-   -             

              Poslovni broj:  2 Usl-1460/2020-6

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Usl-1460/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ž. V. iz B. G., kojeg zastupa opunomoćenik P. V., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba  J. R., radi naknade za tjelesno oštećenje, 2. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.                Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-06/20-01/03374012857, URBROJ: 341-99-05/3-20-3864 od 10. srpnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-06/20-01/03374012857, URBROJ: 341-22-05/3-20-10054 od 5. svibnja 2020. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

2.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-06/20-01/03374012857, URBROJ: 341-22-05/3-20-10054 od 5. svibnja 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30%, priznato je pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 18,84 kn mjesečno, počevši od 1. listopada 2019.  Od 1. siječnja 2020., naknada iznosi 1888,15 kn. Naknada će se isplaćivati mjesečno unatrag. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene propisa i povrede pravila postupka. Ističe da se u prvostupanjskom rješenju ne navodi koja su to oštećenja nastala, na kojim dijelovima tijela su oštećenja nastala te da potpuno zanemaruje činjenicu da se radi o oštećenjima na desnoj šaci kao dominantnoj ruci tužitelja. U obrazloženju rješenja tuženika smatra spornim da djelomična amputacija drugog prsta nije obuhvaćena Listom 1 Uredbe o metodologijama vještačenja. Ističe da se ne radi samo o amputaciji III-V prstiju šake, već i o reamputaciji kojom je obuhvaćen i kažiprst koji nije u funkciji, zbog čega se može utvrditi da se radi o gubitku četiri prsta šake. Tužitelj smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 33. Uredbe o metodologijama vještačenja. Veći postotak invalidnosti proizlazi i iz uvjerenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, o utvrđenom invaliditetu u odnosu na rad od 8. srpnja 2020., u kojem se navodi da je stupanj invaliditeta u odnosu na rad 2. Osim toga, ističe da nije bio osobno pregledan, iako je obveza osobnog pregleda propisana odredbom članka 20. stavka 6. Uredbe o metodologijama vještačenja. Također, nije utvrđeno radi li se o privremenom ili trajnom tjelesnom oštećenju, a što je bilo potrebno utvrditi sukladno odredbi članka 43. Uredbe o metodologijama vještačenja. Predlaže da se provede medicinsko vještačenje na okolnost utvrđenja postotka tjelesnog oštećenja tužitelja. Stoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Dodaje da osobni pregled tužitelja, u skladu s odredbom članka 14. stavka 5. Uredbe o metodologijama vještačenja nije izvršen obzirom na epidemiju izazvanu virusom Covid-19. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osoba tuženika J. R. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17.), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Stranke su u bitnom ostale pri svojim ranijim navodima, dok je opunomoćenik tužitelja specificirao trošak koji potražuje, za tužbu i pristup ročištu, za svaku pojedinu radnju u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnog postupka, razvidno je da je tužitelj 9. ožujka 2020. podnio zahtjev prvostupanjskom tijelu za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Nalazom i mišljenjem o oštećenju organizma – tjelesnom oštećenju, Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Područni ured Osijek, Izdvojeno mjesto rada Vukovar, KLASA: 141-06/20-01/3984, URBROJ: 426-04-04-04/3-20-2, evidencijski broj vještačenja: 402533 od 29. travnja 2019. je utvrdio da kod tužitelja, sukladno  Listi oštećenja organizma, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17. i 56/18.), postoji ukupni postotak oštećenja organizma u visini od 30%. Kao naziv oštećenja, prema Listi oštećenja organizma, u Nalazu se navodi 2.1. gubitak prstiju šake, gubitak srednjeg prsta, prstenjaka i malog prsta, pod poglavljem VIII-A-5-j.

Odredba članka 61. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju  (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. – nastavno: ZOMO) propisuje da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Prema stavku 2. istog članka, pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

U skladu s navedenim Nalazom i mišljenjem od 29. travnja 2019., prvostupanjsko je tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I 141-06/20-01/03374012857, URBROJ: 341-22-05/3-20-10054 od 5. svibnja 2020. kojim je tužitelju priznato je pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 30%, kao posljedice ozljede na radu.

Povodom žalbe tužitelja, a u skladu s odredbom članka 133. ZOMO, tuženik je uputio predmet na Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, Vijeće viših vještaka u drugostupanjskom postupku, o čemu je isti donio Nalaz i mišljenje, KLASA: 141-06/20-01/3984, URBROJ: 426-04-01/4-20-5 evidencijski broj vještačenja: 428949 od 29. lipnja 2020. te je utvrdio da su žalbeni navodi neosnovani. Naime, na temelju priložene medicinske dokumentacije, utvrđeno je da se ranije konstatirano tjelesno oštećenje ne mijenja. Postupajući po žalbi, nakon ponovnog uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju te navode žalbe, Vijeće viših vještaka nije našlo elemente za promjenom postotka tjelesnog oštećenja sukladno Listi 1 Uredbe o metodologijama vještačenja. U obrazloženju Nalaza i mišljenja se, između ostalog, navodi da djelomična amputacija drugog prsta nije obuhvaćena Listom 1 Uredbe o metodologijama vještačenja.

Stoga proizlazi da su vještaci u oba stupnja suglasni da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 30% nastavno, zbog čega je žalba tužitelja odbijena.

Iz dokumentacije koja je priložena spisu predmeta je razvidno da je postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden u skladu s mjerodavnim propisima, dok obrazloženja osporavanih akata sadrže pravno valjane razloge za odbijanje zahtjeva tužitelja. Tužitelj svojim navodima tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja vještaka te tijela upravnog postupka u smislu postotka tjelesnog oštećenja.

