Poslovni broj: Kž–48/2020-7

 

 

Poslovni broj: Kž–48/2021-7

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i mr. sc. Vere Glasnović Gjoni, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 65/15, 61/15 i 101/17, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, od 14. srpnja 2020., broj: Kov-136/2019 (K-83/2019), u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda je, na temelju članka 355. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, u daljnjem tekstu ZKP/08), odbačena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola od 2. travnja 2017., broj K-DO-396/17 protiv okrivljenog A. M. i okrivljenog Z. S., zbog kaznenog djela protiv pravosuđa, davanjem lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola.

 

Žalba je osnovana.

 

S pravom žalitelj ističe da se pobijano rješenje ne da ispitati, jer obrazloženje ne sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud odluku o odbacivanju optužnice temelji na tvrdnji da državni odvjetnik zaključak o postojanju osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo davanja lažnog iskaza zasniva na usporedbi sadržaja iskaza okrivljenog A. M. i okrivljenog Z. S. kojeg su davali pred sudom, i to  okrivljeni A. M. 3. travnja 2017., iskazujući kao svjedok pred Općinskim sudom u Puli – Pola, u kaznenom predmetu broj K–646/12, a okrivljeni Z. S. 6. ožujka 2012., iskazujući kao svjedok pred Županijskim sudom u Zagrebu u kaznenom predmetu broj Kir-424/12, potom iskazujući kao svjedok dana 10. ožujka 2015., pred Općinskim sudom u Puli – Pola, u kaznenom predmetu broj K–646/12, nadalje iskazujući kao svjedok dana 10. studenog 2015., u kaznenom predmetu Općinskog suda u Puli – Pola broj K–98/13, te iskazujući kao svjedok pred Općinskim sudom u Puli – Pola dana 3. travnja 2017., u kaznenom predmetu broj K–646/12, i dokumentacije o provedenim uplatama i iznosima te iskazu svjedoka S. P., iz kojih usporedbi proizlazi da sadržaj njihovih svjedočkih iskaza nisu bili istiniti, a što da je u svojoj obrani potvrdio i sam okrivljeni Z. S., nakon čega prvostupanjski sud iznosi stajalište da sve dok traje kazneni postupak u kojem su izneseni iskazi svjedoka koji su inkriminirani kao lažni nije moguće utvrditi da li su okrivljenici iskazujući u svojstvu svjedoka dali lažni iskaz jer ih tek nadležni sud u postupcima koji još uvijek traju može uspoređivati i razmatrati te ocijeniti njihovu vjerodostojnost.

 

U pobijanom se rješenju također navodi da prvostupanjski sud smatra da je „osnovana sumnja dovedena u pitanje jer se predmetna optužnica zasniva na dokazima čije postojanje nije pravomoćno utvrđeno pa je njezino podizanje preuranjeno te da uzimajući u obzir da postupak u predmetu Općinskog suda u Pazinu broja K-9/2019 (prije Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja K-646/12) protiv okrivljenog D. Č. još uvijek traje jer nije dovršen pravomoćnom presudom, u konkretnom slučaju ne postoje dokazi iz kojih se pouzdanim ukazuje postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje da su okrivljenici svjesno neistinito iskazivali kada su svoj iskaz kao svjedoci davali na raspravama pred sudom, a da ti iskazi nisu u skladu sa dokumentacijom u tom spisu.“

 

Ovakvo obrazloženje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, odnosno utvrđenje da li postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju da su okrivljenici osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja uopće ne razmatra i ne upućuje na dokaze na kojima se temelji podignuta optužnica, a koji bi se mogli povezati s opisanim radnjama za koje se terete okrivljenici, a ne daje niti razloge za zaključak da „u konkretnom slučaju ne postoje dokazi iz kojih se pouzdanim ukazuje postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje da su okrivljenici svjesno neistinito iskazivali kada su svoj iskaz kao svjedoci davali na raspravama pred sudom.“

 

Osim toga tvrdnje prvostupanjskog suda da „smatra da je osnovana sumnja dovedena u pitanje jer se predmetna optužnica zasniva na dokazima čije postojanje nije pravomoćno utvrđeno pa je njezino podizanje preuranjeno“, potpuno je nejasno i proturječno s daljnjom tvrdnjom suda „da u konkretnom slučaju ne postoje dokazi iz kojih se pouzdanim ukazuje postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje da su okrivljenici svjesno neistinito iskazivali kada su svoj iskaz kao svjedoci davali na raspravama pred sudom, a da ti iskazi nisu u skladu sa dokumentacijom u tom spisu“. Iz navedenog se zaključuje da prvostupanjski sud smatra da je podizanje optužnice preuranjeno, što bi onda upućivalo da je tu optužnicu valjalo vratiti državnom odvjetniku na daljnje postupanje u smislu članka 356. ZKP/08, ali istodobno smatra i da temeljem dokaza, za koje inače potpuno pogrešno tvrdi „da njihovo postojanje nije pravomoćno utvrđeno“, a na kojima se inače temelji optužnica, ne proizlazi da su okrivljenici osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe zbog čega odbacuje optužnicu, pa čak i da ta osnovana sumnja postoji, ali je ona dovedena u pitanje „jer se predmetna optužnica zasniva na dokazima čije postojanje nije pravomoćno utvrđeno.“ Osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo stavljeno im na teret koja je pretpostavka podizanja optužnice postoji ili ne postoji. Ako postoji sumnja koja nije dostatna za potvrđivanje optužnice, onda se ne radi o osnovanoj sumnji, a ako se utvrdi postojanje osnovane sumnje, pa makar i nižeg stupnja, nije moguće tvrditi da je ona dovedena u pitanje i ocijeniti da nije dostatna za potvrđivanje optužnice.

 

Zbog svega navedenog, pobijano rješenje ne može se ispitati jer u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. u vezi s člankom 495. ZKP/08. na koju osnovano ukazuje žalitelj.

 

Slijedom iznesenog trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Vodeći računa o odredbi članka 487. stavka 4. ZKP/08, trebalo je navesti sljedeće.

 

Prvostupanjski sud svakako treba voditi računa o tome da iz zakonskog opisa kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret ne proizlazi da se kazneni postupak može pokrenuti tek nakon što kazneni postupak u kojem su okrivljenici prema činjeničnim opisima optužnice dali lažan iskaz kao svjedoci bude pravomoćno dovršen, na što uostalom upućuje i odredba članka 305. stavka 4. KZ/11, na koju pravilno ukazuje u žalbi i državni odvjetnik, a prema kojoj se počinitelj kaznenog djela davanja lažnog iskaza, ako dobrovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke, dakle u postupku u kojem je dao lažni iskaz kao svjedok, može osloboditi od kazne, očito u postupku zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a potom će vodeći računa o argumentaciji žalbe državnog odvjetnika u pogledu osporavanja činjeničnih utvrđenja iz pobijane odluke i nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.

 

U Puli – Pola 3. ožujka 2021.