Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 6. K-655/2020-9
Poslovni broj: 6. K-655/2020- 9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Velimiru Čoloviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje S.K., kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okr. D.B., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj K-DO-164/2017 od 8. svibnja 2017. godine, nakon održane i zaključene rasprave u nazočnosti zamjenika ODO Osijek D.R., okr. D.B. – osobno uz izabranog branitelja P. K., odvjetnika iz Bjelovara, dana 02. ožujka 2021. godine,
p r e s u d i o j e
Okr. D. B. – OIB …….., sin R. i N., rođene H., rođen .. …. u V., s prebivalištem u V., O. 8, državljanin RH, sa završenom srednjom školom – smjer strojarski tehničar, zaposlen u M., 2. mehanizirana bojna P.N. s plaćom od oko …00,00 kuna, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak
I
Temeljem čl. 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda RH i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u daljnjem tekstu ZKP/08)
STAVLJA SE IZVAN SNAGE presuda Općinskog suda Osijek broj K-380/2017-2 od 22. svibnja 2017.g. kojom je okr. D.B. izdan kazneni nalog zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te je okr. D.B. temeljem istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a uz primjenu čl. 56. KZ/11 okrivljenom izrečena uvjetna osuda tako što se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci na vrijeme od dvije godine i ista se neće izvršiti ukoliko okr. u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo.
II
k r i v j e
što je:
u razdoblju od prosinca 2009. do ožujka 2014. u N., u nakani da se okoristi nepripadnim stjecanjem materijalnih prava iz radnog odnosa, znajući da mu je kao djelatnoj vojnoj osobi premještenoj unutar službe u postrojbu u N. rješenjem Z. z. p., S. za u. o. KLASA:UP/I 121-04/09-01/18, URBROJ ….-….-.-. od 2. lipnja 2009. priznato pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji u iznosu od 50% i pravo na naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji za relaciju L. – V. T. počevši od 24. studenoga 2008., jer je u vrijeme podnošenja zahtjeva za priznavanje ovih prava uzdržavao obitelj s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu te imao trošak putovanja za relaciju V. T. – L., protivno točci 3. ovog rješenja, svjestan da bi time izgubio ova materijalna prava, nije u roku od 8 dana obavijestio poslodavca kako je 11. prosinca 2009. promijenio adresu prebivališta iz L. u V.., napustivši zajedničko obiteljsko kućanstvo sa suprugom A. B. i mlt. sinom T. B., pa su mu naknade iz rješenja od 2. lipnja 2009. neosnovano isplaćivane sve do 10. rujna 2010. kada je odgovornoj osobi postrojbe podnio novi zahtjev za priznavanje istih prava s prijavom promijenjenih činjenica u kojima je neistinito naveo da zajedno s obitelji stanuje u V., D. p. 63, iako je 26. ožujka 2010. razveden brak između njega i A. B., te je ona sa zajedničkim sinom T. B. nastavila živjeti u L., pa kada su mu odgovorne osobe M.o. koje odlučuju o zahtjevu povjerovale jer nisu imale razloga sumnjati u istinitost i potpunost podataka koje je podnio, rješenjem KLASA:UP/I 121-04/…., URBROJ …-….-.-. od 9. studenoga 2010. priznale su mu pravo naknade za odvojeni život od obitelji u 100% iznosu počevši od 10. rujna 2010. do ožujka 2014., uslijed čega mu je M. o. neosnovano isplatilo ukupno 35.841,91 kuna, za koji iznos je istovremeno oštetio R.H.,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu KZ/11)
pa se okr. D.B., za kazneno djelo prijevare, temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11
o s u đ u j e
na KAZNA ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci
a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenom D. B.
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
tako što se izrečena KAZNA ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci, neće izvršiti ukoliko okrivljeni D. B. u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem čl. 158. st. 2 ZKP/08 okr. D.B.dužan je na ime imovinsko pravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj isplatiti iznos od .....,.. kunu u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
Sukladno čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku, okr. D. B., dužan je platiti trošak kaznenog postupka i to na ime troškova svjedoka iznos od 1.720,00 kuna, te na ime sudskog paušala iznos od 500,00 kuna (slovima: petstotina kuna) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
U odnosu na točku I/ izreke presude
Optužnicom Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, broj K-DO-164/2017 od 8. svibnja 2017. godine, optužen je okr. D.B. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.
Općinski sud u Osijeku je presudom broj K-380/2017-2 od 22. svibnja 2017. godine izdao kazneni nalog zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, kojim je okrivljeni D. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci na vrijeme od dvije godine i ista se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo.
Na citirani kazneni nalog, okrivljeni je putem svog izabranog branitelja P. K., odvjetnika iz B. pravodobno uložio prigovor, pa je odlučeno kao pod I izreke.
U odnosu na točku II/ izreke presude
Pozvan da se očituje da li se smatra krivim za terećeno kazneno djelo okr. D. B. izjavljuje da se ne smatra krivim.
