- 1 -              Rev 458/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 458/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, suca izvjestitelja i člana vijeća, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz K. L., zastupanog po punomoćniku V. B. odvjetniku iz S., protiv tuženika E. O. d.d., Z., zastupanog po punomoćnicima iz OD G. & partneri odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1667/2018-2 od 9. listopada 2018. (pogrešno navedeno u uvodu drugostupanjske presude 29. rujna 2018.) kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-206/17 od 19. lipnja 2018, u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1667/2018-2 od 9. listopada 2018., i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-206/17 od 19. lipnja 2018., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade platiti tužitelju iznos od 1.600,00 kn mjesečno počevši od 01.11.2006. do 31.08.2008. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i po stopi sve pobliže navedeno u toj točki izreke.

 

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 23.020,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. lipnja 2018., do isplate, po stopi sve pobliže navedeno u toj točki izreke.

 

Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku troškove postupka u iznosu 15.468,75 kn sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2018., do isplate sa zateznim kamatama po stopi sve pobliže navedeno u toj točki izreke.

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-206/17 od 19. lipnja 2018. u točki I. izreke, te u odluci o parničnom trošku, sadržanoj u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu te je suđeno:

 

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Obvezuje se tuženik, u roku od 15 dana, platiti tužitelju na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.600,00 kn mjesečno počev od 01.11.2006.god. do 31.08.2008.godine sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.11.2006.godine do 31.12.2007.godine po stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2008.godine do 31.07.2015.godine kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,  a od 01.08.2015.godine do isplate, kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.12.2006.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.01.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.02.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.03.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.04.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.05.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.06.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.07.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.08.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.09.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.10.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.11.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.01.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.02.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.03.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.04.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.05.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.06.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.07.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.08.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 01.09.2008.godine do isplate,

 

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 23.020,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19.lipnja 2018.god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke.

 

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 11.295,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19.lipnja 2018.god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana“.

 

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1., ali i onu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog određenih pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu presudu i prihvati njegov tužbeni zahtjev, a tuženika obveže da mu nadoknadi troškove postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je neisplaćena hranarina od po 1.600,00 kn mjesečno, za vrijeme od 14. listopada 2006. do 1. rujna 2008., za koje tužitelj zbog ozljede koju je u prometnoj nezgodi skrivio tuženikov osiguranik nije mogao igrati.

 

U postupku je pred prvostupanjskim sudom u bitnome utvrđeno:

 

- da je među strankama nesporna pasivna legitimacija tuženika, odštetna odgovornost istog za štetni događaj, da je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio štete u visini od 21.550,00 kn (20.050,00 kn na ime pretrpljene neimovinske štete, te 1.500,00 kn na ime imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, te uništene odjeće),

 

- da je tužitelj u vrijeme nezgode bio igrač odbojkaškog kluba „M.“ iz K. L., da se u to vrijeme aktivno bavio odbojkom, da mu je za rujan i listopad 2006. bila isplaćena hranarina od po 1.600,00 kn mjesečno, a nakon toga da ista nije isplaćivana jer nije mogao igrati, te da zbog teške povrede koljena za taj klub nije mogao igrati od 14. listopada 2006. do 1. rujna 2008.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je tužitelj dokazao kako osnovanost, tako i visinu svog zahtjeva za naknadu štete, pa je pozivom na odredbu čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) odlučio kao u točki I. izreke.

 

Cjenjujući pogrešnom ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu drugostupanjski sud je dajući svoju ocjenu provedenih dokaza zaključio da fotografije dostavljene u spis od strane tuženika, (prema kojima je tužitelj počeo ponovno igrati za svoj odbojkaški klub najranije 8. listopada 2007.), čiju vjerodostojnost tužitelj nije ni na koji način doveo u dvojbu, bilo glede datuma održavanja utakmice na koju se fotografije odnose, bilo glede same osobe tužitelja da kao aktivni igrač nije sudjelovao u tim utakmicama, ukazuju na drugačije činjenično stanje, te smatra da se ne može prihvatiti kao dokazano da tužitelj zbog povreda zadobivenih u nezgodi od 14. listopada 2006. nije mogao aktivno trenirati ni igrati za O. „M.“ K. L. najkasnije do 7. listopada 2007.

 

Ujedno smatra da tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je natjecateljska sezona doista trajala kroz cijelo vrijeme, odnosno svih 12 mjeseci u godini, uključujući i srpanj i kolovoz 2007., te 2008., niti da je nedvojbeno dokazao i visinu svog tužbenog zahtjeva i da mu pripada utuženi iznos.

