- 1 -              Rev 98/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 98/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja V. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. M. i M. V. M. iz Z., protiv protustranaka I. L. iz Z., OIB: ... i B. D. iz Z., zastupanog po punomoćnici I. M. d. B., odvjetnici iz Z. radi uknjižbe prava plodouživanja, odlučujući o reviziji B. D. iz Z., zastupanog po punomoćnici I. M. d. B., odvjetnici iz Z., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-436/2019-2 od 17. rujna 2019., kojim je potvrđeno rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-1304/19-7 od 9. siječnja 2019., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-436/2019-2 od 17. rujna 2019. i rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-1304/19-7 od 9. siječnja 2019., na način da se odbija prijedlog V. K. iz Z., OIB: ..., za uknjižbu prava plodouživanja u njegovu korist i to na suvlasničkom dijelu protustranke I. L. od ¼ i na posebnim dijelovima nekretnine protustranke označenim kao etaže E-3., upisane u z.k. ulošku br. 9982 K.O. G. Z. koja se sastoji od 27/100 dijela zkč. broj 694/34 kuća broj 25 i dvorište, povezano s vlasništvom posebnog dijela – trosobnog stana broj 5 u potkrovlju s pridruženim spremištem br.6. u podrumu, te u z.k. ulošku br. 9982 (E-4) K.O. G. Z. na nekretnini I. L., koja se sastoji u 3/100 dijela zkč. broj 694/34 kuća broj 25 i dvorište, povezano s vlasništvom posebnog dijela – garaže broj 1. u podrumu, te se nalože brisanje provedenog upisa pod brojem Z-11588/2017, Z-26822/17 i Z-1304/19 u zk.ul. 9982 k.o. G. Z. (na E-3 i E-4), i nalaže provedba navedenog upisa brisanja.

 

II. Nalaže se predlagatelju V. K. da protustranci B. D. nadoknadi troškove revizijskog postupka u o iznosu od 1.281,25 kuna, u roku od 8. dana.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor protustranke B. D., te je potvrđeno rješenje sudskog savjetnika istog prvostupanjskog suda broj Z-11585/17 od 14. ožujka 2017., kojim je na temelju ugovora o osnivanju prava plodouživanja sklopljenog između predlagatelja i protustranke I. L., 28. veljače 2017., dopuštena uknjižba prava plodouživanja u korist predlagatelja i to na suvlasničkom dijelu od ¼ i na posebnim dijelovima nekretnine protustranke I. L. označenim kao etaže E-3 i E-4.

 

Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-1304/19-7 od 9. siječnja 2019., te je naloženo brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-5672/19 dana 31.1.2019. u zk.ul. 9982 k.o. G. Z. (na E-3 i E-4).

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1438/2020-2 od 30. lipnja 2020., protustranci B. D. dopušteno je podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-436/2019-2 od 17. rujna 2019., odnosu na pitanje:

 

"Je li za osnivanje prava plodouživanja temeljem pravnog posla, na idealnom dijelu nekretnine, odnosno na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika nekretnine, potrebna suglasnost svih suvlasnika, odnosno i preostalih suvlasnika iste nekretnine, koji su taj teret na nekretnini dužni trpjeti, te je li odredba čl. 219. st. 5. (pogrešno navedeno st. 6.) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) lex specialis u odnosu na odredbu čl. 203. st. 6. ZVDSP-a, kada se radi o osnivanju prava plodouživanja na nekretnini pravnim poslom, koja je u suvlasništvu?"

 

Na temelju navedenog dopuštenja B. D. je u zakonskom roku podnio reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja, te je predložio preinačiti drugostupanjsko rješenje i prihvatiti žalbu zainteresirane osobe i u cijelosti ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

U odgovoru na reviziju predlagatelj osporava navode zainteresirane osobe i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, odnosno istu odbaciti kao nedopuštenu.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet postupka je zahtjev za upis prava plodouživanja u korist predlagatelja i to na suvlasničkom dijelu od ¼ na posebnim dijelovima nekretnine protustranke.