U svojoj obrani okr. D. B. navodi da su netočni navodi činjeničnog opisa optužnice kako mu se stavlja na teret jer svaki puta kad je promijenio adresu i otišao kod majke to je prijavio svom "personalcu" u postrojbi gdje radi, gospođi O.. Nakon razvoda, rješenje o razvodu je također predao gospođi V.O. što je i bila njegova obaveza. Kada je došlo do pokretanja ovog postupka zvao je središnjicu u Z. i saznao da njegovo rješenje o razvodu u papirnatom obliku nikada nije kod njih stiglo iako je uvedeno u kompjuter zbog čega oni nisu mogli donijeti nikakvu odluku. Kasnije su ustanovili da se sporno rješenje nalazi u pomoćnom osobniku u brigadi u V.. On s tim nema ništa jer to šalje personalna služba. Sin T. je bio na njegovoj poreznoj kartici i uredno je plaćao alimentaciju. Naknadu za odvojeni život dobio je retroaktivno i to njih nekoliko po 500,00 kuna mjesečno, umjesto 1.000,00 kuna. I tu je bila uvedena kriva adresa zbog čega naknadu nije primao redovno, već naknadno. Na rješenje po kojem je primao 500,00 kuna, njih nekolicina su pisali žalbu i bili odbijeni. Citirano rješenje je dobio u pisanom obliku. Pretpostavlja, ako je predao rješenje o razvodu i nema pravo na nešto da bi dobio ponovno odbijenicu. Međutim, on ju nije nikada dobio. Faktički je napustio mjesto života sa bivšom suprugom danom razvoda braka, odnosno nakon toga, jer se ispočetka nisu mogli dogovoriti oko imovine. Prepustio joj je kuću i preuzeo kredite, a ona je zbog toga izjavila da joj ne treba plaćati alimentaciju. Ipak su nakon toga dogovorili se da joj plaća samo 1.000,00 kuna imajući u vidu da im je prepustio kuću i preuzeo plaćanje kredita. Odluka o razvodu braka donijeta je krajem ožujka 2010.g. Rješenje o razvodu je predao gospođi O. koja je bila glavna čim je dobio citirano rješenje. Sjeća se da je ona dokument iskopirala i rekla da ga šalje, uz dopis u brigadu. Više nikada nije imao informaciju što je s tim. Ponovno je kod gospođe O. došao u listopadu 2010.g. kada je podnio zahtjev za odvojeni život. Vratio se kod majke u V. i u svezi toga predao papire u personalnu službu. Također joj je dostavio podatke o novoj adresi boravišta u N.. Sjeća se da je ispunjavao formular gdje je trebao ispuniti svoju novu adresu u V.. Gospođa O.mu je rekla da samo ispuni novu adresu gdje je kod majke i to njoj ostavi. Kao vozač zapovjednika ako je nešto trebao od prava dok radi u vojsci isto je nosio direktno na ruke gospođi O.. Njoj se obraćao direktno neovisno da li se radi o nekom pravu, ocjeni ili slično. U vojsci je sve propisano i nema preskakanja stepenica. On je dužan dokumentaciju predati njoj, a ona je prosljeđuje dalje. Ona ima svoju uspravnicu. Po razvodu braka sa svojim sinom je provodio gotovo svaki vikend. Radilo se o sporazumnom razvodu i nije imao nikakvih zapreka da uzme dijete kad god je mogao i kad je imao vremena. Odlazili su na more. Svugdje su odlazili. Viđali su se kod njegove majke, odnosno bake djeteta. Zna da je u vojsci bilo više vojnih djelatnih osoba koje su bile razvedene kao on, kojima je dijete bilo prijavljeno na njihovu poreznu karticu kao što je T. bio na njegovoj i kojima je priznato pravo na naknadu za odvojeni život. Kada je zvao središnjicu u Z. i isti naveli da njegovo rješenje o razvodu nisu nikada dobili rečeno mu je, da je rješenje trebala proslijediti njegova bojna. Oni dan danas nemaju to rješenje koje se nalazi u njegovom pomoćnom osobniku u V.. Oni njemu ni u jednom trenutku, ni na telefon, nisu rekli da nema to pravo.
U tijeku je bio razvod 2009.g. kad je odlučio otići od bivše žene i vratio se kod roditelja. Povremeno je još odlazio tamo, jer su mu ostale stvari, a i nisu se mogli dogovoriti oko imovine, kako to već bude. Krenula je brakorazvodna parnica i misli da je završila krajem trećeg mjeseca. Odlučio je sve ostaviti zbog sina. Vratio se živjeti u V.. Na poslu je predao te papire, naknadu za odvojeni život. Sin je ostao na njegovoj poreznoj kartici, plaća alimentaciju za njega. Svaki vikend su zajedno i u tjednu kada bih bio slobodan od terena. Provodili su vrijeme zajedno. Bio je kod njega. Ne zna točno datum kada je prvi puta predao zahtjev za naknadu, ali zna da je tada dobio odbijenicu. Još kad je bio u V., u njegovoj personali mu nisu unijeli promjenu adrese. Prvi puta je dobio odbijenicu jer je to bila njihova greška. Zapovjednik uvijek govori da se papiri za promjenu adrese trebaju predati u personalu. Predao je to još kad je bio u V.. Kad je došao u N. nije se podudarala njegova adresa na osobnoj i ona koja je bila u tom GIS-u. Dobio je odbijenicu, ali kada su unijeli njegovu adresu koja je na osobnoj, retroaktivno su mu priznali troškove naknade za odvojeni život. Adresu iz L. promijenio je za adresu u V. negdje krajem 2009.g. , ali nije uzeo sve stvari, iako je otišao kod roditelja. Misli da je negdje krajem 2010.g. ponovno podnio zahtjev za odvojeni život. Nije znao da nema pravo na tu naknadu. Predao je sve papire nakon razvoda braka, papire o promjeni adrese, rješenje o razvodu braka. Smatrao je da je to to. Sve je predao u personalnu službu. Više točno ne zna kada ih je predao, kad su mu to rekli. Čak misli da je rješenje o razvodu i promjeni adrese predao i prije. To ide dalje na obradu jer on ne može preskakati uspravnicu. Oni dalje prosljeđuju za Z., gdje se odlučuje da li on ima pravo ili ne. Predao je sve papire koje su od njega tražili. Nije znao da svaku promjenu mora prijaviti u roku osam dana, iako su mu na ispitivanju u vojnoj policiji rekli da to piše na svakom papiru, odnosno zahtjevu. Stvarno nije znao, ali čim je imao papire koje treba predati, predao ih je. Nije ništa sakrivao, predao je sve što su od njega tražili. Oni su znali da se on razvodi i da je to malo trajalo. Da nema pravo vjerojatno bi dobio pisani odgovor. Nikada nije dobio pisanu obavijest da je dokumentacija nepotpuna. Papire je predao V.O., čelnici personalne. Nije mogao papire predati nekoj drugoj osobi i na nekoj drugoj instanci jer radi u zapovjedništvu. Podređen je direktno njima. Sve što su tražili predao je. Sin je također na njegovoj PK kartici. Na ispitivanju u vojnoj policiji je doznao da su papiri završili u njegovom pomoćnom osobniku u brigadi. Rješenje o razvodu je završilo u njegovom osobniku. Oni su ga vjerojatno trebali proslijediti ili kopiju istoga u Z. gdje će se odlučiti da li ima ili nema pravo. Smatra da je sve svoje učinio. Kad je saznao da se protiv njega vodi postupak zvao je središnjicu u Z.. Javila mu se neka gospođa. Objasnio joj je svoju situaciju, da je razveden, da je dijete kod mame, ali na njegovoj poreznoj kartici i da li ima pravo na to. Pitala ga je da li viđa dijete. Rekao je da je svaki vikend sa djetetom i u tjednu kad ima slobodno. Plaća uredno alimentaciju. S njim boravi. Rekli su mu da ne vide problema oko toga. Kasnije nakon razgovora u policiji opet ih je nazvao. Javio mu se gospodin, rekao da ne vidi problem, da će se oni raspitati i na kraju je odgovor bio da nisu ni oni sigurni da li ima ili nema pravo. Nitko mu u tom trenutku nije rekao da nema pravo. Zna da nije ništa kriv. Sve što su tražili je dostavio. I rješenje o razvodu braka i promjenu adrese. Nitko mu ništa nije rekao u svezi povrata sredstava iz ministarstva. Nitko do dan danas nije rekao da nema ta prava. Očekivao je da ako nema to pravo da ću dobiti odbijenicu. Nema različitosti u njegovim obranama na raspravi dana 29.1.2019.g. u odnosu na obranu koju je dao u ODO Osijek 17.3.2017.g. jer on iako je napustio bračnu zajednicu s danom razvoda braka, nije stvarno otišao u smislu da se tamo više nije vraćao jer su mu tamo ostale sve stvari, tamo mu je ostalo i dijete, tako da je stalno dolazio, a kako to proizlazi iz reprodukcije njegove obrane u ODO Osijek.
Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao iskaze svjedoka R. H. (list 98), D. B. (list 99), Ž.M. (list 99-100), A.Ć.(list 105), A. H. (list 105), J.P. (list 106), V.O.(list 106-107), T.B. (list 112). Uz suglasnost stranaka pročitano je rješenje Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem KLASA:UP/I …-../09-01/18, URBROJ …-..-09-1 od 2. lipnja 2009. (list 5-6 i 14-15), rješenje Z. za potporu, S. za upravljanje o. KLASA:UP/I ..-..4/10-01/800, URBROJ ….-0….-10-2 od 9. studenoga 2010. (list 16-17), rješenje M.obrane, D. t. KLASA UP/II …-./..-0./.. URBROJ …-..-09-2 od 11. studenog 2009. (list 7-9), zahtjev okrivljenika za priznavanje prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji od 10. rujna 2010. (list 10), prijava promjene činjenica i uvjeta za ostvarivanje prava na naknadu na ime okrivljenog D. B. od 10. rujna 2010. (list 11), potvrda PP N. o prijavi boravišta na ime okrivljenika od 10. rujna 2010. (list 12), uvjerenje o prebivalištu od 16. travnja 2010. na ime B.B. (list 13), presuda Općinskog suda u V. broj P.3419/09-6 od 26. ožujka 2010. (list 18-19), dopis PP N. o prijavljenim prebivalištima i boravištima na ime okrivljenika i A. Ć. u razdoblju od 2006. godine do 2014. godine (list 21), dopis PP N. o prijavljenim prebivalištima na ime A. H. i T. B. u razdoblju od 2008. godine do 2016. godine (list 20), kartica Operativnog odjela za financije na ime djelatnika D. B. za razdoblje od studenog 2009. godine do lipnja 2014. godine (list 23-39), vanjski uvid u podatke JRO MUP RH (list 55), dopis M.. obrane oružanih snaga RH, G. o. m. brigada, M. b. P. N. od 4. travnja 2017.g. na listu 55 spisa, dopis M.. financija, P. u., P.ured V., Ispostava V. od 12. travnja 2018.g. (list 89-90), dopis M.. obrane oružane snage RH, G. o. m. b., 2. M. b. P. N. od 20. travnja 2018.g. (list 91), izvod iz kaznene evidencije za okr. (list 50 spisa).
Saslušan kao svjedok R.H. (list 98) navodi da poznaje okrivljenika jer mu je bio službeni vozač u vrijeme kad je bio zapovjednik bojne P. u V. i kasnije u N. u razdoblju od 1.7.2007.g. do 1.9.2012.g. Razina bojne kojom zapovijeda broji 615 ljudi u tom razdoblju i podijeljena je na šest satnija i zapovjedništvo. Svaka satnija ima logističkog dočasnika čija je zadaća prikupljati dokumentaciju pripadnika te satnije. Znači svaka promjena koja se događa, a u ovom slučaju promjena bračnog statusa treba biti dostavljena logističkom dočasniku satnije. Kako je D. B. pripadnik zapovjedništva, on je svoju dokumentaciju o razvodu trebao dostaviti personalnom časniku bojne (S1). Sada je satnica V. O., a ona je prije bila natporučnica. Ista radi taj posao još od 2008.g. neovisno o činu koji je imala. Nema saznanja da li je okrivljenik njoj dostavio tu dokumentaciju. U tom trenutku također nije znao da li je okr. razveden. Ni u ovom trenutku ne zna dali se okr. razveo do 2012.g., odnosno do trenutka do kada mu je bio zapovjednik. Nakon što mu je predočen dopis M. o. o.s. RH 2. Mehanizirane bojne Pume Našice od 20.4.2018.g. na listu 91 spisa pojašnjava da postoji glavni i pomoćni osobnik. I u jednom i u drugom treba se nalaziti ista dokumentacija. Glavni osobnik ovisi o razini. Obzirom da je B. vojnik, nalazi se na razini brigade, a pomoćni osobnik nalazi se u 2. Mehaniziranoj bojni P.. Sadržaj osobnika trebao bi sadržavati sve nagrade, pohvale, izrečene stegovne mjere, sve bitne promjene – promjene adrese, bračnog statusa i sličnu dokumentaciju, te to prati svakog pripadnika oružanih snaga u postrojbi u kojoj je on raspoređen. Ovo je bio pomoćni osobnik. Glavni osobnik nalazi se na višoj razini i s njim je ista procedura. Npr. ako je brigada u Kninu, onda se ovaj glavni osobnik upućuje u Knin. Zapovjedništvo brigade ima svoju arhivu, a postrojba svoju, sa rokovima čuvanja. Zakonom je propisano da je rok čuvanja dokumentacije pet godina. Nije sporno da ako se netko razvede, presuda o razvodu braka i nadalje ostaje u osobniku neovisno kada je predana, ali više ne postoji dužnost čuvanja popratne dokumentacije iz koje je vidljivo kada je taj dokument predan u osobniku. Po prijemu dokumentacije personalni časnik, u ovom slučaju, pokreće postupak temeljem kojeg se imenovanom pripadniku uskraćuje određeno pravo. U ovom slučaju bi to trebalo biti tako, oduzimanje prava na odvojeni život, ili u nekom drugom slučaju da mu se daju određena prava. Ovdje je gospođa O. trebala zaprimiti dokument o razvodu braka i pokrenuti postupak oduzimanja prava na odvojeni život. Ona je tu dokumentaciju trebala, u konkretnom slučaju, proslijediti u zapovjedništvo brigade u Vinkovcima. Sada odluku o tome donosi Odjel za financije O.. Misli da je tada to bio Područni odjel O.. Može pričati samo u razdoblju u kojem je bio zapovjednik bojne, tj. do 1. rujna 2012.g. Ne zna kada je ustrojena središnjica za upravljanje osobljem u Zagrebu. Čini mu se da je iza razdoblja u kojem je on zapovijedao, ali nije siguran. Stvarno ne zna, kada gospođa O. zaprimi dokumentaciju, tko je osoba koja ju šalje u osobnike. U oružanim snagama RH neslužbeno se koriste termini "crta zapovijedanja" i "uspravnica". I jedan i drugi termin u slobodnom prijevodu trebao bi značiti "sustav funkcioniranja kroz crte od najniže prema najvišoj". Linija zapovijedanja se odnosi na zapovjednike, a to su zapovjednik desetine, zapovjednik voda, zapovjednik satnije, zapovjednik bojne – za razinu bojne. Kada treba nešto nabaviti od sredstava onda ide logistički dočasnik satnije, časnik za logistiku bojne i časnik za logistiku. To je "uspravnica", jer ona ne ide kroz "crtu zapovijedanja". Okrivljenik ne može preskakati ove instance, jer je u vojsci strogo utvrđena hijerarhija i zna se tko što radi. Dakle, i okrivljenik je sa svojim zahtjevom morao krenuti sa prve razine. On osobno ni na koji način, ni posredno, ni neposredno od gospođe O. nije trebao spornu dokumentaciju dobiti na uvid. Također mu nije poznato ime osobe koja je od gospođe O. tu dokumentaciju neposredno trebala primiti. Kada se sporna dokumentacija dostavi, trebala bi se obraditi isti dan, odnosno pretpostavlja da se nikada ne kasni više od dva do tri dana. Ponavlja da u vojsci nema preskakanja, tj. ne može se desiti da središnjica donese odluku prije nego što je takvu odluku trebao donijeti netko na nižoj razini. U konkretnom slučaju presuda o razvodu braka ide uz popratni akt koji donosi svatko na svojoj razini. Dakle, gospođa O. je uz odluku suda trebala napisati i taj popratni dopis za koji je sud dobio obavijest Ministarstva obrane u konkretnom slučaju da ga više ne čuvaju jer je protekao rok čuvanja od pet godina.
