- 1 -              Rev 563/2019-4

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 563/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Općine Bale, B., OIB ..., zastupane po punomoćnici I. L., odvjetnici u Z., protiv tuženika-protutužitelja V. d.o.o. U., OIB ..., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u P., radi predaje u posjed, činidbe i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1255/2018-2 od 18. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1723/2015-122 od 23. svibnja 2018., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1255/2018-2 od 18. listopada 2018. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1723/2015-122 od 23. svibnja 2018. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice upravljen na nalaganje tuženiku osloboditi sporne nekretnine uklanjanjem predmeta i objekata s istih (točka II. prvostupanjske presude) te u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja kojim je naloženo tužiteljici–protutuženoj isplatiti protutužitelju iznos 1,407.762,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama, uz ovlaštenje tuženiku-protutužitelju zadržati u posjed sporne nekretnine prikazane u skici sudskog vještaka D. F. od 3. kolovoza 2009., dok mu protutužena ne isplati navedeni iznos (točka III. i dio točke IV. izreke prvostupanjske presude), a time i odluka o troškovima postupka (točka V. i VI. izreke prvostupanjske presude) i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Revizija tužiteljice protiv pobijane drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zahtjeva glede nekretnine k.č. 6607 k.o. B. se odbacuje kao nedopuštena.

 

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1723/2015-122 od 23. svibnja 2018. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Općine Bale nalaganjem tuženiku V. d.o.o. da joj preda u posjed slobodne od osoba i stvari k. č. 3666/20, k.č. 3666/21, k.č. 3666/22, k.č. 3667/2 i k.č. 3667/3 te dijelove katastarskih čestica koje se nalaze unutar prostora koji je ogradio tuženik i to k.č. 3666/1, k.č. 3666/9, k.č. 3666/10, k.č. 3666/11, k.č. 3666/12, k.č. 3666/13, k.č. 3666/14, k.č. 3666/15, k.č. 3666/16, 3666/17, k.č. 3666/18, k.č. 3666/19, k.č. 3667/1, k.č. 3667/4, k.č. 3667/5, k.č. 3668/2, k.č. 3668/3, k.č. 3668/5, k.č. 3668/6 i k.č. 3374/2, sve k.o. B., sve prikazano na skici lica mjesta sudskog vještaka od 3. kolovoza 2009., dok je u odnosu na k.č. 6607 k.o. B. zahtjev odbijen, kao i odbijen daljnji zahtjev (točka II. izreke) kojim je zatraženo naložiti tuženiku da oslobodi prostor nekretnina iz točke I. izreke u odnosu na koje je prihvaćen zahtjev tužiteljice uklanjanjem metalne hale za popravak vozila, kontejnera, metalnih dijelova ograde terena, metalnih ulaznih vrata, nadstrešnice s pokrovom, drvenog kioska, razgradnju i odvoz materijala zidanih i betonskih ogradnih zidova, stupova ulaznih vratiju, razgradnju svih betonskih ploča na terenu i zidova prostora za pranje vozila, eliminiranjem svih jama na terenu te uklanjanjem svih podzemnih i nadzemnih izvedenih infrastruktura, te prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja V. d.o.o. (točka III. izreke) nalaganjem tužiteljici kao protutuženoj Općini Bale isplatiti protutužitelju iznos 1,407.762,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 29. prosinca 2010. do isplate, odnosno djelomično prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja V. d.o.o. (točka IV. izreke) ovlašćujući protutužitelja zadržati u posjedu nekretnine iz točke I. izreke te presude u odnosu na koje je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, dok mu protutužena ne isplati tražbinu iz točke III. izreke te presude, a u preostalom dijelu tog zahtjeva protutužbeni zahtjev protutužitelja odbijen.

 

Ujedno je naloženo tužiteljici-protutuženoj Općini Bale isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos 130.747,61 kn na ime troškova postupka.

 

Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1255/2018-2 od 18. listopada 2018. odbijene su žalbe obiju stranaka te potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zahtjeva tužiteljice Općine Bale glede nekretnine k.č. 6607 k.o. B. te zahtjeva da se tuženiku V. d.o.o. naloži  osloboditi predmetne nekretnine uklanjanjem stvari i objekata s istih te usvajajućem dijelu zahtjeva tuženika V. d.o.o. kao protutužitelja, kojim je naloženo protutuženoj Općini Bale isplatiti protutužitelju iznos 1,407.762,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 29. prosinca 2010. do isplate, uz ovlaštenje protutužitelju zadržati u posjedu sporne nekretnine dok mu protutužena ne isplati dosuđenih 1,407.762,40 kn, tužiteljica-protutuženica Općina Bale je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačene pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, a odbijanjem protutužbenog zahtjeva tuženika kao protutužitelja, odnosno u tom dijelu ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Tužiteljica je u tužbi te podneskom od 19. veljače 2010., a kojim je postavila zahtjev glede spornih nekretnina, o kojem je po preinačenoj tužbi (koju preinaku je prvostupanjski sud dopustio rješenjem od 5. travnja 2017.), odlučeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao vrijednost predmeta spora tog zahtjeva označila u iznosu 15.000,00 kn.