 

Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Rješenjem sudskog savjetnika prvostupanjskog suda poslovni broj Z-11585/17 od 14. ožujka 2017., dopuštena je uknjižba prava plodouživanja u korist predlagateljice na suvlasničkom dijelu od ¼ nekretnine protustranke označenim kao etaže E-3 i E-4, temeljem priloženog ugovora o osnivanju prava plodouživanja od 28. veljače 2017.

 

Rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-1304/19-7 od 9. siječnja 2019. odbijen je prigovor zainteresirane osobe B. D., te je potvrđeno navedeno rješenje sudskog savjetnika od 14. ožujka 2017. U tom rješenju prvostupanjski sud je iznio pravno shvaćanje prema kojem, kada je nekretnina na kojoj se osniva osobna služnost prava plodouživanja u suvlasništvu, tada dispozicija jednog suvlasnika (za osnivanje osobne služnosti, nije potrebna suglasnost ostalih suvlasnika, te se pri iznošenju navedenog shvaćanja pozvao na odredbu čl. 200. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), kojom je propisano da osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta, te na odredbu čl. 37. st. 3. ZVDSP-a, prema kojoj idealni dio stvari u pravnom prometu jest samostalna stvar, i st. 4., toga propisa prema kojem svaki suvlasnik vlasnik onog idealnog dijela koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu a u pogledu njega ima ovlasti koje pripadaju vlasniku ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela.

 

Drugostupanjski sud prihvaća navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda, te se potvrđujući navedeno shvaćanje, uz navedene odredbe poziva i na odredbe čl. 203. st. 6., čl. 219. st. 5. ZVDSP-a, te cijeneći da nekretnine, na koje je upravljena predmetna osobna služnost prava plodouživanja, predstavljaju zasebne etažne jedinice – stambeni prostor, pripadajuće spremište i garažu, neovisno što su one u suvlasništvu protustranke i zainteresirane osobe, utvrđuje da je zatraženo osnivanje prava služnosti s aspekta sadržaja predmetne služnosti i naravi predmeta na koju je upravljena, moguće, te kako su bile ispunjene i formalnopravne pretpostavke za upis smatra da je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 123.a st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) odbio prigovor drugog suvlasnika – žalitelja.

 

I u revizijskoj fazi postupka ostala je sporna osnovanost zahtjeva za upis prava plodouživanja u korist predlagatelja na suvlasničkom dijelu od ¼ i na posebnim dijelovima nekretnine koja nije isključivo vlasništvo jedne protustranke nego suvlasništvo s još jednom osobom.

 

Protustranka B. D. obrazlažući postavljeno pitanje, a pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 203. st. 6. i čl. 219. st. 5. ZVDSP-a, u podnesenoj reviziji, pogrešnim smatra navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova. Navodi da je odredba čl. 219. ZVDSP-a specijalna odredba u odnosu na odredbu čl. 200. st. 1., u svezi čl. 203. st. 6. istog Zakona, te smatra da je u konkretnoj pravnoj situaciji za osnivanje prava plodouživanja na 1/4 suvlasničkog dijela jedne protustranke potrebna i njegova suglasnost kao suvlasnika predmetne nekretnine u preostalih 1/2 dijela.

 

U odgovoru na reviziju predlagatelj osporava pravno shvaćanje zainteresirane osobe, ukazuje na sadržaj čl. 37. st. 5., čl. 200. st. 1. ZVDSP-a, te se poziva na mišljenja prof. dr. sc. M. B. od 14. ožujka 2018., prema čijem mišljenju „osoba koja je sa na svojem suvlasničkom dijelu nekretnina osnovala za druge osobe pravo plodouživanja bez suglasnosti svojeg suvlasnika, valjano je osnovala to pravo plodouživanja. .. pravo plodouživanja može se temeljem čl. 200. st. 1. ZVDSP-a osnovati i na suvlasničkom dijelu, a pritom temeljem čl. 37. st. 5. ZVDSP-a suvlasnik smije samostalno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom odnosno može to učiniti ne tražeći za to pristanak ostalih suvlasnika“.

 

Uz navedeno poziva se i na izvorni znanstveni rad D. K. i dr. sc. A. P., sudaca Vrhovnog suda RH, prema kojima je „pravo svakog suvlasnika da osnuje plodouživanje na svom idealnom dijelu nekretnine bez suglasnosti ostalih suvlasnika“, kao i na presude revizijskog suda broj Rev-1781/1 984, Rev-137/2007-2, Rev-1177/1991. Rev-1781/84., presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-180/2008-2, rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-589/17 od 14. rujna 2017., i presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1677/17 od 22. studenoga 2018.