Saslušan kao svjedok D B. (list 99) navodi da poznaje okrivljenika jer je radio kao vozač R. H. i Ž. M. u vrijeme dok je on radio u zapovjedništvu brigade u V.. Od 2016.g. radi u Z. kao načelnik odjela u personalnoj središnjici glavnog stožera oružanih snaga RH. Od 2009.g. do 2014.g. radio je na radnom mjestu personalnog časnika u odjelu za personalne poslove. Planirao je zdravstvene preglede djelatnika, raspored djelatnika na dužnost, školovanje djelatnika itd. Nije bio voditelj odjela. Nije bio izravno ili neizravno uključen u zahtjeve u svezi naknada za odvojeni život jer je to radila središnjica za upravne poslove. Oni su prikupljali dokumentaciju u svezi toga, ali ne on osobno, već su imali djelatnika koji je to radio. Voditelj odsjeka je odredio osobu koja prikuplja dokumentaciju i prosljeđuje ju središnjici za upravljanje osobljem u Zagrebu. Nisu mogli donositi rješenja jer je to upravni postupak. Osobno s tim nije imao nikakvog doticaja. Bavio se drugim poslovima. Od 2009.g. pa nadalje voditelj odsjeka je bio I. P., s tim da je on nekih šest mjeseci tijekom 2010.g. bio u vojnoj misiji van zemlje, te ga je mijenjao. Poznata mu je osoba V.O. jer je ona u to vrijeme bila voditelj personalnog pododsjeka u P.. Ona je za njih prikupljala dokumentaciju preko obračuna plaća i svega ostalog i prosljeđivala ju u zapovjedništvo brigade, odnosno personalni odsjek (znači iz pododsjeka u odsjek). Ona je bila ovlaštena zaprimati dokumentaciju, pa tako i dokumentaciju okr. u konkretnom slučaju. Pomoćni osobnik je na razini brigade, a glavni osobnik je u M.o. u Z.. Sva originalna dokumentacija šalje se u Z. u glavni osobnik, a preslika ostaje u pomoćnom osobniku. V. O.i je bila dužna dokumente okrivljenika proslijediti višoj razini. U konkretnom slučaju dokumentaciju je pripremao referent S., a isto je svojim potpisom ovjeravao I. P. pukovnik. U vrijeme njegove odsutnosti dokumente je potpisivao on. Gospođa Orehovački je poštom trebala dokumentaciju slati u zapovjedništvo u Vinkovce, tj. odsjek S1 je bio u Vinkovcima. Kada ta dokumentacija dođe u Vinkovce, po njoj je postupao gospodin P.. U vojsci postoji stroga hijerarhija i ona funkcionira upravo na način kako je iznio. Dakle, okr. ne može samoinicijativno dostavljati dokumentaciju kome on hoće, već se mora držati ovog redoslijeda, tj. započinje se stepenicom od najniže, dostavlja dokumentacija personalnom pododsjeku bojne. Nema osobnih saznanja da li je dokumentacija okrivljenika o razvodu braka proslijeđena u središnjicu.
Saslušan kao svjedok Ž. M. (list 99-100) navodi da poznaje okrivljenika jer je 1.9.2012.g. došao za zapovjednika 2. Mehanizirane bojne P., nakon R. H.. Okrivljenik je bio njegov vozač, a do tada ga je znao tek iz viđenja. Kao njegov vozač radio je do ožujka 2014.g., a i nakon tog datuma. Kako zapovjednik imao je svoje podređene ljude od kojih je svatko bio zadužen za određeno područje. Zbog toga ima samo općenita saznanja, ali ne i detaljna i konkretna, u svezi prava na odvojeni život od obitelji okrivljenika, jer su to imale osobe koje su za to bile zadužene. Provodio je puno vremena sa okr. u vozilu, ali nije zadirao u privatne živote. Bio je zapovjednik cca 600 ljudi. Kada djelatnik M…-a želi ostvariti neko svoje pravo, u konkretnom slučaju okrivljenik predaje papire personalnoj službi u svojoj bojni. Personalna služba bojne prosljeđuje papire personalnoj službi brigade. Personalna služba brigade prosljeđuje papire personalnoj službi Zapovjedništva hrvatske kopnene vojske u K., a nakon toga to šalje u središnjicu u Z.. Ne može se očitovati tko je zaprimio dokumentaciju u prvoj instanci za okr. jer je na tu dužnost zapovjednika stupio 1.9.2012.g., ali u vrijeme kada je stupio na tu dužnost dokumentaciju je zaprimala satnica V. O. koja je u to vrijeme bila voditeljica personalnog pododsjeka, a taj posao obavlja i dan danas. Teoretski postoji mogućnost da djelatnik M…-a preskače pojedine instance prilikom predaje dokumentacije, ali je to strogo kažnjivo u vojsci. Središnjica za upravljanje ne može odlučivati o nečemu o čemu nije ni primila zahtjev za odlučivanje, tj. ako je došlo do prekida dostave dokumentacije. Osobe koje u osobnike slažu dokumentaciju su se vremenom mijenjale, tako da se ne može sjetiti u razdoblju inkriminacije koje su to osobe radile na razini bojne i brigade.
