- 1 -              I Kž 393/2019-19

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 393/2019-19

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića, Vesne Vrbetić, Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 28. ožujka 2019. broj K-9/15-129, u sjednici održanoj 3. ožujka 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. Š. i branitelja optuženika, odvjetnika E. V.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

              Prihvaća se žalba optuženog I. Š., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom Županijskog suda u Sisku od 28. ožujka 2019. broj K-9/15-129 optuženi I. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškim ubojstvom iz članka 111. točke 2. i 4. KZ/11. te je na temelju članka 111. KZ/11. osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 25 (dvadesetpet) godina.

 

              Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11- pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17.) oštećeni V. B. i Lj. S. s imovinskopravnim zahtjevom su upućeni na parnicu.

 

              Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7.  ZKP/08.-17. optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu 14.288,00 kuna, nužnih izdataka oštećenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem te troškova paušala 5.000,00 kuna.

 

              Protiv te presude pravodobno je žalbu podnio optuženi I. Š. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu ukine i predmet dostavi drugom županijskom sudu na odlučivanje“. Žalbu je optuženik podnio i putem branitelja, odvjetnika E. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugom Županijskom sudu na ponovno odlučivanje“.

 

              S obzirom na to da su žalbe optuženika i njegovog branitelja u bitnome podnesene iz istih žalbenih razloga te se međusobno nadopunjuju i u većem dijelu sadržajno podudaraju, razmatrat će se kao jedna žalba optuženika.

 

              Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik. Smatra da žalbe optuženika i njegovog branitelja nisu osnovane te je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske izjavljene žalbe odbije kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

              Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog I. Š., koji se nalazio u Kaznionici u Lepoglavi. Njegova je prisutnost, sukladno članku 475. stavku 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.), osigurana putem konferencijskog uređaja kojim je rukovala stručna osoba B. C., viši informatički savjetnik zaposlen na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Sjednici je prisustvovao i branitelj optuženog I. Š. odvjetnik E. V.. Na sjednicu nije pristupio zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je prema potvrdi o izvršenoj dostavi o sjednici uredno obaviješten pa je sjednica prema članku 475. stavku 4. ZKP/08.-19. održana u njegovoj odsutnosti.

 

              Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

              Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., smatrajući da je izreka pobijane presude nerazumljiva u dijelu koji se odnosi na osobne podatke optuženika te da je navedena izreka također nejasna u pogledu odluke o troškovima kaznenog postupka.

 

              Argumentirajući ove žalbene razloge optuženik smatra da je izreka presude nerazumljiva jer se u osobnim podacima optuženika koji se odnose na njegovu prethodnu osuđivanost ne navodi kada, gdje i zbog čega je prije osuđivan, a u odnosu na dio izreke koji se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka navodi da osnova i visina nisu obrazloženi zbog čega uslijed navedenih nedostataka, po njegovoj ocjeni, pobijanu presudu nije moguće ispitati.

 

              Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, po ocjeni drugostupanjskog suda, nije počinjena postupovna povreda na koju u ovom dijelu izjavljene žalbe ukazuje žalitelj.

 

              Naime, s obzirom na to da je ovdje riječ o presudi kojom se optuženik proglašava krivim, izreka pobijane presude sadrži sve ono što je potrebno i propisano odredbom članka 455. stavka 2. ZKP/08.-17. To što se u osobnim podacima za optuženika, osim konstatacije da je isti osuđivan, ne navodi podatak o tome zbog čega je osuđivan, kada i od strane kojeg suda, ne čini izreku ove presude nerazumljivom pa da se ista zbog toga ne bi mogla ispitati.

 

              S druge strane dio izreke pobijane presude koji se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka nije nejasan, a kako to pogrešno tvrdi optuženik. I u tom dijelu izreka prvostupanjske presude je u potpunosti jasna, određena i precizna i iz nje je razvidno o kojim troškovima je prvostupanjski sud odlučivao, tko ih je dužan podmiriti i na koji način (dio po pravomoćnosti presude, a o dijelu troška će se odlučiti posebnim rješenjem). Stoga je i u tom dijelu izreka pobijane presude razumljiva i jasna te se ista i u odnosu na troškove kaznenog postupka također može ispitati.