 

Konačno, postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu održanom 11. travnja 2018., a nakon što je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe (rješenjem od 5. travnja 2017.), tužiteljica je uz zahtjev o kojem je odlučeno točkom I. izreke prvostupanjske presude, postavila i drugi zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži osloboditi prostor nekretnina iz točke I. tužbenog zahtjeva na način da ukloni metalnu halu za popravak vozila, ukloni kontejnere, metalne dijelove ograde terena, metalna ulazna vrata, nadstrešnicu s pokrovom, drveni kiosk, razgradi i odveze materijale zidanih i betonskih ogradnih zidova, stupove ulaznih vratiju, razgradi sve betonske ploče na terenu i zidove prostora za pranje vozila, eliminira sve jame na terenu te ukloni sve podzemne i nadzemne izvedene infrastrukture, ili da isplati tužiteljici novčanu naknadu u iznosu 574.428,78 kn s osnova troškova izvođenja opisanih radova po trećoj osobi.

 

Takav postavljeni zahtjev po svojoj pravnoj naravi sadrži dvije obveze koje su međusobno alternativne za onog koji ih je dužan ispuniti u smislu da je dužnik dužan ispuniti samo jednu, da bi se oslobodio obveze, a pravo izbora pripada dužniku (ako nije što drugo ugovoreno), te obveza prestaje kada on ispuni činidbu koju je izabrao (čl. 32. Zakona o obveznim odnosima  – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO).

 

U konkretnom slučaju jedna od činidbi iz točke II. zahtjeva tužiteljice je oslobađanje predmetnih nekretnina, dok je druga moguća činidba isplata novčane naknade u iznosu 574.428,78 kn utvrđena kao trošak izvođenja tih radova po trećoj osobi na zahtjev tužiteljice.

 

Upravo zato je prvostupanjski sud u postupku i utvrđivao putem vještaka vrijednost tih radova, a koji su utvrđeni u iznosu 574.428,78 kn, a koji iznos ujedno i označava vrijednost predmeta spora zahtjeva tužiteljice o kojem je odlučeno pod točkom II. izreke.

 

Polazeći od prethodno navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da zahtjev tužiteljice, postavljen u točki II. njezinog tužbenog zahtjeva, ima značaj fakultativnog ovlaštenja (tzv. facultas alternativae) iz fakultativne obveze propisane odredbom čl. 38. ZOO.

 

Naime, radi se o fakultativnom ovlaštenju onda kada dužnik ima jednu činidbu, ali mu je dopušteno osloboditi se te obveze ispunjenjem druge, određene činidbe, pri čemu sud ne ulazi niti može ulaziti u ocjenu je li druga obveza čije ispunjenje je ovlaštenje dužniku, ekvivalent dugovane činidbe. Ovdje to međutim nije slučaj, zbog čega je sud, a povodom zahtjeva tužiteljice iz točke II. tužbenog zahtjeva i utvrđivao vrijednost radova, a koji bi za tužiteljicu predstavljali trošak izvođenja radova na uklanjanju predmeta i objekata na spornim nekretninama po trećoj osobi.

 

Pogrešno je pritom pozivanje na odredbu čl. 327. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) jer je tom odredbom uređena procesna situacija, a kada je tužbeni zahtjev u tužbi postavljen u vidu eventualne kumulacije zahtjeva, a što ovdje nije bio slučaj.

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

U skladu s prednjim, a za ocjenu dopuštenosti revizije tužiteljice protiv pobijane presude u dijelu u kojem je odbijen njezin tužbeni zahtjev upravljen na predaju joj nekretnina k.č. 6607 k.o. B. mjerodavna je vrijednost predmeta spora označena u tužbi i podnesku od 19. veljače 2010., a koja je naznačena s 15.000,00 kn, dok je u odnosu na zahtjev upravljen na oslobađanje prostora spornih nekretnina ili isplatu novčanog iznosa 574.428,78 kn na ime troškova izvođenja tih radova po trećoj osobi, kao vrijednost predmeta spora tog dijela zahtjeva mjerodavna visina novčanog iznosa iz istog, a sve na temelju odredbe čl. 40. st. 1. ZPP. Naime, prema  toj odredbi ako se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 - dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

Polazeći od citirane odredbe, te vrijednosti predmeta spora pobijane presude u dijelu koji se odnosi na odbijeni zahtjev glede nekretnine k.č. 6607 k.o. B., ocijeniti je da je u tom dijelu revizija tužiteljice nedopuštena, zbog čega ju je, a na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 77. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Naprotiv, obzirom na vrijednost predmeta spora drugog odbijenog zahtjeva tužiteljice, kao i vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva tuženika kao protutužitelja, a koji prelaze vrijednosni minimum iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP za dopuštenost revizije, revizija tužiteljice-protutužene je dopuštena.