Saslušana kao svjedok A. H. (list 105) navodi da su ona i okrivljenik bili u braku u razdoblju od 20. lipnja 1998.g. do kraja ožujka, misli do 26. ožujka 2010.g. Za vrijeme trajanja braka živjeli su na adresi L. 96 i tu su bile sve okrivljenikove stvari, s tim da je on nešto ranije otišao iz kuće. Fizički, okrivljenik od sina i nje, otišao je krajem 2009.g., ali je službeni razvod bio u ožujku 2010.g. Bivši suprug kad je otišao, unatoč tome, svaki vikend je dolazio posjećivati sina. Koliko zna odselio je kod svoje majke u V.. Kao bivša supruga stvarno nema saznanja da li je okr. nekome prijavljivao promjenu adrese stanovanja i da li je na osnovu toga imao nekakvih prihoda. Kada je okr. otišao u N. tamo je i radio još za vrijeme trajanja braka. Odlazili su preko tjedna u N. i vraćali se vikendom kući u L.. Kada se viđao sa sinom, s njim je bio kod njih, a znao je i dolaziti po njega, te ga voditi kod bake u V.. Iza toga bi ga vraćao iz V. k njoj. Dijete je razvodom braka povjereno njoj. Razveli su se sporazumno. Želi naglasiti da iako je okr. odselio od njih nastavio je redovno kontaktirati sa sinom, posjećivati ga i bili su u dobrim odnosima. Okrivljenik se konačno sa svojim stvarima iselio iz njihove kuće poslije razvoda, tj. iza 26. ožujka 2010.g.
Saslušana kao svjedok J. P. (list 106) navodi da poznaje okrivljenika budući je bila u P. prije nego što je došla na sadašnju dužnost stručnog referenta u središnjici za upravljanje osobljem u Zagrebu. Na sadašnje radno mjesto došla je 2008.g. Ona je odradila prvo rješenje za okr. koje se odnosi na odvojeni život od obitelji i to 2009.g. Okrivljenik je tada podnio zahtjev za odvojeni život od obitelji uz potrebnu dokumentaciju. Taj prvi zahtjev najprije dolazi u njegovu postrojbu u S1, tj. personalnu službu koja taj zahtjev obrađuje i prosljeđuje u nadređeno zapovjedništvo brigade. Iz zapovjedništva brigade dokumentacija dolazi u središnjicu za upravljanje osobljem koja je odlukom ministra obrane nadležna za rješavanje takvih zahtjeva. Nakon toga ona je zaprimila zahtjev. Dokumentacija je bila uredna i donijeli su rješenje kojim mu se priznaje pravo na odvojeni život. To rješenje je trajalo negdje do listopada iste godine, koliko se sada sjeća, kada je donijeto novo rješenje. To novo rješenje ona više nije odrađivala. Tada je okr. prijavio nove činjenice, tj. da više nije u vojarni, već je bio podstanar u mjestu službe. Koliko zna, okr. je uvijek bio vozač u vojsci. Ona je sa tadašnjeg radnog mjesta preseljena na novo i to je sve što zna. Bilo kakve promjene okr. bi dostavljao u svoj S1, tj. personalnu službu koja je dužna to proslijediti dalje. Ima saznanje da je okr. u svoju personalnu službu dostavio dokumentaciju u svezi razvoda braka, ali to kod njih nije nikada zaprimljeno. U sustavu GIS vidjela je da je u kompjuteru unesena dokumentacija o razvodu okr., ali ta dokumentacija njima nikada nije proslijeđena. Naglašava da je okr. svoju dokumentaciju dostavio tamo gdje treba da je dostavi, a on propise nije dužan znati. Propise mora znati njegov personalni dočasnik, časnik i slično. Okr. je obični vojnik i on je postupio na način kako treba. Okr. nije ništa skrivao. Svoju dokumentaciju je uredno predao tamo gdje ju je i trebao predati. Da je okr. predao dokumentaciju zna po tome što je dokumentacija unijeta u kompjuter. Ne može se napisati u sustavu da je netko razveden bez da se o tome predoči dokumentacija. Znači, okr. je donio presudu o razvodu braka na temelju koje je u sustav uneseno da je razveden. To je prva stepenica i personalac koji je to unio u sustav bio je dužan to odraditi do kraja ili sugerirati vojniku da možda treba donijeti još neku dokumentaciju. Nakon što je predočen zahtjev za priznavanje prava za naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji na listu 14 od 10.9.2010.g. izjavljuje da tako izgleda obrazac koji popunjava vojni djelatnik kako bi ostvario naprijed citirana prava. Nakon što joj je predočeno rješenje od 9.11.2010.g. na listu 20 spisa kojim se okrivljeniku priznaje pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života izjavljuje da ona nije donijela to rješenje jer se na njemu ne nalaze njeni inicijali. Vojni djelatnici kada podnose svoje zahtjeve ni u kojem slučaju, ne mogu se obraćati direktno njima u središnjicu, već postoji stroga hijerarhija na način kako je to navela u svom iskazu. Nema saznanja zašto odluka o razvodu braka od strane personalne službe njima nije proslijeđena.