 

Tvrdi da se čl. 219. st. 5. i čl. 203. st. 6. ZVDSP-a odnose na situaciju kada se služnost osniva na cijeloj nekretnini koja je u suvlasništvu više vlasnika, pa su te odredbe u potpunosti neprimjenjive u ovom predmetu koji se tiče osnivanja služnosti isključivo na idealnom dijelu nekretnine jednog suvlasnika, a ne na cijeloj nekretnini, zbog čega se odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP-a ne može smatrati posebnom odredbom u odnosu na čl. 203. st. 6. ZVDSP-a, kao ni u odnosu na čl. 37. st. 3. ZVDSP-a, koja predviđa da se u pravnom prometu idealni dio stvari smatra samostalnom stvari, a da bi svako drugo tumačenje bilo suprotno izričitim odredbama ZVDSP-a prema kojima se na idealnom dijelu nekretnine može raspolagati kako sa samostalnom nekretninom, te bi predstavljalo ograničenje raspolaganja pravo vlasništva koje nije predviđeno zakonom, pa je samim time je ustavno-pravno neodrživo.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda izneseno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

Odredbom čl. 37. st. 3. i 4. ZVDSP-a određeno je da se u pravnom prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar, te da je svaki suvlasnik vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela. Prema odredbi čl. 37. st. 5. ZVDSP-a suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova prava raspolaganja, ako time ne dira u tuđa prava. Prema odredbi čl. 41. st. 1 ZVDSP-a, (koja odredba se nalazi u Odjeljku 2 „Upravljanje stvarju“, s podnaslovom „pravo na upravljanje“, iz Glave 2 ZVDSP-a, koja ima naslov „suvlasništvo“), za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, između ostaloga i osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

 

Odredbom čl. 200. st. 1. ZVDSP-a osobne služnosti, uključujući pravo plodouživanja, mogu postojati i na idealnom dijelu, ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta. Predmet plodouživanja, prema st. 2. tog članka može biti idealni dio nekretnine samo zajedno sa posebnim dijelom nekretnine, u slučajevima kada je na nekretnini uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo). Prema navedenom pravo plodouživanja može se temeljem čl. 200. st. 1. ZVDSP-a osnovati i na suvlasničkom dijelu jer temeljem čl. 37. st. 5. ZVDSP-a suvlasnik može samostalno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova prava raspolaganja, ali samo ako time ne dira u tuđa prava, a predmet plodouživanja, kada je na nekretnini uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) može biti i idealni dio nekretnine samo zajedno sa posebnim dijelom nekretnine.

 

Kada je pravo plodouživanja osnovano na suvlasničkom dijelu tada plodouživatelj može izvršavati sve one ovlasti koje bi bio ovlašten izvršavati i suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu osnovano to pravo plodouživanja. To znači da bi on imao pravo odnosno da bi bio ovlašten posjedovati, upotrebljavati koristiti poslužnu stvar, ubirati plodove i druge koristi te stvari sukladno veličini suvlasničkog dijela na kojemu je plodouživanje osnovano.

 

Ako je s određenim suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) tada je nositelj prava plodouživanja, koje je osnovano na suvlasničkom dijelu, ovlašten samostalno koristiti se posebnim dijelom nekretnine koji je povezan s suvlasničkim dijelom na kojem je uspostavljeno pravo plodouživanja, te svakoga drugoga iz toga isključiti (čl. 66. st. 2. ZVDSP-a), pa ukoliko bi se na posebnom dijelu (u suvlasništvu) moglo osnovati pravo plodouživanja bez suglasnosti nekog suvlasnika onda bi plodouživatelj bez odobrenja toga suvlasnika mogao koristiti i njegov suvlasnički dio i time dirati u tuđa prava, i to temeljem raspoložbe samo jednog od suvlasnika, pogotovo što se radi o poslovima izvanredne uprave, a prema odredbi čl. 41. st. 1. ZVDSP-a, kako je navedeno, za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (između ostaloga i osnivanje stvarnih i osobnih služnosti) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

