Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Revt 637/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. b. d.d. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika P. O. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u Z., 2. tuženika M. Đ.1, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., i 3. tuženice M. Đ.2, OIB ..., K. S., koju zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Z., radi isplate te u pravnoj stvari protutužitelja P. O. d.o.o. OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik, V. R., odvjetnik u Z., 2. protutužitelja M. Đ.1, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., i 3. protutužiteljice M. Đ.2, OIB ..., K. S., koju zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Z., protiv protutuženika G. b. d.d., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji drugo i treće tuženika - protutužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 2700/2016-2 od 23. svibnja 2017. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1670/2004 od 10. lipnja 2015., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija drugo i treće tuženika - protutužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-95618/2001 od 27. 03.2002. godine.
II Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 927.448,21 Eur-a, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan prijenosa, sa kamatom po stopi koju P. b. Z. d.d. kao mjesto ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju EUR-a i to od 02. listopada 2002. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana.
III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o ustupanju potraživanja od 01.09.1997. godine sklopljen između G. d.o.o. i G. b. d.d. te I tuženika Ugovora o priznanju duga i kredita broj ...od 17.09.1997. godine te Aneks Ugovora o priznanju duga i kredita broj ... od 17.09.1997. godine
IV Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužitelju platiti trošak postupka u iznosu od 2.052.131,90 kn u roku od 8 dana.
V Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od 512.925,00 kn.
VI Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 809.814,80 kn.
VII Odbija se zahtjev III-tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.713.125,00 kn"
Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika – protutužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom III izreke, dok je rješenjem istog suda ukinuta prvostupanjska presuda u stavku II, IV, V, VI i VII izreke, predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje te je ostavljeno da se o troškovima parničnog postupka odluči u konačnoj odluci (stavak II izreke).
Protiv drugostupanjske presude drugo i treće tuženici – protutužitelji (dalje u tekstu: tuženici) podnose reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom III izreke te donese odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev tuženika u stavku III izreke, podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju drugo i treće tuženici ukazuju jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Tuženici koji se pozivaju na proturječnost u obrazloženju pobijane presude ne ukazuju na stvarne proturječnosti. Revizijskim navodima se zapravo sadržajno dovodi u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na okolnost potpisivanja ugovora i ovlaštenje drugotuženice za potpisivanje predmetnih ugovora iz čega slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima tuženici iznose svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza – koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu budući prema shvaćanju tuženika sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno ocijenili. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbe čl. 385. ZPP), te navode ne može razmatrati niti Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji ispituje osnovanost revizije polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.
Predmet revizijskog postupka je protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavim ugovora o ustupanju potraživanja od 1. rujna 1997. sklopljen između G. b. d.d. i G. d.o.o. i G. b. d.d. te prvotuženika, Ugovora o priznanju duga i kredita broj ... od 1. rujna 1997. te Aneksa Ugovora o priznanju duga i kredita broj ... od 10. listopada 1997.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su stranke sklopile Ugovor o priznanju duga i kreditu broj ... od 1. rujna 1997. između tužitelja kao kreditora i prvotuženika kao korisnika kredita te drugo i trećetuženika kao jamaca plataca (list 5 do 8 spisa), Aneks Ugovora o priznanju duga i kredita broj ... od 10. listopada 1997. (list 9 spisa) te Ugovor potraživanja od 1. rujna 1997. (list 12 do 13 spisa) te Ugovor o kratkoročnom kreditu između G. b. d.d. i P. O. d.o.o. kao korisnika kredita od 4. srpnja 1995. (list 48 do 51 spisa),
- da je Ugovorom o priznanju duga i kreditu br. ... od 1. rujna 1997. određen rok glavnice kredita u obliku mjesečnih anuiteta time da prva rata dospijeva 1. listopada1997., a zadnja 1. listopada 2004.,
- da je na temelju nalaza i mišljenja grafološkog vještaka M. K. utvrđeno da je M. Đ.1 potpisao Aneks Ugovora o priznanju duga i kredita broj ... od 17. listopada 1997., a da nije potpisao Ugovor o priznanju duga i kreditu broj ... i Ugovor o ustupanju potraživanja od 1. rujna 1997.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbijaju protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovora o ustupanju potraživanja od 1. rujna 1997. sklopljen između G. b. d.o.o. i G. b. d.d. te prvotuženika, Ugovora o priznanju duga i kreditu broj ... od 17. rujna 1997. te aneks Ugovora o priznanju duga i kreditu broj ... od 17. rujna 1997., ocijenivši pritome da ugovor zbog neovlaštenog zastupanja nije ništav, a drugi razlozi ništavosti iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), nisu isticani, a sve na temelju odredbe čl. 88. u vezi sa čl. 103. ZOO.
Prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje na ovlašteno zastupanje samo ako on ugovor naknadno odobri.
Odredbom čl. 103. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako Zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.
I prema shvaćanju ovog suda i sjednici Građanskog odjela u slučaju sklapanja ugovora o strane neovlaštene osobe primjenjuju se odredbe čl. 88. ZOO prema kojoj ako ugovor sklopi neka osoba kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlaštenja, neovlašteno zastupanog, ugovor obvezuje samo ako on ugovor naknadno odobri (čl. 88. st. 1. ZOO).
Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, sadržaj navedenih odredbi ZOO-a kao i nespornu činjenicu da drugo i trećetuženici potpisali Ugovor o priznanju duga i kreditu od 1. rujna 1997. kao jamci platci, da su vlastoručno potpisali bjanko mjenicu kao jamci platci, a čiju vjerodostojnost nisu osporavali te da su pristupili izvršavanju ugovora o kreditu, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora iz razloga što nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ništavost ugovora iz čl. 103. ZOO-a odnosno iz čl. 88. st. 1. ZOO-a.
Naime, iz stanja spisa proizlazi da je trećetužena nakon provedenog usklađenja tuženika postala član uprave, te da je potpisivala izjavu o prijeboju između tužitelja i tuženika (list 122, 132 spisa) kojima su zatvoreni anuiteti iz ugovora o priznanju i kreditu broj ... od 1. rujna 1997., sklapane su višestruke kompenzacije koje su ovjerene štambiljem prvotuženika, a kojima su prema nalazu i mišljenjima financijskih vještaka, zatvorena dospjela potraživanja tužitelja prema prvotuženiku iz ugovora o priznanju duga i kreditu, a sve izjave o prijeboju potpisane su i ovjerene nakon što je provedeno usklađenje nakon 21. svibnja 1999. kada je trećetužena već postala članom uprave društva, a višestruke kompenzacije provedene su prije 21. svibnja 1999. za vrijeme dok je direktor bio drugotuženik. Stoga je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da se iz postupanja drugo i treće tuženika može zaključiti da su naknadno odobrili ugovor o priznanju duga i kredit od 1. rujna 1997. pa suprotni navodi revizije ne dovode u pitanje za pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
U odnosu na navode revizije o tome kako je trećetuženik tijekom postupka iznosio druge razloge ništavosti ugovora i to razlog da su ugovori protivni osnovnom načelu obveznog prava i načelu savjesnosti i poštenja valja reći da nisu od utjecaja jer je odredbom čl. 103. ZOO jasno propisano radi kojih razloga se može tražiti ništetnost ugovora.
Slijedom navedenog nisu ostvareni revizijski razlozi pa je reviziju drugo i treće tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.