Saslušana kao svjedok V.O. (list 106-107) navodi da je od kraja 2008.g. uposlena u M…-u kao voditelj pododsjeka S1 (personala). Oni su posrednici između Središnjice i djelatnika vojske. Djelatnici vojske kad nešto trebaju ne obraćaju se direktno Središnjici u Z., već preko postrojbe. Nadređenom predaju zahtjev koji se dostavlja u pododsjek S1 i on se dalje prosljeđuje "uspravnicom". Ona je unosila u kompjuter podatak da je okr. razveden. Okrivljenik je njoj donio presudu o razvodu braka i ona ju je unijela IS-PU. Više se ne sjeća kada je to bilo. Sjeća se da je okrivljenik poslije toga tražio promjenu činjenica u svezi razvoda braka, tj. radi ostvarivanja svojih prava. To je bilo tu negdje u isto vrijeme, kada je bio taj razvod braka. Ne zna što je i da li je okrivljenik ostvario svoje pravo jer rješenje kojim mu se nešto odobrava ili ne odobrava, on dobije osobno na svoje ruke. Oni ažuriraju te podatke, ali kako se ti podaci stalno mijenjaju oni nemaju stare podatke. Prošlo je od tada puno godina. Općenito nema saznanja da bi se bilo kada, bilo kome nekakav zahtjev zagubio i ne bi bio proslijeđen tamo gdje treba biti jer pretpostavlja da bi se isti zahtjev potraživao, odnosno da bi već netko reagirao. Odluku o razvodu braka ona je unosila u sistem jer samo ona ima ovlasti za to i imala ih je i u razdoblju prosinac 2009.g. do ožujka 2014.g. Nakon njenog unosa podataka, ta dokumentacija se prosljeđuje u odsjek S1 GOMBR. Oni bi trebali presliku te dokumentacije priložiti u pomoćni osobnik (to pretpostavlja jer ne radi tamo), i proslijediti dokumentaciju dalje do M..-a u Glavni osobnik djelatne vojne osobe. O tom zahtjevu odlučuje u Zagrebu Središnjica za upravljanje osobljem. Ponavlja da dokumentaciju prije odlučivanja, Središnjica ne dobiva od nje direktno, već od osoba koje su njoj nadređene po hijerarhiji, tj. oni su najniža razina. Sada više nije siguran da li brigada direktno šalje u Središnjicu ili oni šalju u Hrvatsku kopnenu vojsku koja prosljeđuje dokumentaciju u Središnjicu. Ne zna iz kojih razloga dokumentacija o razvodu braka okrivljenika nije završila u Središnjici. Nju nikada nitko iz Središnjice nije kontaktirao u svezi dokumentacije o rastavi okrivljenika. Presuda o razvodu braka je bitna za promjenu nekih prava vojnih djelatnika, ali ona nije jedina. Misli da se uz njenu dostavu treba ispuniti još neki obrazac, čini joj se obrazac 3, ali se to sada promijenilo. Okrivljenik spada u osobnu skupinu zapovjednika bojne, te je imao pravo da se njoj direktno obrati sa zahtjevom za neka svoja prava, što ostali vojnici nisu u mogućnosti da joj se osobno obraćaju. Oni se za svoja prava obraćaju svom nadređenom zapovjedniku. Bilo tko od njih troje u njenom pododsjeku mogao je okr. dati da ispuni zahtjev za priznavanje prava za naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji, odnosno da ispuni zahtjev za ostvarivanje bilo kojeg prava. Okrivljeniku su osim zahtjeva bili dužni dati i formulare koje treba popuniti. Voditelj je pododsjeka i nadređena ovim dvjema kolegicama koje su tada radile, tj. u vrijeme kada je okr. podnio zahtjev.
Saslušan kao svjedok T . B.(list 112), sin okrivljenika, navodi da stvarno ne zna kada se njegov otac službeno razveo sa majkom, ali misli da je stvari odnio negdje 1. ožujka 2010.g. Prije tog datuma otac je stalno dolazio u posjete, obilazio ga, provodio vikende kod njih jer su mu tu bile i stvari, a posebice u razdoblju kad je radio u Našicama. I poslije službenog razvoda braka otac je stalno dolazio u posjete. Odlazili su zajedno u grad i lijepo se provodili. Zna i da je otac redovno plaćao alimentaciju, misli 1.000,00 kuna, ali nije siguran u iznos. Nakon razvoda braka njegovih roditelja kontakti s njegovim ocem odvijali su se kod bake u Varaždinu, D. p.. Također poslije razvoda, otac i on su par puta zajedno išli na more. Posjećivao ga je u Našicama. Odlazili su na izlete u Zmajevac i slično. Pored alimentacije od oca je dobivao i džeparac i poklone sa strane. Poznato mu je da otac u sadašnjem braku ima kćer, tj. njegovu polusestru koja se rodila 2010.g. u ožujku, te je s njom i njenom majkom u dobrim odnosima. S njima je također provodio vrijeme kada bi dolazio u Našice. Sadašnju suprugu njegovog oca upoznao je prije rođenja djeteta. Ne zna da li su skupa živjeli prije rođenja tog djeteta. Odlukom suda nakon razvoda braka on je nastavio živjeti s majkom.
Uvidom u rješenje Z. za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem KLASA: UP/I ..-04/09-01/18, URBROJ ..-0..-..-1 od 2. lipnja 2009. na listu 5-6 i listu 14-15 utvrđeno je kako je okrivljenik 24. studenoga 2008.g. premješten po potrebi službe, pa mu je zbog odvojenosti od obitelji dodijeljeno pravo na naknadu za odvojen život od obitelji u 50% iznosa određene naknade i naknadu troškova putovanja na relaciji L. – V. T..
Uvidom u list 10 spisa razvidno je da je okrivljenik dana 10.9.2010.g. podnio zahtjev GOMBR-u za priznavanje prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji budući je s danom 24.11.2008.g. premješten u novo mjesto rada koje se nalazi u Našicama, dok je s obitelji nastanjen u Varaždinu, D. p. 63.
Uvidom u presudu Općinskog suda Varaždin broj P.3419/09-6 od 26. ožujka 2010.g. na listu 18-19 utvrđeno je kako je brak između okrivljenika i A. H. razveden dana 26. ožujka 2010.g., a za mlt. T. B. određeno kako će živjeti s majkom.
Uvidom u rješenje Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 9. studenoga 2010.g. KLASA:UP/I ..-04/10-01/800, URBROJ …-…-10-2 na listu 16-17 spisa utvrđeno je da se okr. D. B. priznaje pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji počevši od 10. rujna 2010.g. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti za njezinu isplatu. Korisnik prava po ovom rješenju obvezan je u roku od osam dana dostaviti sve promjene podataka koje su od utjecaja na ostvarivanje prava.
Uvidom u rješenje M. o., Državnog tajnika od 11. studenoga 2009.g. na listu 7-9 spisa utvrđeno je da je žalba okr. D. B. izjavljena protiv rješenja zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od 2. lipnja 2009.g. (na listu 14-15), odbijena kao neosnovana. Naime, djelatna vojna osoba premještena u skladu sa Zakonom o službi u OS RH, čl. 179. st. 2. citiranog Zakona ako uzdržava obitelj i s njom živi u zajedničkom kućanstvu ima pravo na naknadu zbog odvojenog života od obitelji. Okr. je izjavio da ima osiguran smještaj i hranu na teret M..-a, te tijekom radnog tjedna ne putuje svakodnevno iz mjesta prebivališta u mjesto rada. Zbog navedenog okr. je priznato pravo na naknadu zbog odvojenog života od obitelji u iznosu od 50% od punog iznosa naknade, te pravo na naknadu troškova putovanja na relaciji L.c – V. t. i obratno u vrijeme tjednog odmora, državnih blagdana i neradnih dana, za dva putovanja tijekom kalendarskog mjeseca prema cijeni pojedinačne karte najjeftinijeg javnog prijevoza.
Uvidom u list 11 spisa utvrđeno je da je okr. dana 10. rujna 2010.g. prijavio promjenu činjenica i uvjeta za ostvarivanje prava na naknadu GOMBR-u navodeći da mu je od dana 10.9.2010.g. novo mjesto stanovanja Varaždin, D.p. 63.
Uvidom u potvrdu o prijavi boravišta od datuma 10.9.2010.g. na listu 12 spisa razvidno je da je okr. citiranog dana prijavio boravište u N., M. K. 3.