 

Polazeći od činjenice da se odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP-a nalazi u Glavi 4 naslova „stjecanje“, Odjeljku 1. „Osnivanje prava služnosti“ a)„Osnivanje na temelju pravnog posla“ a kojom je propisano „kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih suvlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću“, dok se odredba čl. 203. st. 6. ZVDSP-a nalazi u Glavi 3 pod naslovom „Osobne služnosti“, Odjeljak 2 naslova „Posebna pravila o pojedinim služnostima“ a) „O pravu plodouživanja“ pod naslovom „Uopće“ kojom je propisano „kada je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo“, nedvojbeno se nameće zaključak da je odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP-a specijalna odredba u odnosu na čl. 203. st. 6. ZVDSP-a kada je u pitanju osnivanje prava služnosti na temelju pravnog posla, jer se odredba čl. 203. st. 6. ZVDSP-a odnosi na pravo plodouživanja općenito, odnosno na opseg i sadržaj izvršavanja prava služnosti nekretnine u suvlasništvu više osoba i to kada je ta služnost već osnovana, dok se odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP-a izravno i isključivo odnosi na stjecanje prava služnosti (plodouživanja) na nekretnini u suvlasništvu na temelju pravnog posla, a ne na stjecanje prava služnosti na stvari općenito. To pogotovo kada se te odredbe povežu sa sadržajem odredbe čl. 41. st. 1. ZVDSP-a.

 

Prema tome, pravo plodouživanja se neosporno može temeljem čl. 200. st. 1. ZVDSP-a osnovati i na suvlasničkom dijelu jer temeljem čl. 37. st. 5. ZVDSP-a suvlasnik može samostalno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova prava raspolaganja, ali samo ako time ne dira u tuđa prava, ali ako je s određenim suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), s obzirom da je u toj situaciji nositelj prava plodouživanja, koje je osnovano na suvlasničkom dijelu posebnog dijela nekretnine, ovlašten samostalno koristiti se posebnim dijelom nekretnine koji je povezan s suvlasničkim dijelom na kojem je uspostavljeno pravo plodouživanja i svakoga drugoga iz toga isključiti (čl. 66. st. 2. ZVDSP-a), a da je prema odredbi čl. 41. st. 1 ZVDSP-a, za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja, a to je svakako i osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, tada je za zasnivanje prava plodouživanja nužna suglasnost ostalih suvlasnika.

 

Slijedom iznesenog, za osnivanje služnosti, odnosno prava plodouživanja na nekretninama u suvlasništvu temeljem pravnog posla pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe čl. 219. st. 5. u svezi čl. 41. st. 1. ZVDSP-a bila je potrebna suglasnost revidenta, kao preostalog suvlasnika predmetnih posebnih dijelova u 1/2 dijela.

 

U odluci ovog suda broj Rev-1781/84., na koju se poziva predlagatelj, u odgovoru na reviziju, izneseno je pravno shvaćanje prema kojem nositelj prava doživotnog uživanja na dijelu kuće ne može tražiti iseljenje suvlasnika, ujedno sukorisnika drugog opterećenog dijela kuće, niti na diobu nekretnine, već samo uređenje načina upotrebe u istom parničnom postupku, predmet spora Rev-137/2007 je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati određeni novčani iznos koji predstavlja polovinu kupoprodajne cijene koja je plaćena tuženiku po osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine, odnosno temeljem sklopljenog ugovora koji nije bio cilj stjecanja prava služnosti kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom (iz razloga njegove ništavosti, raskida ili poništenja), a predmet spora Rev-1177/1991., odnosi se na predaju u posjed podrumske prostorije koju tuženica drži bez valjane pravne osnove, a čemu ona prigovara tvrdeći da ima pravo služnosti stanovanja (habilitacio) koje je dobila od bivših vlasnika, dok se u predmetu Županijskog suda u Varaždinu Gž-180/2008-2 radi se o predaji u posjed stana na kojem je upisano pravo služnosti stanovanja i plodouživanja, te se utoliko te odluke ne odnose na istu činjeničnu i pravnu situaciju.

