1              Poslovni broj: Kž-349/2020-5

 

 

Poslovni broj: Kž-349/2020-5

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Dražena Lovretića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika P. Ž. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika P. Ž. i Z. S. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 3. K-415/2014-103 od 5. studenoga 2019., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenika P. Ž. i Z. S. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim okrivljenike P. Ž., Z. S. i M. T., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i povrede mira pokojnika iz čl. 332. st. 1. KZ, te je okrivljenicima, za svako djelo za koje su proglašeni krivima, najprije utvrdio kazne zatvora i to svakom okrivljeniku za kazneno djelo teške krađe kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, a za kazneno djelo povrede mira pokojnika svakom okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci, nakon čega je okrivljenike P. Ž., Z. S. i M. T., temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po trinaest mjeseci, s time da je okrivljeniku M. T., temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik M. T. u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljenicima P. Ž. i Z. S. je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. veljače 2014., dok će se, temeljem čl. 54. i 58. KZ/11, okrivljeniku M. T., u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od dana 13. veljače 2014.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenici su obvezani solidarno naknaditi trošak punomoćniku oštećenika V. N., N. S. i D. T., a prema troškovniku koji će biti naknadno donesen posebnim rješenjem te su okrivljenici obvezani platiti po 300,00 kuna svaki na ime sudskog paušala, u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenici V. N., S. R., N. S., M. L. te obitelj pok. D. T., N. S. i maloljetni E. T. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućuju u parnicu.

 

Presudom je odlučeno i da se predmeti oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta br. … (mobitel NOKIA, Imei broja: …. sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja ….), br. … (metalni montirač ukupne dužine 84 cm), br. … (kuhinjski nož s crnom drškom ukupne dužine 37 cm s natpisom M. chef E.), br. … (vojne hlače šarene-maskirne boje, veličine 84/86), br. … (mobitel NOKIA Imei br. … s pripadajućom SIM karticom na broj …, mobitel LG Imei br. …. s pripadajućom SIM karticom na broj …), br. … (mobitel SONY ERIKSON Imei broja: … sa SIM karticom pozivnog broja … i plastični okvir za SIM karticu pozivnog broja …, temeljem čl. 270. st. 1. ZKP/08, vrate okrivljenicima.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik P. Ž., putem svog branitelja I. Ž., odvjetnika u S. B. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači i okrivljenika P. Ž. oslobodi od optužbe.

 

Protiv citirane presude žalbu je podnio i okrivljenik Z. S., putem svog branitelja D. H., odvjetnika iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. iz S. B. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači i da se okrivljenika Z. S. oslobodi od optužbe.

 

Odgovore na žalbe je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, s prijedlozima da se žalbe okrivljenika P. Ž. i Z. S. odbiju kao neosnovane.

 

Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.

 

Žalbe okrivljenika P. Ž. i Z. S. su neosnovane.

 

Nisu u pravu okrivljenici P. Ž. i Z. S. kada presudu suda prvog stupnja pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s time što okrivljenik P. Ž. ne navodi u čemu bi se sastojala ta povreda, dok okrivljenik Z. S. navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer da je izreka presude kontradiktorna činjenicama i dokazima provedenim tijekom postupka.

 

Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

 

Nemaju pravo okrivljenici P. Ž. i Z. S. niti kada tvrde da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona.

 

Okrivljenici ne navode koju povredu kaznenog zakona imaju u vidu, ali se iz sadržaja njihovih žalbi može zaključiti kako oni smatraju da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenici smatraju da u njihovom postupanju nema obilježja kaznenih djela za koja su proglašeni krivima i pri tome pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

 

Kako su u dokaznom postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela teške krađe i povrede mira pokojnika, za koja su okrivljenici i osuđeni, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

 

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku drugu povredu kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Nisu u pravu okrivljenici P. Ž. i Z. S. niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

U svojoj žalbi okrivljenik P. Ž. ističe kako niti jedan od provedenih dokaza ne upućuje na zaključak da bi on počinio predmetna kaznena djela te da sud prvog stupnja ne navodi niti jedan dokaz koji bi ga teretio.