Uvidom u uvjerenje o prebivalištu na ime B.B.(rođena 31.3.2010.g.) od 16.4.2010.g., na listu 13 spisa, razvidno je da ista ima prebivalište u Varaždinu, D. p. 63.
Uvidom u dopis PP N. M. o. od 20.10.2016.g. o prijavljenim prebivalištima i boravištima na ime okrivljenika i A. Ć. (list 21-22), razvidno je da je okr. u razdoblju inkriminacije (prosinac 2009.g. do ožujak 2014.g.), u vremenskom periodu od 11.12.2009.g. pa nadalje imao prijavljeno prebivalište u Varaždinu, D.p. 63, u vremenskom periodu od 10.9.2010.g. do 10.9.2011.g., kao i od 3.10.2011.g. do 2.10.2012.g. imao prijavljeno boravište u Našicama, M. K. 3. U vremenskom periodu od 2.10.2012.g. do 2.10.2013.g. i od 25.10.2013.g. do 25.10.2014.g. imao prijavljeno boravište u Valpovu, O.ul. 8. U razdoblju inkriminacije A. Ć. do 2.10.2012.g. imala je prijavljeno prebivalište u T., Ulica Ž. T. 1, a od 2.10.2012.g. pa nadalje ima prijavljeno prebivalište u V., O. u. 8. U vremenskom razdoblju od 2008.g. pa do 20.10.2016.g. ista nije imala prijavljeno boravište ni na jednoj adresi.
Na temelju dopisa PP Našice od 25.10.2016.g.(list 20), Ministarstvu obrane Glavnom stožeru OS RH, P. v. p., 3. S. VP Đakovo na listu 20 spisa utvrđeno je da je A. H. u vremenskom periodu od 7.1.1999.g. do 17.9.2008.g. imala prijavljeno prebivalište u Varaždinu, U. T. U. 2, a od 17.9.2008.g. pa nadalje ima prijavljeno prebivalište u L., L. 96. Mlt. T. B. do 17.9.2008.g. imao je prijavljeno prebivalište u V., T.U. 2, a od 17.9.2008.g., pa nadalje ima prijavljeno prebivalište u L., L.c 96.
Uvidom u vanjski uvid u podatke JRO MUP RH za okr. na listu 55 spisa razvidno je da je okr. u skladu sa zakonom svakih godinu dana prijavljivao boravište i to 10.9.2010.g. i 3.10.2011.g. u N., M. K.3, te 2.10.2012.g., 25.10.2013.g. i 27.10.2014.g. u V., O. u.8 odakle se odjavio 27.10.2015.g. Što se tiče prebivališta okr. je 18.4.1987.g. do 10.1.2006.g. prijavio prebivalište u V., T. U. 2. Od 10.1.2006.g. do 5.12.2008.g. okr. je imao prijavljeno prebivalište u V., D. p. 63. Od 5.12.2008.g. do 11.12.2009.g. okr. je imao prijavljeno prebivalište u Leštakovcu 96. Od 11.12.2009.g. do 31.10.2016.g. okr. je imao prijavljeno prebivalište u V., D.p. 63, a od 31.10.2016.g. ima prijavljeno prebivalište u V., O.u. 8.
Uvidom u dopis M. obrane o. s. RH, Gardijsko oklopne mehanizirane brigade, Mehanizirana bojna P. N. od 4. travnja 2017.g. na listu 56 spisa razvidno je da je okr. pripadnik 2. Mehanizirane bojne P., te je tijekom 2010.g. predao prijavu promjene činjenica i uvjeta za ostvarivanje prava na naknadu u kojoj je bilo vidljivo da je promijenio prebivalište u D. p. 63 u V., te je ujedno podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji, te je temeljem toga 2. Mehanizirana bojna P. odradila prijavu promjena činjenica i uvjeta za ostvarivanje prava na naknadu po službenoj dužnosti. Za dokumentaciju koju im je imenovani predao nisu u mogućnosti očitovati se kada je zaprimljena ili proslijeđena iz razloga što dokumentacija/dopisi imaju rok čuvanja od dana stvaranja akta 5 godina, te je ista uz odobrenje komisijski uništena sukladno posebnom popisu arhivskog i registraturnog gradiva M…-a i OS RH-a s rokovima čuvanja iz 2006.g. Napominju da je rješenje o rastavi arhivirano u pomoćnom osobniku imenovanog što je dokaz da je ista proslijeđena i evidentirana kroz sustav ISPU, ali ne znaju kada je predana od strane okr. iz razloga koji su naveli.
Uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured V., Ispostava V. od 12. travnja 2018.g. na listu 89-90 spisa razvidno je da je okr. na svojoj poreznoj kartici imao prijavljene kao članove uže obitelji koje uzdržava sina T. i kćerku B. B. zbog kojih je ostvarivao porezne olakšice.
Uvidom u dopis M. obrane o. s. RH, Gardijsko oklopne mehanizirane brigade, 2. Mehanizirane bojne "P." N. od 20. travnja 2018.g. na listu 91 spisa razvidno je da se isti za dokumentaciju koju im je predao okrivljeni nisu u mogućnosti očitovati, kada je zaprimljena ili proslijeđena iz razloga što dokumentacija/dopisi imaju rok čuvanja od dana stvaranja akta pet godina, te je ista uz odobrenje komisijski uništena sukladno posebnom popisu arhivskog i registraturnog gradiva M…-a i OS RH-a s rokovima čuvanja iz 2006.g. Napominju da je rješenje o rastavi arhivirano u pomoćnom osobniku okrivljenika, što je dokaz da je ista proslijeđena i evidentirana kroz sustav ISPU, ali ne znaju kada je predana od strane imenovanog iz razloga koji je naveden.
Uvidom u izvod iz kaznene evidencije za okr. na listu 50 spisa utvrđeno je da je isti neosuđivana osoba.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da je okr. u inkriminiranom razdoblju bio djelatna vojna osoba premješten sa službom u postrojbu u Našice, te da mu je priznao pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji u iznosu od 50%, te pravo na naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji na relaciji L.c – V. T., počevši od 24. studenog 2008. godine, budući je u vrijeme podnošenja zahtjeva uzdržavao obitelj s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu te imao putne troškove.
Sporno je da li je okrivljeni u nakani da se okoristi nepripadnim stjecanjem materijalnih prava iz radnog odnosa svjestan da je izgubio ova materijalna prava nije u roku od 8 dana obavijestio poslodavca kako je 11. prosinca 2009. godine promijenio adresu prebivališta iz L. u V. te da je napustio zajedničko obiteljsko kućanstvo sa suprugom i mlt. sinom, te su mu naknade neosnovano isplaćivane sve do 10. rujna 2010. godine, kada je odgovornoj osobi u postrojbi podnio novi zahtjev za priznavanje istih prava u kome je neistinito naveo da zajedno sa obitelji stanuje u V., D. p. 63, iako je 26, ožujka 2010. godine njegov brak razveden, a uslijed čega mu je neosnovano isplaćeno od Ministarstva obrane 35.841,91 kuna za koji iznos je istovremeno oštetio RH.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj svezi, te ih komparirajući s obranom okr. D.B., sud smatra dokazanim da je okrivljeni počinio terećeno kazneno djelo u vrijeme i u mjestu i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema okolnosti koje isključuju krivnju odnosno protupravnost djela.
