- 1 -              Rev 242/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 242/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja Ž. M. OIB …, II tužiteljice M. M. OIB …, oboje iz Z., V. R. 9 i III tužitelja S.-M. d.o.o. iz Z., V. R. 9/X, OIB …, svi zastupani po punomoćniku A. H. odvjetniku u Z., protiv tuženika T. & Co d.o.o. iz Z., F. 12 OIB …, zastupanog po punomoćniku K. Š. odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-III tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-908/18-2 od 10. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-234/2015-86 od 26. veljače 2018.., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              I Revizija se odbija kao neosnovana.

 

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku T. & CO d.o.o., Z., F. 12, isplati prvotužitelju  Ž. M. iznos od 279.900,00 kn, drugotužiteljici 2. M. M. iznos od 250.000,00 kn, oboje iz Z., V. R. 9, i trećetužitelju 3. S.-M. d.o.o., Z., V. R. 9/X iznos od 227.796,14 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana utuženja pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se  određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da tužiteljima naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena,  sve u roku 15 dana."

 

              II. Nalaže se prvotužitelju  Ž. M., OIB: …,  drugotužiteljici M. M., OIB: … oboje iz Z., V. R. 9, i trećetužitelju S.-M. d.o.o., Z., V. R. 9/X, OIB: …,  da tuženiku T. & CO d.o.o., Z., F. 12, OIB: …,  plate  trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 127.375,00 kn, u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 kuna kao neosnovan.".

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I-III tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijeli I-III tužitelji iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Tuženik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

              Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora su tužbeni zahtjevi I-III tužitelja za naknadu materijalne štete koju trpe uslijed prometne nezgode koja se dogodila 10. siječnja 2015. kada je smrtno stradao D. M. i kada je uništen osobni automobil marke BMW 330i reg. oznake …. Tužitelji tvrde da je tuženik kao prodavatelj predmetnog vozila odštetno odgovoran jer da je uzrok predmetne prometne nesreće neispravnost kupljenog vozila (materijalni nedostatak) odnosno jer da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed rasprsnuća remenice na servo uređaju upravljača tog vozila.

 

              Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

              - da je III tužitelj kupio od tuženika osobni automobil marke BMW 330i (reg. oznake …),

              - da je 10. siječnja 2005. u Z. u I. kod kućnog broja 462, u noćnim uvjetima na mokrom asfaltu, došlo do sudara navedenog osobnog automobila kojim je upravljao D. M. sa osobnim automobilom reg. oznake …, a u kojem sudaru između ostalog je smrtno stradao D. M., a vozilo kojim je on upravljao je uništeno,

              - te da nije dokazano da bi uzrok predmetne prometne nezgode bilo rasprsnuća remenice servo upravljača vozila marke BMW 330i (reg. oznake …).

 

              Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetne tužbene zahtjeve I-III tužitelja.

 

              Prema odredbi čl. 478 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prodavalac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato. Prema st. 2. isto zakonskog članka prodavalac odgovara i za one materijalne nedostatke koje se pojave nakon prijelaza rizika na kupca, ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

 

              Prema odredbi čl. 488. st. 2. ZOO prodavalac je između ostaloga i odštetno odgovoran za materijalne nedostatke prodane stvari.

 

              Kada predmetna prometna nezgoda nije uzrokovana rasprsnućem remenice servo upravljača predmetnog vozila, onda je pravilan zaključan drugostupanjskog suda da tuženik tužiteljima nije odštetno odgovoran za utužene štete.

 

              Radi iznesenog, dakle, nisu u pravu I-III tužitelji kada smatraju da je u postupku ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Nisu u pravu I-III tužitelji niti kada smatraju da je u postupku ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Suprotno revizijskim navodima I-III tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o odlučnim činjenicama, a niti postoji proturječnost između stanja spisa i navedenih razloga o odlučnim činjenicama. Nižestupanjski sudovi navode izvedene dokaze te daju razumne i logički provjerljive razloge ocjene tih dokaza. Stoga nisu u pravu I-III tužitelji niti kada smatraju da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

              Nižestupanjski sudovi jasno ukazuju na sadržaj nalaza i mišljenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje od 9. lipnja 2006. (koji nalaz i mišljenje je sačinjen u postupku osiguranja dokaza provedenim pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem R1-1499/05), te na jasan i potpun način ukazuju zašto taj nalaz i mišljenje ne prihvaćaju. Tako nižestupanjski sudovi ukazuju da je prije sačinjena toga nalaza  i mišljenja manipulirano sa predmetnim vozilom (otvaranje poklopca motora od strane tužitelja i Z. B.) i to bez sudskog nadzora. K tome ukazuju da vještak Z. I., koji je vještačio u ovom parničnom postupku, nije mogao odgovoriti na pitanje vremena i razloga rasprsnuća remenice servo upravljača jer da su nedostupne sve krhotine te remenice.

 

              Kako tužitelji pretežnim dijelom sadržaja revizije osporavaju ocjene dokaza nižestupanjskih sudova, ovdje je za ukazati da ocjenu izvedenih dokaza vrši sud (čl. 8. ZPP), a osporavanje te ocjene ima značaj pokušaja dovođenja u sumnju pravilnost zaključaka suda o postojanju pravno odlučnih činjenica. Riječ je dakle u konkretnom slučaju da I-III tužitelji pokušavaju drugostupanjsku presudu i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga revizijski navodi tužitelja kojima pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, nisu uzeti u razmatranje.

 

              Konačno nisu u pravu I-III tužitelji niti kada smatraju da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. i čl. 221.a ZPP. Nisu u pravu I-III tužitelji kada smatraju da je na tuženiku bio teret dokaza na okolnost nepostojanja uzročno posljedične veze između ispravnosti predmetnog vozila i predmetnog štetnog događaja (jer da je riječ o opasnoj stvari). Naime prema odredbi čl. 174. st. 1. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara imalac te stvari i to po principu pretpostavljene uzročnosti (čl. 173. ZOO). No u konkretnom slučaju tuženik nije bio imalac predmetnog vozila jer ga je prodao (i predao) III tužitelju kao kupcu.

 

              Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP tu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

              Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.