 

              Također nije u pravu optuženik kada smatra  da je počinjena postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-17. jer, kada je tijekom rasprave došlo do promjene suca-člana vijeća i suca porotnika, o tome u spisu nema nikakve konstatacije niti je prvostupanjski sud o tim promjenama obavijestio stranke, nego je samo na zapisnicima o održanim raspravama konstatirao da stranke nemaju primjedbi na sastav vijeća.

 

              Međutim, niti u ovom dijelu izjavljene žalbe optuženik nije u pravu.

 

              U tom pogledu treba napomenuti da prvostupanjski sud tijekom rasprave koja se održava u više dana nije dužan unaprijed stranke obavještavati o promjenama u sastavu sudskog vijeća. Obveza predsjednika vijeća da kod otvaranja zasjedanja prisutne stranke, suglasno odredbi članka 400. ZKP/08.-17., upozna sa sastavom sudskog vijeća i premetom rasprave te da potom utvrdi i na zapisnik konstatira imaju li stranke kakvih primjedbi ili nekih drugih zahtjeva koji se odnose na sastav vijeća (izuzeće i sl.). To u ovom konkretnom kaznenom predmetu nije bio slučaj.

 

              Naime, iz stanja spisa proizlazi da je rasprava započela iznova 11. prosinca 2018., a nakon što je otvoreno zasjedanje i objavljen sastav vijeća stranke nisu imale primjedbi na takav sastav vijeća. U nastavcima ove rasprave, koji su održani 8. ožujka 2019. i 26. ožujka 2019. pred istim vijećem, stranke također nisu primjedbe na sastav vijeća. Treba napomenuti da je optuženik tijekom rasprave koja je održana 26. ožujka 2019., iako prilikom otvaranja zasjedanja nije imao primjedbi na sastav vijeća, zatražio izuzeće predsjednika suda i članova vijeća, između ostalog i zato što obrana nije bila upoznata s promjenama članova vijeća. Međutim navedeni je zahtjev prvostupanjski sud pravilno odbacio na temelju članka 35. stavka 5. ZKP/08.-17. Stoga, a imajući na umu sve navedeno, nije počinjena niti ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a na koju u ovom dijelu žalbe neosnovano upire žalitelj.

 

              Na koncu, nije u pravu optuženik kada smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.-17. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog optuženik ističe da prvostupanjski sud tijekom rasprave nije postupio sukladno članku 407. stavku 3. ZKP/08.-17. jer raspravu nije započeo iznova, iako je odgoda rasprave trajala dulje od tri mjeseca odnosno od 11. prosinca 2018. do 8. ožujka 2019.

 

              Točno je da, sukladno odredbi članka 407. stavka 3. ZKP/08.-17., rasprava mora započeti iznova ako je odgoda trajala dulje od tri mjeseca. To međutim ovdje nije bio slučaj. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je rasprava koja je započela 11. prosinca 2018. nastavljena pred istim vijećem 8. ožujka 2019., dakle nakon proteka roka od dva mjeseca i dvadeset sedam dana. Slijedom navedenog nije bilo nužno, raspravu započeti iznova. Stoga, protivno navodima žalbe optuženika, nije počinjena niti ova postupovna povreda na koju isti također neosnovano ukazuje.

 

              Međutim, u pravu je ovaj žalitelj kada u nastavku izjavljene žalbe ističe da je tijekom ovog kaznenog postupka došlo do povrede načela pretpostavke nedužnosti optuženika. Iako isti u ovom dijelu žalbe ne precizira o kojoj postupovnoj povredi je riječ, iz samog sadržaja žalbe i žalbenih razloga koji se navode proizlazi da je riječ o povredi prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17.

