- 1 -              Revd 2842/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2842/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. N. iz R., (OIB: …), zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku iz K., protiv tuženika M. V. iz K., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Š. M. i V. R. iz K., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1317/2019-2 od 8. studenoga 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima posl. br. Pn-114/2017-40 od 11. ožujka 2019., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u točki I. izreke tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika „da tužiteljici (...) na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 18.189,42 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući istu od dana presuđenja, tj. od 11. ožujka 2019. pa do isplate, po stopi zateznih kamata na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.301,62 kn, sve u roku od 15 dana“,

 

- u stavku II. izreke, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke, u odluci kojom je odbijena „tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 301.216,40 kn“,

 

- u stavku III. izreke, tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 111.315,00 kn,

 

- u stavku IV. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. studenoga 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačila niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njezinog prijedloga:

 

„Da li je pogrešno stajalište drugostupanjskog suda da nije od odlučnog značaja da li je tuženik prije no što je započeo sa sječom šume na prijepornim nekretninama bio dužan provjeravati izvanknjižno stanje odnosno zemljišno knjižno stanje nekretnina na kojima je tuženik počinio čistu sječu šume?“

 

„Je su li činjenice da je tuženik izvršio sječu šumskih stabala na katastarskim česticama 104/1 i 126/2 u k.o. G. bez da su stabla bila prethodno doznačena sukladno čl. 30. st. 1. Zakona o šumama NN 140/05, odnosno ako nije imao potrebnu doznaku i dozvolu za sječu šume od Hrvatskih šuma prema Zakonu o šumama, te da je prekršajno proglašen odgovornim za čistu sječu šume na predmetnim česticama jer nije imao doznaku stabala za sječu, dovoljna za utvrđenje odgovornosti tuženika, odnosno potrebnog stupnja krivnje tuženika za nastanak štetnog događaja?“

 

„Da li prema ovakvom stajalištu drugostupanjskog suda bi u praksi to značilo da bilo tko može ući u nečiju šumu, izvršiti čistu sječu šume (posjeći sva stabla na nekretnini) bez da provjeri izvanknjižno odnosno zemljišnoknjižno stanje i u konačnici ne bude odgovoran za predmetnu štetu?“,

 

„Temeljem čega se može smatrati dokazanom činjenica da tuženik/štetnik jest ili nije provjeravao i imao saznanja o tome tko je stvarni vlasnik i posjednik šume koju je namjeravao protivno tada važećim zakonskim propisima u cijelosti posjeći?“,

 

kada:

 

- su ta pitanja u suštini usmjerena samo na činjenične okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sama predlagateljica selektivno izvlači iz sadržaja presude i vidi (ili preocijenjuje i tako preocijenjene sugerira ili nameće prihvatiti, i to sve pored utvrđenja na kojima je osporena presuda temeljena: da je tuženik tijekom ove parnice dokazao da za izvanknjižno vlasništvo nekretnina na kojima je vršio sječu „nije znao prije no što je šumski inspektor izašao na lice mjesta, dakle 23. ožujka 2011., odnosno da mu to ni u kom slučaju nije bilo poznato ni u vrijeme sklapanja ugovora sa F. Č., ali ni u trenutku kad je započeo sa sječom stabala na predmetnim nekretninama“ - ali i da je bio „postignut dogovor da tužiteljici ostane vlasništvo pored ostalog i spornih nekretnina, a da svjedok nekome proda šumu/drva u toj šumi - na prijepornim nekretninama, te da je F. Č. rukovodeći se time i ponudio tuženiku prodaju šume - drva upravo na predmetnim nekretninama“) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu, odnosno odgovora na pitanje je su li provedeni svi za odluku o predmetu spora relevantni dokazi i je li one koji su provedeni trebalo uzeti dostatnim za prihvaćanje tužbenog zahtjeva: u biti (sa time u svezi) je su li pravilno vrednovani (ocijenjeni),

 

- ta pitanja, tako gledano, nisu niti dovoljno određena, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti,

 

- prijedlog u svezi postavljenih pitanja, tako shvaćenih, ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagateljice o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a odluke na koje se predlagateljica poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu se uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg predlagateljica sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje nije utvrđeno niti aktualno,

 

- sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza (i utvrđenjem po takvoj ocjeni „da tuženik doista nije imao valjan razlog da ne povjeruje F. Č., a time ni da postoji neki opravdan razlog zbog kojeg ne bi mogao sklopiti Ugovor s istim, te krenuti u sječu šume na predmetnim nekretninama“) predlagateljica nije zadovoljna i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog, drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

- podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.