud u bitnom navodi da U konkretnom slučaju iz zk. izvatka za utuženu nekretninu oznake 2053/1 „L.“, pašnjak površine 995 m2, slijedi da je ista uknjižena kao vlasništvo ovdje tuženika za cijelo, dok iz povijesti posjedovanja proizlazi da ova nekretnina svojim položajem odgovara čest. zem. 799/3 k.o. N. stare izmjere za koju su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k.o. N.-Z.. Nadalje, da pregledom najstarijih podataka koji datiraju iz 1883. čest. 799 i od nje formirana 1940. čest. zem. 799/3 je bila evidentirana posjedom M. B. S.. M., dok je I. revizijom 1955. posjednikom zemlje utvrđen i upisan I. L. pok. T. koje stanje je bilo neizmijenjeno do nove izmjere i formiranja nove čest. 2053/1 k.o. N.-Z. koja je izlaganjem po izmjeri upisana posjedom i vlasništvom S. B. S.. M., kako to proizlazi i iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. N. broj Z-862/2005/5978 od 25. studenog 2008. (l.s.14-18).

 

Prema izlaganju zk. referenta na okolnost povijesti zk. upisa slijedi da je čest. zem. 799/3, pašnjak u površini 1164 m2 upisana kao zk. tijelo 23. u ul. 48 k.o. N.. U B vlasničkom listu pod red. br. 1. na temelju zapisnika br. 21 i izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu N. i zadnjeg stvarnog posjeda pravo vlasnosnosti upisuje se u korist M. B. koludrica S.. M. u Z. za cijelo. U C teretnom listu nema upisa kmetskog prava, a niti zabilježbe agrarne prijave na predmetnoj čestici.

 

Na čest. zem. 2053/1 u katastarskoj općini N.-Z. upisanoj u zk. ul. 3836 i to pašnjak zv. L. u površini 995 m2 u B vlasničkom listu upisan je kao vlasnik S. B. S.. M. u Z., …, Z., i to temeljem zapisnika o osnivanju zemljišne knjige za k.o. N.-Z. broj Z-862/2005/5978. U C tereta nema. Također iz izlaganja slijedi da na ostalim česticama upisanim u istom ulošku postoje zabilježbe agrarnih prijava i to na čest. zem. 658 R. Š. pok. Š., 655/7 M. K. pok. R., 661/1 P. A. pok. M. i dr. U C teretnom listu ima i upisa kmetskog prava ali ne na predmetnoj čestici, već su kmetska prava upisana na tijelu 3 4, 5, 7, 8, 9, 12, 13, 14, 15, 16, 17, sve k.o. N..

 

Sud poklanja vjeru iskazima navedenih svjedoka koji su potvrdili da je sporna nekretnina bila vlasništvo T. L., djeda tužitelja, a nakon njega vlasništvo njegovih sinova Š., I. i A., čiji su pak nasljednici ovdje tužitelji pod 1) do 5).

 

Ovome valja dodati da je Š. L. pok. T. bio rođen 1920., a brat mu I. 1910., iz čega slijedi jasan zaključak da je njihov otac T. L. bio rođen u 19. stoljeću.

 

Prvostupanjski sud, a glede materijalnog propisa kojeg treba primijeniti navodi da prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

 

Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju.

 

Ocjenjujući izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), sud nalazi da su tužitelji u konkretnom slučaju dokazali da se nalaze u samostalnom, poštenom, neprekidnom posjedu utužene nekretnine, kakav posjed ove nekretnine su ranije imali njihovi prednici – očevi, a prije njega i djed T., tj. ovaj sud nalazi utvrđenim da su tužitelji stekli pravo suvlasništva izvorno, nasljeđivanjem svojih prednika - očeva, a ovi pak uračunavajući i vrijeme koje je njihov prednik neprekidno posjedovao kao pošteni samostalni posjednik - protekom četrdesetogodišnjeg roka do 6. travnja 1941.

