1              Poslovni broj: Gž Ovr-65/2021-2

Poslovni broj: Gž Ovr-65/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. F., R. A., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. H., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda K. H., T. Z. i K. B. B., Pisarnica V., OIB: …, protiv ovršenice S. K., iz V., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. T., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda M. T. i S. T. iz V., OIB: …, radi ovrhe na nekretninama ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-3328/2011-95 od 26. studenog 2020., 3. ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-3328/2011-95 od 26. studenog 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem nastavljen je postupak u ovoj ovršnoj stvari, odgođen rješenjem prvostupanjskog suda br. Ovr-3328/201-67 od 12. ožujka 2018.

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenica pobijajući isto iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje: OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio sve žalbene navode ovršenice.

Žalba ovršenice nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupovnih odredaba na koju pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primijene materijalnog prava.

Ovršenica u svojoj žalbi ističe da bi pobijano rješenje bilo opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a, koji članci se primjenjuju na temelju odredbe članka 19. stavka 1. OZ-a.

Bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a, postoji ako rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka rješenja nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, ili ako rješenje nema uopće razloga, ili u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Suprotno žalbenim navodima ovršenice, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a, jer rješenje nema nedostataka i može se ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

Izreka pobijanog rješenja je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Također, pobijano rješenje sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Okolnost što žalitelj ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda i iznosi drukčije stavove o pravnoj odlučnosti utvrđenih činjenica ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Iz priloženog spisa predmeta razvidno je kako je ovršenik podneskom od 22. siječnja 2018. predložio odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem P-236/16, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, pozivajući se pri tome na odredbe Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj sa neovlaštenim vjerovnikom ( ''Narodne novine'' broj: 72/17 – dalje ZNUKMO) te da je prijedlog ovršenika prihvaćen pa je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 12. ožujka 2018. ovrha u ovoj stvari bila odgođena do pravomoćnog parničnog postupka koji se vodi pod brojem P-236/16.

Nadalje je razvidno da bi ovrhovoditelj, podneskom od 4. veljače 2020. od suda zatražio nastavak postupka, pozivajući se pri tom na odluku suda Europske unije donesenu 14. veljače 2019. u predmetu broj C-630/17 kojom je utvrđeno da bi ZNUKMO bio protivan pravu Europske unije.

Odredbom članka 66. stavka 2. OZ-a propisano je da na prijedlog ovrhovoditelja sud može nastaviti ovrhu i prije proteka roka za koji je odgođena ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu ili ako da jamčevinu, a odredba stavka 3. istoga članka OZ-a navodi da će sud, na prijedlog ovrhovoditelja, nastaviti ovrhu i prije pravomoćnosti odnosno konačnosti odluke nadležnoga prvostupanjskog tijela o odbacivanju ili odbijanju pravnog lijeka ili sredstva povodom kojeg je odgođena ovrha.

Suprotno žalbenim navodima ovršenice, ovrha u ovom postupku upravo je i bila odgođena primjenom odredbi članka 6. stavka 1. ZNUKMO-a, koji je propisivao da će sud, ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, u smislu ovog Zakona, vodi ovršni postupak protiv dužnika koji je podigao tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništetnom govoru, na prijedlog dužnika odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugim zakonima propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika. Upravo je tako bio i koncipiran prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe jer je u njemu navela samo činjenicu podnošenja tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu te činjenicu da bi ovrhovoditelj-vjerovnik bio neovlašten u smislu odredbi ZNUKMO-a. Postupajući po takvom prijedlogu ovršenice sud je ovrhu i odgodio, a da pritom nije ispitivao postojanje drugih pretpostavki propisanih odredbom članka 61. stavka 1. OZ-a.

Odlukom suda Europske unije broj C-630/17 stavljene su izvan snage odredbe ZNUKMO-a koje se tiču ovršnog postupka jer je sud zaključio kako iste ne bi bile usklađene sa pravom Europske unije.

Naime, Sud Europske unije je zaključio da se Zakonom o ništetnosti uspostavlja derogativno uređenje za određene financijske usluge s obzirom na okolnost ima li pružatelj sjedište u državi članici različitoj od one u kojoj se pruža usluga, valja zaključiti da se do 30. rujna 2015. hrvatskim pravom provodila izravna diskriminacija prema vjerovnicima s poslovnim nastanom izvan Republike Hrvatske, a nakon toga je datuma ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih s neovlaštenim vjerovnikom proširena na ugovore s vjerovnicima s poslovnim nastanom u toj državi članici.

Za slučaj da Sud Europske unije u Luksemburgu utvrdi kroz prethodni postupak neusklađenost nacionalnog prava sa pravom EU-a, sud države članice dužan je u konkretnom predmetu isključiti primjenu nacionalnog prava te izravno i neposredno primijeniti propise EU.

Budući da je, u ovom konkretnom slučaju ovrha bila odgođena na temelju odredbe članka 6. stavka 1. ZNUKMO-a, to i ovaj sud, tumačeći ekstenzivno odredbu članka 66. stavka 2. i 3. OZ-a, smatra da su donošenjem odluke Suda Europske unije u Luksemburgu broj C- 630/17 od 14. veljače 2019. prestali razlozi za odgodu ovrhe te nije od utjecaja činjenica što parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu, pod brojem P-236/16 nije pravomoćno okončan.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 19. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

S obzirom da sastav odgovora na žalbu nije potreban za vođenje konkretnog postupka, trebalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu takvog troška, odnosno riješiti kao pod točkom II. izreke, temeljem odredbe članka 166. stavak 1, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a, a koje je primijeniti sukladno odredbi članka 19. stavka 1. OZ-a.

U Splitu 3. ožujka 2021.