- 1 -              I Kž 11/2021-4

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 11/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. I., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 16. rujna 2019. broj K-22/2013-54, u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. M. I. za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivim opt. M. I. zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona (ispravno: čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11) te mu je na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, čije je izvršenje primjenom uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgodio pod uvjetom da osuđenik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 148. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) odlučeno je da će se o troškovima kaznenog postupka odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne „primjereno stroža kazna zatvora, bez izricanja uvjetne osude“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u podnesku broj KŽ-DO-33/2021-2 od 15. siječnja 2021., izjavilo da odustaje od dijela žalbe koji se odnosi na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja optuženiku zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela izrekao preblagu kaznu jer je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti (priznanje, kajanje), a da nije pravilno utvrdio da na optuženikovoj strani postoje otegotne okolnosti koje opravdavaju izricanje strože kazne.

 

Naime, s pravom državni odvjetnik ističe da je optuženik oštećenicu seksualno zlostavljao u duljem vremenskom periodu koji je trajao gotovo dvije i pol godine, da je to činio u njihovoj obiteljskoj kući tako da su njihova tada maloljetna djeca sve to mogla čuti i da je to činio na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, a koji prema mišljenju psihologa koji je vršio obradu predmetnog slučaja za potrebe centra ... Ž. ukazuje kod optuženika na kronični poremećaj „seksualni sadizam“.

 

Prema tome, kada se radilo o takvom bešćutnom postupanju prema tadašnjoj supruzi, okolnosti da je oštećenica zbog interesa njihovog najmlađeg djeteta u korektnim odnosima s optuženikom, da ne postavlja imovinskopravni zahtjev i da je s optuženikom tijekom inkriminiranog perioda imala i dobrovoljne seksualne odnose, nemaju taj značaj koji im kao olakotnim pridaje sud prvog stupnja.

 

U pogledu prigovora državnog odvjetnika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da optuženik nije osuđivan i što mu je cijenjeno olakotnim, iako da iz presude Prekršajnog suda u Županji broj Js-II-279/12 od 20. lipnja 2012., proizlazi da je optuženik prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz čl. 20. st. 6. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji (,,Narodne novine“ broj 137/09, 14/10 – ispravak i 60/90 – ispravak) i to na štetu sina A. i supruge S. I., treba istaknuti da se radi o prekršaju koji je počinjen 24. svibnja 2012., dakle, nakon perioda koji je inkriminiran u predmetnom kaznenom postupku, tako da se ta okolnost optuženiku pravilno nije mogla cijeniti otegotnom.

 

Međutim, i pored toga, broj i značaj naprijed navedenih otegotnih okolnost, a imajući u vidu da se radilo o teškom kaznenom djelu za koje je bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina zatvora, ukazuju da je optuženiku potrebno izreći strožu društvenu osudu.

 

Iz naprijed je navedenih razloga prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te je optuženik zbog predmetnog kaznenog djela na temelju propisa citiranih u izreci osuđen na kaznu zatvora u dvije godine koja kazna je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, primjerena svim okolnostima koje utječu na izbor vrste i mjere kazne i blaža kazna od izrečene, ne bi ispunila svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu individualne i generalne prevencije.

 

Uslijed navedenog, kako je žalba državnog odvjetnika osnovana i kako prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. i 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 3. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.