- 1 -

Broj: Jž-237/2018

 

                                                                                                Broj: Jž-237/2018                                                                                                                                                                                

 

 

 

                                 U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

             

               

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J. V., zbog prekršaja iz čl. 17. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. J. V. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2018., broj: 59. Pp J-4927/17, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe okr. J. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u toč. 1. izreke na načina da se izriče:

 

            Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. J. V. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

                                           OSLOBAĐA  SE  OD  OPTUŽBE

 

da bi :

 

1. 24. studenog 2017. u 20,29 sati u Z., na adresi B. x u caffe baru „P.“ u alkoholiziranom stanju vrijeđao djelatnike policije riječima: “jebo vam pas mater murjačku, stoko usrana, nemate pojma tko sam ja idioti glupi“,

 

-dakle, omalovažavao i vrijeđao djelatnike policije prilikom vršenja službe

 

-čime bi počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

 

II. Uslijed odluke iz toč. I. žalba okr. J. V. u tom dijelu je bespredmetna.  

 

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. Prekršajnog zakona u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

 

IV. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. J. V. kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.      

             

V. Uslijed odluke iz toč. I., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. J. V. proglašen krivim u toč. 1. izreke pobijane presude i prekršaj iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je proglašen krivim u toč. 3. izreke pobijane presude, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene novčane kazne u iznosu od po 754,00 kuna, što je protuvrijednost domaće valute od po 200 DEM, pa se okr. J. V. na temelju čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.508,00 (tisuću petsto osam) kuna, u koju kaznu se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunava oduzimanje slobode okrivljenika 29. studenog 2017. u 12,30 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1.208,00 (tisuću dvjesto osam) kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti prihvaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

 

VI. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okr. J. V.  se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona.

   

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2018., broj: 59. Pp J-4927/17 proglašen je krivim okr. J. V. da je na način činjenično opisan u toč. 1. u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u toč. 2. u izreci prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i u toč. 3. u izreci prekršaj iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu je utvrđena novčana kazna od po 754,00 kune, što je protuvrijednost domaće valute od po 200 DEM (revalorizirano po srednjem tečaju HNB na dan 31. 12. 2001.), za svaki prekršaj, te mu je na temelju čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna od 2.262,00 kune, u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 29. studenog 2017. u 12,30 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1.962,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Istom presudom na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeta jedna crna kožna futrola s utisnutim znakom HV u kojoj se nalazi crna metalna replika pištolja s natpisom „S.“ i jedna oznaka pukovnika Hrvatske kopnene vojske na kojoj se nalazi „čičak traka“, bez naknade.

 

Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

 

Istom presudom okr. J. V. na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u toč. 4. i 5. u izreci počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. toč. 14. i 16. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj 63/07., 146/08. i 59/12.).

 

Protiv osuđujućeg dijela te presude okr. J. V., osobno je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta - crne kožne futrole s utisnutim znakom HV, s prijedlogom da mu se odredi najmanja novčana kazna i vrati crna kožna futrola.

 

Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom  i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti.

 

Ispitivanjem po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okr. J. V. optužuje u toč. 1. izreke, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, a jednako je i u optužnom prijedlogu,  po propisu nije prekršaj.

 

Naime, iz činjeničnog opisa djela koje se okr. J. V. stavlja na teret toč. 1. u izreci pobijane presude (a jednako i u optužbi), ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja.

 

Dakle, omalovažavanje ili vrijeđanje službenih osoba prilikom vršenja službe ili u vezi vršenja službe, odlučna je činjenica koja čini biće tog prekršaja i bez koje se ne može raditi o prekršaju u smislu čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. 

 

Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a tako je i u optužbi), u činjeničnom opisu prekršaja opisanog u toč. 1. nije razvidno da bi okrivljenik vrijeđao djelatnike policije prilikom vršenja službe ili u vezi vršenja službe, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. J. V. stavlja na teret. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

 

Stoga se navedeni nedostatak ne može ispraviti navođenjem zakonskog opisa prekršaja u izreci, nakon činjeničnog opisa djela, kako to čini prvostupanjski sud u ovoj situaciji.

Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. J. V. optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u toč. 1. u izreci pobijane presude (jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, okr. J. V. za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona.

 

Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika u tom dijeli je postala bespredmetna, dok je u odnosu na troškove postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

Također, uslijed ove odluke, a po službenoj dužnosti preinačena je i odluka o ukupnoj novčanoj kazni, te su prihvaćene od strane prvostupanjskog suda utvrđene novčane kazne za prekršaje opisane u toč. 2. i 3. izreke pobijane presude.

 

Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da je korisnik zajamčene minimalne naknade u iznosu od 800,00 kuna i nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu, jer bi tri mjeseca morao skupljati isplate od socijalne pomoći da bi mogao platiti navedenu kaznu. Moli da se olakotnim cijeni njegovo iskreno pokajanje, priznanje krivnje, iako se ne sjeća cijelog događaja zbog visoke alkoholiziranosti (3,2 promila), kao i njegova isprika službenicima policije koji su postupali, te da mu se odredi najmanja kazna.

 

Međutim, cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da su okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrđene primjerene novčane kazne, koje nisu previsoke, te sukladno čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna, koja je primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, za prekršaj iz čl. 13., jednako kao i za prekršaj iz čl. 10. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira, propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, pa utvrđene novčane kazne predstavljaju blažu vrstu propisane kazne, koju je prvostupanjski sud izrekao cijeneći dosadašnju neosuđivanost okrivljenika kao olakotnu okolnost. Međutim, cijeneći način izvršenja djela i ukupnost protupravnog ponašanja, pravilno je prvostupanjski sud za svaki počinjeni prekršaj okrivljeniku utvrdio novčane kazne u propisanom maksimumu, a ukupna novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetne prekršaje primjerena je i dostatna  kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za utvrđivanjem novčanih kazni u nižem iznosu.

 

Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu i protek vremena od podnesene žalbe, a dobrovoljnom uplatom dvije trećine ukupne novčane kazne izrečene ovom presudom u roku od 8 dana od primitka ove presude, smatrat će se da je okrivljenik u cijelosti uplatio izrečenu novčanu kaznu (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).

 

U odnosu na mjeru oduzimanja predmeta okrivljenik moli da mu se vrati crna kožna futrola s oznakama HV, jer ista nije izazvala bilo kakvo remećenje javnog reda i mira, dok se slaže da mu se oduzme dječji pištolj marke S. i oznaka pukovnika HV, jer bi njihovom ponovnom upotrebom mogao dovesti u zabludu javnost, iako se ne slaže da se predmeti stave na raspolaganje II PP jer ne vidi kako bi isti bili od koristi II PP.

 

Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud navedene predmete oduzeo od okrivljenika na temelju odredbe čl. 76. a Prekršajnog zakona, jer se radi o premetima koji su uporabljeni za počinjenje prekršaja, a postoji opasnost da bi mogli ponovno biti uporabljeni za počinjenje prekršaja.

 

Odluka o oduzimanju predmeta je na zakonu osnovana, sud ju je obrazložio opravdanim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud. Nije u pravu okrivljenik da sa kožnom futrolom nije izazvano nikakvo remećenje javnog reda i mira, jer se upravo u toj kožnoj futroli nalazio pištolj, okrivljenik ju je držao u ruci kojom je mahao, tako da je remetio javni red i mir, te i po mišljenju ovog suda, postoji opasnost da bi ponovnom upotrebom tog predmeta, jednako kao i ostalih oduzetih predmeta (kako navodi i sam okrivljenik u žalbi), okrivljenik mogao ponovno počiniti prekršaj. Napominje se okrivljeniku da je izričitom odredbom čl. 76. a st. 4. Prekršajnog zakona propisano da oduzeti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske.    

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 207. (toč. I. i V.) i čl. 205. (toč. IV.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

                  Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

Zapisničarka :                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                       Gordana Korotaj, v.r.             

 

                  

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.