 

Što se pak tiče teze tuženika da se u konkretnom slučaju radi o agrarnoj zemlji, koju tvrdnju ovaj sud nalazi nedokazanom (čl. 221.a ZPP), sud navodi da sve kada bi tome i bilo tako, da su težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47), pa nakon toga, to zemljište prestaje biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovi agrara, te postaje zemljište na kojemu se nakon toga može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ, koji je tada bio na snazi, kao i svim ostalim zakonima donesenim nakon njega koji su regulirali pravo vlasništva, a imajući na umu vrijeme u kojem su tužitelji i osobno i po svojim prednicima neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu kao pošteni samostalni posjednici kako prije 20. studenog 1946., tako i nakon toga dana, sve do danas, to su opet ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

Prije svega, treba reći da u tijeku prvostupanjskog postupka tuženik je navodio da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan ukoliko bi tužitelji dokazali svoje vlasništvo a primjenom Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. godine (dalje: Zakon o likvidaciji) kao i temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (Sl. NRH broj 138/46 – dalje: Zakon o ukidanju) pritom tvrdeći da tužitelji nisu dokazali postojanje pretpostavki za stjecanje vlasništva temeljem tih zakona, ali valja reći, a na što je ovaj sud i ukazao u svom ranijem ukidnom rješenju, da tužitelji činjenični i pravni supstrat svog zahtjeva ne temelje na tim zakonima nego na institutu dosjelosti, iako valja reći da ocjena o tome da li je između prednika tužitelja i tuženika postojao kakav kmetski težački ili slični odnos, može biti od utjecaja na ocjenu poštenja prednika tužitelja kao bitnog elementa za ocjenu poštenja posjeda.

 

Međutim, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, tuženik nije dokazao da je između prednika tužitelja i njega postojao takav odnos.

 

To ne proizlazi samo iz iskaza saslušanih tužitelja i svjedoka saslušanih u tijeku ovog postupka, nego i iz iskazivanja zemljišnoknjižnog referenta u ovom postupku koji je decidirano naveo, a za razliku od drugih susjednih nekretnina, da u C teretnom listu nema upisanih kmetskih prava a niti su zabilježene prijave na predmetnoj čestici, kao što valja i ukazati, a na što se je tuženik pozivao u tijeku postupka, a i ukazuje u ovoj žalbi, da iz spisu priležeće skice premjeravanja iz 1940. godine, a za razliku od drugih čestica, na čestici stare izmjere 799/3 nije jasno vidljiva oznaka da se radi o agrarnom odnosu.

 

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, a primjenom odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika, a koji se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46, 105/46 i 96/47). Po paragrafu 326. OGZ proizlazi, a vezano uz poštenje posjednika, da je pošten posjednik onaj koji iz vjerojatnih razloga drži da je posjedovana stvar njegova. Onaj, tko zna ili iz okolnosti mora misliti da stvar, koju posjeduje je tuđa, je nepošteni posjednik, pri čemu prema paragrafu 328. se propisuje predmnijeva o poštenju posjeda, kao što se i u paragrafu 323. propisuje predmnijeva zakonitosti posjeda.

 

Odgovara da iz stanja spisa proizlazi, a to i utvrđuje prvostupanjski sud, da čest.zem. 799/3 u površini od 1164 m2 bila je upisana kao z.k. tijelo 23 ul. 48 k.o. N. te da je u vlasničkom listu pod red.br. 1. stvarni na temelju zapisnika broj 21 izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu N. i zadnjeg stvarnog posjeda pravo vlasništvo upisano u korist tuženika a čest.zem. 2053/1 u katastarskoj općini N.-Z. upisana je u zk.ul. 3836 kao pašnjak u površini od 995 m2 a u B vlasnikom listu upisan je kao vlasnik ovdje tuženik i to temeljem zapisnika o osnivanju zemljišne knjige za k.o. N.-Z..