 

              Argumentirajući ove žalbene razloge optuženik navodi da je sudac (predsjednik vijeća) protiv njega u ovom kaznenom predmetu već unaprijed, prije završetka rasprave, napisao presudu kojom ga se proglašava krivim i u koju treba upisati samo broj godina na koje će biti osuđen. Taj nacrt odluke je njegov branitelj pronašao u sudskom spisu dok ga je razgledao prije okončanja dokaznog postupka. To je i predočio vijeću na jednoj od održanih rasprava kada je, između ostalog i zbog toga, zatražio izuzeće predsjednika suda i vijeća koje je postupalo u ovom kaznenom predmetu.

 

              Doista, iz zapisnika s rasprave proizlazi da je branitelj optuženika na raspravi koja je održana 26. ožujka 2019. (list  511-517 spisa predmeta) u spis predao „nacrt izreke presude po kojoj je okrivljenik osuđen, a treba se upisati samo broj godina“, te se na listu 518 spisa predmeta u prilogu toga zapisnika nalazi preslika navedenog nacrta odluke.

 

              Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske u konkretnoj situaciji bilo neprimjereno i doista izaziva sumnju u nepristranost i objektivnost prvostupanjskog suda u postupanju te je suprotno članku 28. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10 i 5/14. – dalje: Ustav RH), kojom je za svaku osobu zajamčena pretpostavka nedužnosti tako dugo dok mu u zakonito provedenom postupku sud ne utvrdi krivnju, ali isto tako i s odredbom članka 6. stavka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava  i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17. – dalje: Konvencija), koja također propisuje da svatko tko je optužen za kazneno djelo se ima smatrati nedužnim dok se ne dokaže njegova krivnja na temelju zakona.

 

              Stoga, a kako to pravilno primjećuje i optuženik, navedene odredbe Ustava RH i Konvencije zahtijevaju od strane suda vođenje kaznenog postupka bez unaprijed stvorenog uvjerenja da je optuženik počinio optuženo kazneno djelo. Međutim, izrada nacrta odluke kojom je optuženik unaprijed, prije okončanja dokaznog postupka i prije završetka rasprave, već „proglašen krivim“ svakako je moglo utjecati na daljnji tijek ovog kaznenog postupka i u konačnici na odluku kojom je optuženik kasnije proglašen krivim za optuženo kazneno djelo. Zato je došlo do povrede načela pretpostavke nedužnosti iz članka 28. Ustava RH i članka 6. stavka 2. Konvencije.

 

              Dakle, uslijed ovakvog postupanja prvostupanjskog suda ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17. jer je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

 

              Zbog utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka zbog kojih je ukinuta prvostupanjska presuda, ovaj se sud nije upuštao u ocjenu činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi i u vezi s time žalbenih prigovora optuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. O tome će svakako voditi računa prvostupanjski sud pri ponovnom suđenju.

 

              Povreda pretpostavke nedužnosti koju počini prvostupanjski sud, drugostupanjski sud može sanirati samo ukidanjem prvostupanjske (tako Europski sud za ljudska prava; Kyprianou protiv Cipra §134, Findlay protiv Ujedinjenog Kraljevstva §78. i 79., De Cubber protiv Belgije §33). Naime, vijeće prvostupanjskog suda koje povrijedi pretpostavku nedužnosti pravno i stvarno ne može tu povredu popraviti u ponovljenom postupku i to zbog pravne prirode tog načela. Drugim riječima, novu raspravu ne može održati vijeće prvostupanjskoga suda čijim je postupanjem ostvarenja povreda načela pretpostavke nedužnosti. Zato će novu raspravu prvostupanjski sud održati pred potpuno izmijenjenim vijećem (članak 484. stavak 1. ZKP/08.-19). Ono će izvesti sve potrebne dokaze, pravilno ih ocijeniti te utvrditi pravno odlučno činjenično stanje na kojem će utemeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će pravilno i potpuno obrazložiti.

 

              Zbog navedenih je razloga, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19., riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.