Obranu okrivljenika koji negira počinjenje terećenog kaznenog djela sud smatra neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti, budući je ista suprotna dokazima kojima je sud poklonio vjeru te koje smatra logičnim, uvjerljivim i međusobno u bitnome podudarnim.
U prvom redu sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka A. H., bivše supruge okrivljenog koja je iskazala da je sa okr. bila u braku do 26. ožujka 2010. godine, te da su živjeli na adresi L. 96, a da je isti od nje i sina otišao krajem 2009. godine odnosno prije službenog razvoda.
Također iz materijalne dokumentacije i to uvidom u podatke MUP-a RH o prijavljenom prebivalištu i boravištu za okrivljenog vidljivo je kako je isti do prosinca 2009. godine imao prijavljeno prebivalište u L., a nakon toga u V., te je također vidljivo da je okr. od 10. rujna 2010. godine imao prijavljeno prebivalište u Našicama.
Osim toga i iz presude Općinskog suda u Varaždinu od 26. ožujka 2010. godine vidljivo je da je tada razveden brak između okrivljenog i A. B., odnosno H..
Stoga sud zaključuje da je okrivljeni, kada je ponovno podnio zahtjev u 2010. godini, te kada je nesporno okrivljenik već zasnovao novu obiteljsku zajednicu, isti je bio svjestan činjenice da potražuje novčanu naknadu za odvojeni život na ime bivše supruge i mlt. djeteta, a koje je po presudi dodijeljeno da živi sa majkom a ne s njim, te da je okrivljeni od 10. rujna imao prijavljeno prebivalištem u Našicama a potom i u Valpovu i to na zajedničkoj adresi sa izvanbračnom suprugom i djetetom koji s njim nikada nisu živjeli u Varaždinu no unatoč tome tražio je isplatu naknade za odvojeni život i to na ime odvojenog života od bivše supruge i sina koji su živjeli u drugom mjestu od mjesta gdje je živio okrivljeni tj. Našice u koje je dobio premještaj.
Ovu činjenicu potvrđuje i dopis PP Našice od 20. listopada 2016. godine iz kojeg je vidljivo da A. Ć.s kojom je okr. zasnovao izvanbračnu zajednicu, a u kojoj je rođeno zajedničko dijete B. B. nikada nije imala prebivalište ili boravište u Varaždinu.
Dakle, okr. je po mišljenju suda bio svjestan činjenice da potražuje svojim zahtjevom navodeći kao mjesto stanovanja Varaždin, a da mu je stalno mjesto boravka sa obitelji u Našicama.
Slijedom navedenog, okrivljeni je ovlaštenu osobu poslodavca temeljem novog zahtjeva od 09. studenog 2010. godine doveo u zabludu glede priznavanja prava na odvojeni život od obitelji, budući je bio svjestan kako je naprijed navedeno ne živi u mjestu gdje je naveo da živi, već da živi u Našicama te je okr. isplaćivana mjesečna naknada sve dok sam poslodavac nije utvrdio da se okr. neosnovano koristi predmetnim pravom te je ukupno oštetio nesporno Ministarstvo obrane za iznos od 35.841,91 kunu.
Što se tiče iskaza svjedoka R. H., D. B.a, a koji navode da je gospođa V. O. trebala zaprimiti dokument o razvodu braka i pokrenuti postupak oduzimanja prava na odvojeni život za okrivljenog, sud smatra isti irelevantnim jer namjera počinjenja terećenog kaznenog djela stoji na okrivljenom i isti je, kako je navedeno bio svjestan činjenice da mu predmetna naknada ne pripada.
Okrivljeni je dakle, bio svjestan činjenice da je već u prosincu 2009. godine, kada je preselio kod majke u Varaždin te da više ne živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i mlt. djetetom da time gubi pravo na naknadu te da je o toj činjenici upravo on trebao obavijestiti svog poslodavca. Okrivljeni je nadalje bio svjestan da već u trenutku podnošenja novog zahtjeva za naknadu troškova za odvojeni život od obitelji je u to vrijeme već zasnovao novu obitelj i s kojom živi te da mu predmetno pravo ne pripada.
Ovo tim više što je okrivljeni od 02. listopada 2012. godine imao prijavljeno zajedničkog boravište sa izvanbračnom suprugom A. Ć. u Valpovu.
Slijedom navedenog, sud smatra da je okr. kao odrasla osoba bio svjestan činjenica da sebi svojim radnjama odnosno podnošenjem zahtjeva za odvojeni život sebi pribavlja nepripadnu korist jer više nije živio na adresu koju je naveo niti sa obitelji te je prikazivanjem takvih činjenica doveo u zabludu ovlaštene osobe poslodavca i u zabludi ih zadržavao, a poslodavac odnosno MO na štetu svoje imovine isplatio je u izreci presude navedeni iznos koji okrivljenom ne pripada te je na ovaj način svojim radnjama, okr. ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja terećenog kaznenog djela.
Odlučujući o izboru, vrste i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio okolnosti iz čl. 47. KZ/11.
Od olakotnih okolnosti na strani okr. D. B. sud je cijenio da je kazneno neosuđivan i da je otac dvoje djece, dok otegotnih okolnosti na strani okr. sud nije našao.
Uvažavajući utvrđene olakotne i nedostatak otegotnih okolnosti, sud je okr. D. B. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a smatrajući da nije neophodno da se prema istome izrečena kazna zatvora izvrši, sud je uz daljnju primjenu odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema istom primijenio uvjetnu osudu, tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okr. u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
S obzirom na gornje, sud smatra da će se navedenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na okr. da više ne čini takva i slična kaznena djela.
Sud smatra da će se izrečenom kaznom ujedno djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecaja na druge da ne čine kaznena djela, odnosno utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih.
Odluka o imovinsko pravnom zahtjevu temelji se na odredbi čl. 158. st. 2. ZKP/08.
Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na odredbi čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 1. i 6. ZKP/08.
Slijedom navedenog trošak kaznenog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
Osijek, 02. ožujka 2021.
Sudac:
Velimir Čolović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijepisa iste. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda Županijskom sudu u Slavonskom Brodu.
Dostaviti:
- ODO Osijek na broj K-DO-164/2017
- okr. D. B. – V., O. 8
- branitelj P. K., odvj. iz B…
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Ljiljana Stolla