Pristupanje sadržaju
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Kutini Hrvatskih branitelja 1 44320 Kutina |
Poslovni broj: Pn-160/2019.-28.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja E. H. iz M. b.b. sa boravištem u A. K., zastupanog po odvjetniku B. P. iz K., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici odvjetnici K. V. iz Z., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 18. siječnja 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 2. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja, te se nalaže tuženiku H. a. d.o.o. na ime naknade štete platiti tužitelju E. H. iznos od 40.140,81 kunu zajedno sa kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od dana presuđenja do isplate.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na kamate obračunate na iznos naknade štete za razdoblje od 5. lipnja 2019., pa do 2. ožujka 2021.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.125,00 kuna zajedno sa kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika 18. lipnja 2019., radi naknade štete koja je nastala kao posljedica štetnog događaja od 21. travnja 2019. Tom prilikom je vozilo tužitelja naletjelo na divlju životinju – lisicu na dionici autoceste A. Z. – L., na 95 km + 850 m sjeverne kolničke trake.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da na njegovoj strani nema odgovornosti za nastali štetni događaj jer je poduzeo sve potrebne mjere za održavanje sigurnog prometa na autocesti. Tuženik je uložio i prigovor podijeljene odgovornosti tuženika, kao i prigovor mjesne nenadležnosti.
3. Prigovor mjesne nenadležnosti odbijen je rješenjem ovog suda Pn-160/2019 od 9. siječnja 2020. (list spisa 62).
4. Tuženik je predložio da se pozove na miješanje na njegovoj strani H. o. d.d. jer je u vrijeme štetnog događaja imao zaključen Ugovor o osiguranju kod ovog osiguravajućeg društva. Sud je obavijestio H. o. d.d. o ovoj parnici, te prijedlogu tuženika (list spisa 67), ali se isti nije očitovao.
5. U tijeku postupka proveden je očevid na licu mjesta sa vještakom prometne struke I. P., te su na licu mjesta saslušani predloženi svjedoci S. H. i H. H., zaposlenik tuženika, te tužitelj kao stranka.
6. Na temelju gore navedenih dokaza prometni vještak I. P. iz K. je u svojem nalazu utvrdio da je do nesreće došlo na sjevernoj kolničkoj traci autoceste A. B. – Z., na 95 km + 800 m. Neposredno prije nesreće tužitelj se kretao autocestom A. od pravca B., u pravcu Z.. Lisica je na kolnik sjeverne kolničke trake izašla sa lijeve strane prometnice gledano u pravcu kretanja tužitelja. Neposredno prije naleta na lisicu vozilo tužitelja se kretalo brzinom 130 km/h dok se lisica trčeći po kolniku kretala brzinom 15 km/h. Lisica je u kretanju preko kolnika, koje kretanje je kao takvo uočljivo za tužitelja prošla ukupni uočljivi put od 6 m u vremenu od 1,4 sec. U vremenu od 1,4 sec prije nesreće tužitelj je od mjesta naleta bio udaljen 50,6 m. Na tom putu od 50,6 m tužitelj bi kočenjem na siguran način izbjegao nalet na lisicu za brzine kretanja do 79 km/h.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je isti utemeljen na svim relevantnim podacima iz priložene dokumentacije u spisu, te utvrđenih na licu mjesta, a ni stranke nisu imale prigovora na isti.
8. Imajući u vidu ovakav nalaz prometnog vještaka utvrđeno je da na strani tužitelja nije bilo doprinosa nastanku ove prometne nezgode. Ograničenje brzine na autocesti na tom dijelu je 130 km/h, pa nije bilo razloga da tužitelj vozi manjom brzinom od 80 km/h, a kojom brzinom bi jedino mogao zaustaviti vozilo kočenjem prije naleta na lisicu.
9. Prema članku 50., stavak 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno, koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladnom posebnim propisima. U konkretnom slučaju divlja životinja – lisica se mogla pojaviti na autocesti sa susjednog lovišta samo kroz postojeću žičanu ogradu koju održava tuženik, što upućuje na zaključak da navedena ograda nije održavana na način da sa potpunom sigurnošću isključi mogućnost dolaska divljih životinja na autocestu. Stoga postoji odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Treba napomenuti da se ovdje radi o autocesti, pa je stoga potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih životinja na autocesti, a što je zadatak tuženika. Prilikom očevida na licu mjesta nije bilo moguće utvrditi mjesto gdje je zaštitna ograda uz autocestu bila oštećena imajući u vidu da se zaštitna ograda nalazi duž cijele autoceste, dakle, nekoliko stotina kilometara. Osim toga očevid na licu mjesta sa prometnim vještakom je obavljen više od godinu dana nakon nastanka štetnog događaja. Okolnost da se divljač – lisica u noći našla na kolniku autoceste ne može predstavljati nenadani slučaj, te osloboditi tuženika odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Postavljanje i održavanje zaštitne ograde uz autocestu ima svrhu da se u potpunosti onemogući pristup životinjama na kolnik autoceste, a to je upravo zadatak tuženika sukladno odredbama Zakona o cestama.
10. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, te donijeti odluku kao u izreci temeljem odredbi članka 1045., 1046. i 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05).
11. Prometni vještak je u svojem nalazu utvrdio da šteta na vozilu tužitelja iznosi 40.217,00 kuna. Sud je prihvatio ovaj dio nalaza prometnog vještaka. Imajući u vidu da tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potražuje manji iznos na ime naknade štete od onog kojeg je utvrdio prometni vještak valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u iznosu od 40.140,81 kuna.
12. Tužitelju su dosuđene kamate na iznos naknade štete od dana presuđenja s obzirom da je visina štete utvrđena tek u nalazu prometnog vještaka prema sada važećim cijenama. Stoga je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na kamate za razdoblje od 5. lipnja 2019., pa do 2. ožujka 2021. kao dana presuđenja.
13. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška s obzirom na uspjeh u parnici temeljem članka 154. Zakona o parničnom postupku. Troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav dva podneska, zastupanja na tri ročišta, sve po 1.000,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, što sve zajedno sa PDV-om iznosi 8.125,00 kuna. Tužitelj je imao i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 750,00 kuna, te troškove prometnog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna. Stoga mu je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 12.125,00 kuna.
Kutina, 2. ožujka 2021.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
- O. B. P., K.
- O. K. V., Z.