 

Također, iz povijesti posjedovanja na čest.zem. 2053/1 k.o. N.-Z. je razvidno da počam od 1883. godine, čest.zem. 799 je od nje 1940. godine formirana čest.zem. 799/3 je na njima evidentiran posjed ovdje tuženika, da je revizijom iz 1995. godine kao posjednik upisan L. I. pok. T. te da je takvo stanje ostalo neizmijenjeno do nove izmjere (nije navedeno kad je učinjena) a kojom se formira nova čest.zem. 2053/1 k.o. N.-Z., koja je izlaganjem po izmjeri upisana posjedom vlasništvom ovdje tuženika.

 

Pritom je potrebno se i osvrnuti na spisu priležeći zapisnik (list 14) sastavljen prilikom preoblikovanja zemljišne knjige a koji se odnosi na čest.zem. 2053/1 a iz kojeg zapisnika je razvidno da je jedina stranka koja je pristupila bila T. B., a u odnosu na ovdje tužitelje, naveden je samo ovdje III.tužitelj za kojega je rečeno da se je vratila za njega dostava da je "Otputovao" te da su još i navedeni II., IV. i V.tužitelji za koje se navodi da su upisani kao suposjednici na čest.zem. 2053/1 k.o. N.-Z., ali nigdje nije razvidno niti nije razvidno da su bili pozvani povodom preoblikovanja zemljišnih knjiga, te je na tom zapisniku i donijeto rješenje da će se čestica nove oznake iz točke 2. tog zapisnika upisati u novi zk.ul.broj 3836, preoblikovane zemljišne knjige te je kao vlasnik upisan upravo ovdje tuženik.

 

Obzirom na prednje navedeno ne može se reći da tužitelji u tom postupku nisu stavili prigovor ili nakon donošenja rješenja podnijeli tužbu za ispravak kada je očito da u tom postupku nisu niti sudjelovali, a osim toga ova tužba se zasniva i na sasvim drugačijoj činjeničnoj osnovi od one kako je to vidljivo iz navedenog zapisnika.

 

Dakle, kada je u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno utvrdio da između tuženika i prednika tužitelja nije bio zasnovan nikakav kmetski ili težački odnos, a što bi značilo da nisu bili samostalni posjednici, zatim kada je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji putem svojih prednika a čiji su univerzalni sukcesori posjedovali kao samostalni posjednici predmetnu nekretninu i dulje od 40 godina u vrijeme primjene OGZ, da ni na jedan način nisu bili ometani u tom posjedovanju, da tuženik ni na koji način nije koristio to zemljište, da tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima nije bilo poznato da je kao posjednik odnosno vlasnik upisan ovdje tuženik obzirom na dugotrajnost korištenja tog zemljišta a u čijem korištenju nisu bili od nikoga ometani, dakle, da faktično posjedovno stanje nije ukazivalo na postojanje vlasništva tuženika, onda je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda kad je kao materijalno pravo primijenio odredbu čl. 1472. OGZ.

 

Pritom, a na navode žalbe žalitelju valja ukazati na iskaz svjedoka B. S. koji govori o posjedovanju prednika tužitelja još od 1826. godine, zatim svjedoka Š. L. da se je na toj nekretnini sijalo i sadilo, a kasnije je to postao pašnjak, još prije prvog svjetskog rata, kao i na iskaz I. i II.tužitelja iz kojeg proizlazi da (pri čemu je tužiteljica rođena 1938. godine) da je tu nekretninu posjedovao još njihov pradjed J..

 

Također, valja navesti da ni jedna od stranaka ne tvrdi, a to ni ne proizlazi iz stanja spisa, da je ta nekretnina postala društveno vlasništvo, pa utoliko nije niti relevantan datum 6. travnja 1941. godine a koji datum sud smatra kao krajnji rok do kojega se je moglo stjecati vlasništvo dosjelošću, pa u svakom slučaju, a i do tada, a pogotovo do podnošenja tužbe je proteklo vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 3. ožujka 2021. godine

 

Predsjednica vijeća:

                            Vanda Senta