1              Gž Ovr-44/2021-2

              Gž Ovr-44/2021-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Željku Marinu kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. h. d.o.o. Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika B. M. iz Z., OIB:…, vlasnik ugostiteljskog obrta "S.", Z., zastupana po O. d. H.&B. d.o.o. u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-638/2017-39 od 7. prosinca 2020., dana 2. ožujka 2021.,  

r i j e š i o j e

              Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-638/2017-39 od 7. prosinca 2020.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem obustavljena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika određena ovosudnim rješenjem o ovrsi broj:Ovr-638/2017 od 25. siječnja 2017.

              Pravodobno podnesenom žalbom ovrhovoditelj pobija takvo prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP).

              Predlaže ukidanje pobijanog rješenja.

              Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na primjeni članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj:68/18.-dalje:ZPONS) i članku 5. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:112/12.,25/13.,93/14. i 55/16.-dalje:OZ).

Žalitelj osporava pobijano rješenje pozivajući se na činjenicu da je ovrha u ovom predmetu pokrenuta početkom 2017. (rješenje o ovrsi donijeto je 25. siječnja 2017.) za vrijeme važenja Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj:91/10. i 112/12.-dalje:ZOP).

Na primjenu tog zakona poziva se i temeljem rješenja o izvanrednoj reviziji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Rev x-1076/2015-2 od 26. travnja 2016.

VSRH u navedenom predmetu svoj pravni stav temelji na činjenici da je u toj pravnoj stvari primjenjivan ZOP, a u vrijeme donošenja te odluke Vrhovnog suda još nije bio donijet ZPONS koji je donijet 2018.

ZPONS u prelaznim i završnim odredbama i to člankom 32. određuje da prestaje važiti ZOP, a člankom 33. stavak 1. određuje da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZPONS-a prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavaju uvjete iz članka 12. stavak 1. tog Zakona.

Člankom 12. stavak 1. propisano je da ukoliko se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

Dakle, neosnovano se žalitelj poziva na primjenu ZOP-a i citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer je naknadno donesenim ZPONS-om regulirano postupanje i u ranije započetim ovrhama.

Neutemeljeno se žalitelj poziva na presude drugih županijskih sudova jer je istim odlukama odlučivano o osnovama za plaćanje tj. dopuštenosti ovrhe.

Nesporno je da osnova za plaćanje postoji, da je ovrha dopuštena, ali u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije postupio u smislu članka 5. stavak 3. OZ-a kojom je propisano da ukoliko se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, a stavkom 4. istog članka propisano je da će se ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe.

Ovrhovoditelj u žalbi niti ne tvrdi da nije primio obavijest ili da je postupio u smislu navedene zakonske odredbe, pa je prvostupanjski sud pravilno i zakonito obustavio ovrhu u ovoj pravnoj stvari.

Sudjelovanje ovrhovoditelja kao tuženika u predmetima koje navodi u žalbi ne predstavljaju radnje propisane člankom 5. stavak 3. i 4. OZ-a.

              Temeljem svega navedenog i članka 380. točka 2. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

Vukovar, 2. ožujka 2021.

              SUDAC

              Željko Marin,v.r.