 

U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 77. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužiteljice-protutuženice ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara da bi obje nižestupanjske presude bile opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer se pravilnost istih može ispitati, a to što su zbog pogrešnog pravnog shvaćanja glede predmeta ovog spora, za sada izostala odlučna činjenična utvrđenja, o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti riječi, je razlog za njihovo ukidanje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

U ovom revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno je li tužiteljica, vlasnica nekretnina koje su predmet ovog spora, ovlaštena zahtijevati od tuženika da ih oslobodi predmeta i objekata koje je postavio na istima, a s tim u vezi kakav je pravni položaj tuženika u odnosu na te nekretnine.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se tuženiku naloži osloboditi predmetne nekretnine od stvari i objekata koje je na njima postavio i izveo, a prihvatili protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja da mu tužiteljica kao protutuženica isplati iznos 1,407.762,40 kn na ime nužnih i korisnih radova izvedenih na njima, uz ovlaštenje zadržanja tih nekretnina dok mu novčani iznos tužiteljica kao protutuženica ne isplati, smatrajući u postupku utvrđenim:

 

- da je tuženik bio u posjedu predmetnih nekretnina od 2000., a na što

- da je ovlašten usmenim putem od tadašnjeg načelnika Općine i nesmetano ih posjedovao do 11. listopada 2007.,

- da je dopisom od 11. listopada 2007. tužiteljica zatražila od tuženika predaju predmetnih nekretnina u odnosu na koje da su između stranaka vođeni pregovori, no nije postignut sporazum glede njihove prodaje tuženiku, na kojim nekretninama

- da je tuženik-protutužitelj za potrebe obavljanja njegove djelatnosti izveo radove i objekte čija ukupna vrijednosti iznosi 1,407.762,40 kn.

 

Pritom izražavaju pravno shvaćanje da je tuženik-protutužitelj u razdoblju od 2000. do 2007. bio pošteni posjednik predmetnih nekretnina, a kada je na njima postavio i izveo objekte čije uklanjanje tužiteljica-protutuženica traži, zbog čega da tužiteljicu-protutuženicu kao vlasnicu tih nekretnina ne pripada zahtijevati od tuženika njihovo uklanjanje ili naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja tih nekretnina, odnosno da tuženik-protutužitelj vezano za stvari i objekte izvedene na predmetnim nekretninama, a koje su za njega imale značaj nužnih i korisnih troškova, pripada potraživati od tužiteljice-protutuženice naknadu za iste u vrijednosti utvrđenoj vještačenjem, te pravo zadržanja na tim nekretninama, sve dok mu tužiteljica-protutuženica ne isplati ovu utvrđenu naknadu, a sve to pozivom na odredbu čl. 14., 15., 18., 161., 162. i 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

 

Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

Obzirom na činjenična utvrđenja, odnosno nesporne činjenice iz ovog postupka:

 

- da tuženik-protutužitelj nije stekao valjani pravni temelj za posjedovanje spornih nekretnina (npr. odluku o njihovoj dodjeli, ugovor o zakupu, kupoprodajni ugovor i sl.),

- da je u razdoblju od 2000. do 2007. između stranaka bilo pokušaja uređenja pravnog odnosa tuženika-protutužitelja s tužiteljicom-protutuženicom, a glede korištenja i raspolaganja tim nekretninama, no bezuspješno, što

- da je rezultiralo pisanim zahtjevom tužiteljice-protutuženice upućenim tuženiku-protutužitelju 11. listopada 2007. za predaju tih nekretnina,

a polazeći od prethodno citirane odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP, nameće se upitnom ocjena nižestupanjskih sudova o položaju tuženika-protutužitelja kao poštenog posjednika u razdoblju od 2000. do 2007., a time čini se potrebnim sagledavanje i istinitosti posjeda  tuženika-protutužitelja u smislu korištenja spornih nekretnina u vidu prekarija. U  tom pravcu za sada nema razloga u nižestupanjskim presudama, a koji čini se mogu biti od važnosti za razrješenje ovog spora.

 

Upravo zato ne može se za sada ni ispitati pravilnost pobijane presude u dijelu kojim je odbijen kako zahtjev tužiteljice-protutuženice za uklanjanje izvedenih i postavljenih predmeta na spornim nekretninama, postavljen u smislu odredbe čl. 165. ZVDSP, tako ni u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu naknade na ime nužnih i korisnih troškova na predmetnim nekretninama, sve u smislu odredbe čl. 164. ZVDSP.

 

Slijedom navedenog trebalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u naznačenom dijelu.

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će, polazeći od izloženog u ovom ukidnom rješenju, raspraviti sporna pitanja te donijeti novu, zakonitu presudu.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku, sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.