 

U stručnom radu suca D. K. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem kada je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine na nekom njezinom idealnom dijelu predmet osobne služnosti može biti taj posebni dio zajedno s idealnim dijelom na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, što nije ni sporno, a u izvornom znanstvenom radu suca A. P. izneseno je shvaćanje prema kojem „pravo plodouživanja ovlašćuje svog nositelja na potpunu uporabu i korištenje stvari. Djeljivo je, jer je korištenje stvari na koje ono ovlašćuje djeljivo, pa može postojati i na alikvotnom dijelu vlasništva poslužne stvari. Može postojati u korist više osoba po kvotama, od kojih je svaka samostalni nositelj svog dijela prava plodouživanja na istoj poslužnoj stvari (čl. 203. st. 5. ZVDSP-a). Posljedica ove djeljivosti je da svako od osnovanih prava plodouživanja pojedinih ovlaštenika, od kojih svaki ima po jedan alikvotni dio, ima samostalnu pravnu sudbinu. Pravo uporabe koje ovlašćuje na uporabu stvari samo u okviru potreba svog nositelja (čl. 212. st. 1. ZVDSP-a) ne može postojati u korist više osoba po alikvotnom dijelovima, već samo zajednički, pa je kao takva osobna služnost nedjeljiva. Pravo stanovanja je djeljivo, a koji je osnovano kao uživanje, a kada je osnovano kao uporaba onda je nedjeljivo. Navedena djeljivost osobne služnosti shodno navedenom određenju, prema ostalim djeljivim stvarnim pravima (vlasništvo, pravo građenja) predstavlja djeljivost po obujmu, ali nikad po sadržaju, pa svaki djeljivi dio sadrži sva ovlaštenja sadržaja tog stvarnog prava koje mu zakon daje kao nedjeljivo jedinstvo“.

 

Slijedom iznesenog predlagatelj pogrešno smatra da je u citiranim stručnim radovima izneseno pravno shvaćanje prema kojem za osnivanje služnosti plodouživanja na suvlasničkom dijelu posebnog dijela nekretnine nije potrebna suglasnost drugih suvlasnika toga posebnog dijela.

 

Prema svemu navedenom, za osnivanje služnosti, odnosno prava plodouživanja na posebnom dijelu nekretnine u suvlasništvu, temeljem pravnog posla, pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe čl. 219. st. 5. i čl. 41. st. 1. ZVDSP-a bila je potrebna suglasnost revidenta, kao suvlasnika posebnog dijela predmetne nekretnine u preostaloj 1/2 dijela.

 

Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

Za osnivanje prava plodouživanja temeljem pravnog posla, na posebnom dijelu nekretnine u suvlasništvu, odnosno na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika posebnog dijela nekretnine, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, odnosno i preostalih suvlasnika iste nekretnine, koji taj teret na nekretnini nisu dužni trpjeti, a odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP-a je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 203. st. 6. ZVDSP-a, kada se radi o osnivanju prava plodouživanja, pravnim poslom, na posebnom dijelu nekretnine, koja je u suvlasništvu.

 

Kako je upis u ovom slučaju dopušten na temelju ugovora koji nije sadržavao potrebnu suglasnost revidentice (suvlasnice) takav ugovor nije mogao biti osnova za valjanu i istinitu uknjižbu osobne služnosti plodouživanja jer za to nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene mjerodavnim materijalnim pravom, odnosno odredbom čl. 219. st. 5. i čl. 41. st. 1. ZVDSP-a, te navedeni upis predstavlja povredu knjižnog prava revidenta.

 

S obzirom na navedeno ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na primjenu čl. 219. st. 5., čl. 203. st. 6. i čl. 41. st. 1. ZVDSP-a, jer pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a), a u ovom slučaju, s obzirom na sadržaj navedenih odredbi i iznesenih utvrđenja nižestupanjskih sudova protustranka je revizijom osnovano osporila iznesena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova.

 

Iz tih je razloga na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 91. st. 1. ZZK-a, valjalo riješiti kao u izreci.

 

Protustranci B. D. dosuđeni su troškovi revizijskog postupka, a koji se sastoje od troška sastava revizije u iznosu od 625,00 kn, PDV-a od 25% na navedeni iznos, od 156,25 kn i zatraženi trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 500,00 kn, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. a u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Viktorija Lovrić, v.r.