 

Utvrđujući da je tuženik argumentirano osporavao tvrdnje tužitelja o visini zarade, taj sud smatra da je na tužitelju, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, bio teret dokaza, a kako tužitelj svoje tvrdnje glede visine tužbenog zahtjeva nije potkrijepio pravno relevantnim dokazima, koji ne bi ni na koji način bili dovedeni u sumnju, to je temeljem odredbe čl. 221a. ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao da bi njegova izgubljena zarada za utuženo razdoblje iznosila po 1.600,00 kn mjesečno, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1095. ZOO-a, te je preinačio prvostupanjsku presudu, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a, iako se u obrazloženju pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

S obzirom da je drugostupanjska presuda, po ocjeni ovoga suda, donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a, neovisno što se drugostupanjski sud u obrazloženju pozvao na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, protiv pobijane odluke dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je kao podnesena revizija i razmatrana po pravilima za redovnu reviziju.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pozivajući se, izričito, na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a sadržajno i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 221.a i čl. 373.a ZPP-a, tužitelj u reviziji navodi da drugostupanjski sud nije mogao navedeni zaključak temeljiti na neautoriziranim novinskim člancima, niti na priloženim fotografijama, jer se o njima nije očitovao tužitelj, zbog čega sud nije mogao o postojanju te činjenice odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a s obzirom na ostale provedene dokaze (iskaze trenera, čelnika kluba i igrača, potvrde kluba), te smatra da su razlozi na kojima je sud utemeljio svoju odluku suprotni provedenim dokazima, te da postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi od onoga što sadrže priložene isprave i zapisnici o iskazima svjedoka.

 

Nezakonitom smatra i odluku o parničnim troškovima jer je obvezao tužitelja da tuženiku plati daljnje parnične troškove u iznosu od 11.295,65 kn kao i ranije dosuđene troškove u iznosu od 15.468,75 kn po prvostupanjskoj presudi, a da je pritom zanemario da je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 20.050,00 kn, te iznos od 1.300,00 kn na ime imovinske štete, dok ga je samo odbio za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.600,00 kn mjesečno za navedeno razdoblje. Smatra da je troškove postupka trebalo gledati u cjelini, odnosno u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev tužitelja i da je u tom smislu povrijeđen članak 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava, s obzirom da su u odnosu na ovu parnicu njegova legitimna očekivanja bila da će mu troškovi postupka biti nadoknađeni ako uspije u zaštiti svojih prava pred sudom te da nije zdravorazumski, a da je i suprotno čl. 6. st. 1. Konvencije (pravo na pristup sudu) kada mu je svu naknadu koju mu je dosudio anulirao obvezivanjem da tuženiku plati troškove postupka.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 373.a i čl. 221.a ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a i čl. 221.a ZPP.

 

Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Iz teksta, ali i svrhe odredbe čl. 373.a ZPP, proizlazi da drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu uzeo u obzir činjenice i dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odnosno koje je drukčije vrednovao ili o njihovom postojanju formirao drukčiji zaključak.

 

Primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP, drugostupanjski bi sud u ovakvoj situaciji bio ovlašten sam preinačiti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, ali samo ako bi zaključak drugostupanjskog suda o drukčijem činjeničnom stanju bio toliko uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, u protivnom njegov zaključak o relevantnim činjenicama, budući da u konkretnom slučaju nije provedena (drugostupanjska) rasprava, a niti je zatraženo izjašnjenje tužitelja o dokazima na temelju kojih je drugostupanjski sud izveo zaključak suprotno zaključku i ocjeni dokaza po prvostupanjskom sudu, ne bi mogao biti siguran u mjeri koja opravdava primjenu odredbe iz čl. 221.a ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 221.a ZPP o postojanju odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

 

Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi postojanje neke (odlučne) činjenice.

 

Iz stanja spisa proizlazi da ni prvostupanjski sud nije sa tužiteljem raspravio autentičnost novinskih članaka i priloženih fotografija, vezano za termine (ne)igranja tužitelja u navedenim terminima, niti ih je doveo u vezu sa iskazima saslušanih svjedoka (čelnika kluba, trenera igrača i dr.), kao niti potvrde kluba o isplatama hranarine za rujan i listopad 2006. i jedino moguću isplatu na račun tužitelja.

 

Stoga, u takvoj procesnopravnoj situaciji, kad sud nije na kvalitetan način izveo sve dokaze, kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, a koje je tužitelj predložio, kao i tuženik, odredba čl. 221.a ZPP nije se mogla primijeniti.

 

Osim toga, u situaciji kad je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev (smatrajući da je činjenično stanje u pogledu neigranja tužitelja kroz utuženo razdoblje dovoljno raspravljeno, kao i visina naknade) tužitelj nije imao razloga prvostupanjsku presudu pobijati zbog neprimjene, odnosno nepravilne primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP kojom je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Dakle, pogrešnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer je ona utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, a s obzirom da drugostupanjski sud ovu povredu nije sankcionirao i sam je počinio istu, kao i povredu iz čl. 369. st. 1. u vezi sa čl. 354. st. 1. ZPP, te povredu iz čl. 373.a u vezi sa čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Slijedom izloženog, a s obzirom da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze, raspraviti će sve iznesene prigovore, te će ocjenom provedenih dokaza temeljem čl. 8. ZPP-a biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu presudu, vodeći pri tome računa i o navedenim prigovorima tužitelja vezano za troškove postupka.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.