 

U žalbi okrivljenika Z. S. se navodi kako nakon provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi taj okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, da njegova odgovornost za predmetna kaznena djela ne proizlazi niti iz jednog dokaza, a jedini dokaz za koji prvostupanjski sud smatra da je relevantan i na temelju kojega donosi osuđujuću presudu da je obrana okrivljenika M. T. U žalbi se ističe i kako se samo na obrani okrivljenika M. T. ne može temeljiti prvostupanjska presuda, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da niti jedan drugi dokaz ne potvrđuje obranu okrivljenika T., koji je takvu obranu očito dao s namjerom da olakša svoju poziciju u kaznenom postupku, odnosno isti je imao motiv da ne govori istinu jer je prema njemu primijenjena blaža kaznena sankcija. U žalbi se navodi i kako je zbog kontradiktornih obrana s jedne strane okrivljenika Ž. i S. u odnosu na obranu okrivljenika T., sud trebao provesti suočenje između svih okrivljenika kako bi se razjasnile činjenice vezane za to tko govori istinu, što prvostupanjski sud nije učinio, pa da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

Sud prvog stupnja opravdano drži da su obrane okrivljenika P. Ž. i Z. S., kojim poriču počinjenje kaznenih djela, neuvjerljive. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane svih okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da su svi okrivljenici počinili predmetna kaznena djela.

 

Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da su okrivljenici P. Ž., Z. S. i M. T., inkriminirane prigode, provaljivanjem da dođu do stvari iz zatvorenih prostora tuđe pokretne stvari oduzeli drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje te da su na drugi način grubo oskvrnuli više grobova, čime su počinili jedno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo povrede mira pokojnika iz čl. 332. st. 1. KZ.

 

Ova utvrđenja prvenstveno proizlaze iz obrane okrivljenika M. T., koji je u svojoj obrani na logičan, detaljan i uvjerljiv način opisao svoje postupanje inkriminirane prigode, ali i postupanje okrivljenika P. Ž. i Z. S., a koju obranu sud prvog stupnja opravdano drži vjerodostojnom.

 

Obrana okrivljenika M. T., kojom tereti sebe, ali i ostale okrivljenike, potkrijepljena je i drugim dokazima izvedenim u postupku, te je u skladu sa činjenicama i okolnostima utvrđenim na mjestu događaja, pronađenim i privremeno oduzetim predmetima od okrivljenika P. Ž. i Z. S., kao i podacima o telefonskoj komunikaciji sve trojice okrivljenika u vrijeme predmetnog događaja, a koje utvrđene činjenice i okolnosti nedvojbeno upućuju na to da su svi okrivljenici sudjelovali u počinjenju predmetnih kaznenih djela.

 

Stoga je neosnovan žalbeni navod da se presuda temelji samo na obrani okrivljenika M. T., jer je iz naprijed navedenog razvidno da se presuda temelji i na ostalim dokazima.

 

Neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika Z. S. da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer da nije izvršeno suočenje između svih okrivljenika. Međutim, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile činjenice koje su važne za ovaj postupak, a koje do sada nisu utvrđene, tim više što je temeljem provedenog dokaznog postupka potpuno i na pravilan način utvrđeno činjenično stanje.

 

Nemaju pravo okrivljenici P. Ž. i Z. S. niti kada presudu pobijaju zbog odluke o kaznenoj sankciji.

 

Okrivljenik P. Ž. u svojoj žalbi navodi kako nije dokazano da bi on počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, pa da je stoga neosnovana i odluka o kaznenoj sankciji, dok okrivljenik Z. S. u svojoj žalbi navodi da sud prvog stupnja na njegovoj strani nije pronašao niti jednu otegotnu okolnost, a da je kao olakotnu okolnost cijenio što do sada nije osuđivan, pa da je izrečena kazna trebala biti u skladu sa stupnjem krivnje, pogibeljnosti djela i svrhom kažnjavanja, što se ovakvom bezuvjetnom kaznom zatvora ne ostvaruje.

 

Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika, tj. vodio je računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njima primijenio adekvatne kaznene sankcije.

 

Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika Z. S., cijenio njegovu raniju neosuđivanost, dok olakotnih okolnosti na strani okrivljenika P. Ž. nije našao, dok je kao otegotne okolnosti obojici okrivljenika cijenio njihovu ulogu u počinjenju i pripremanju predmetnih kaznenih djela te društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela.

 

Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenicima P. Ž. i Z. S. za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora, nakon čega ih je osudio na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, koja kazna se u konkretnom slučaju ukazuje u cijelosti primjerenom.

 

Sukladno navedenomu, upravo su takve kazne prilagođene težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje okrivljenika P. Ž. i Z. S., radi čega je za očekivati da će se njima postići odgovarajuća svrha kaznenih sankcija propisana u čl. 41. KZ/11.

 

Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika P. Ž. i Z. S. valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

 

U Splitu 2. ožujka 2021.