Naime, prema odredbi članka 20. stavka 2. Uredbe o metodologijama vještačenja tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom osiguranju vještači se sukladno Listi oštećenja organizma (u daljnjem tekstu: Lista I) koja je sastavni dio ove Uredbe.

Navedena Lista I, pod poglavljem VII Gornji ekstremiteti, A. Gubici, točka 5. propisuje postotke za gubitke prstiju šake i to: a) gubitak četiri prsta šake, osim palca 50%, b) gubitak palca, kažiprsta i jednog prsta šake 50%, c) gubitak palca s metakarpalnom kosti 40%, d) gubitak palca i kažiprsta šake 40%, e) gubitak palca i dva prsta šake osim kažiprsta 40%, f) gubitak kažiprsta i dva prsta šake, osim palca 40%, g) gubitak palca šake 30%, h) gubitak palca i jednog prsta šake, osim kažiprsta 30%, i) gubitak kažiprsta i jednog prsta šake, osim palca 30%, j) gubitak srednjeg prsta, prstenjaka i malog prsta šake 30%. Točka 6. propisuje da postotak kod gubitka falangi, i to: a) gubitak jedne falange na palcu i po dvije falange na ostala četiri prsta šake 40%, b) gubitak jedne falange na palcu i po dvije falange na kažiprstu i dvije falange još na dva prsta šake 40%, c) gubitak jedne falange na palcu i po dvije falange na srednjem prstu, prstenjaku i malom prstu šake 30%, d) gubitak po dvije falange na četiri prsta šake, osim na palcu 30%. Pod točkom 7.propisan je postotak za gubitak devet falangi na prstima jedne šake ili obiju šaka od 30%. Za svaki daljnji gubitak tri falange na prstima ruku dodaje se 10%. Odredbe točke 7. ovoga poglavlja primjenjuju se samo na slučajevima gubitka falangi ili prstiju šaka koji nisu obuhvaćeni točkama 4., 5. i 6. ovoga poglavlja. Falanga prsta smatra se izgubljenom ako je bataljak proksimalne falange kraći od polovice.

Dakle, tijela vještačenja, kao niti tuženik nisu mogli drugačije tumačiti odredbe koje su propisane vrlo precizno pa tako nije bilo mjesta niti donošenju drugačije odluke u ovoj stvari. Činjenica da kažiprst tužitelja nije u funkciji zbog djelomične amputacije nije obuhvaćen Listom 1 Uredbe o metodologijama vještačenja, zbog čega nema mogućnosti da se tužitelju na osnovi takvog činjeničnog stanja prizna veći postotak oštećenja organizma.

 

Obzirom da se stoga radi o primjeni prava, konkretnih navedenih odredbi, provođenje medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja postotka tjelesnog oštećenja tužitelja ne bi bilo svrsishodno. Naime, navedene odredbe postotak tjelesnog oštećenje utvrđuju isključivo prema amputaciji prsta, odnosno falangi, kako je to propisano, a ne prema funkcionalnosti preostalog bataljka. Stoga je, prijedlog tužitelja za provođenjem ovog dokaza odbijen, a sukladno odredbi članka 33. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima u svezi sa člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.), budući da sud smatra da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene da bi mogao donijeti odluku..

Neosnovano je i pozivanje tužitelja na odredbe članka 33. i 43. Uredbe o metodologijama vještačenja, budući da je ona dio poglavlja VII. Uredbe, pod nazivom vještačenje u postupku za ostvarivanje prava na temelju propisa o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i propisa o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata pa se stoga ne odnosi na ovu upravnu stvar, kao niti Lista postotka oštećenja organizma (Lista II).

Tužitelj tvrdi da se u prvostupanjskom rješenju ne navodi koja su to oštećenja nastala, na kojim dijelovima tijela su oštećenja nastala te da potpuno zanemaruje činjenicu da se radi o oštećenjima na desnoj šaci kao dominantnoj ruci tužitelja. Međutim, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi se da je riječ o oštećenju prema poglavlju VIII-A-5-j Liste oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja.

Također nije od utjecaja niti invalidnost koja se navodi u uvjerenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, budući da se u ovom postupku primjenjuje sasvim drugi mjerodavni propisi.

Tužitelj nije bio osobno pregledan, kako to navodi tuženik u odgovoru na tužbu, sukladno odredbi članka 14. stavka 5. Uredbe o metodologijama vještačenja, obzirom na epidemiju izazvanu virusom Covid-19.

Naime, člankom 20. stavkom 7. Uredbe propisano je da iznimno, oštećenje organizma - tjelesno oštećenje može se utvrditi samo na temelju medicinske dokumentacije (u slučaju boravka u inozemstvu, smrti, u slučaju kada se nedvojbeno na temelju medicinske dokumentacije može zaključiti da zbog teškog stanja zdravlja osoba nije u mogućnosti fizički pristupiti pregledu i sl.).

Ovaj sud je stajališta kako su medicinske činjenice u konkretnom slučaju nesporne i da je sve relevantna dokumentacija bila dostupna ovlaštenim vještacima te kako isti nisu smatrali da je osobni pregled tužitelja potreban, to je i sud mišljenja kako činjenica da tužitelj nije osobno pregledan nema utjecaja na pravilnost provedenog postupka. Potrebno je naglasiti i kako tuženik osnovano naglašava da su se vještaci uslijed epidemiološke situacije pridržavali odgovarajućih preporuka te su nalaz donijeli bez neposrednog pregleda tužitelja.

Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kao u točki 1. izreke ove presude.

Tužitelj je zatražio naknadu troška za sastav tužbe i zastupanje na raspravi te pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

Prema odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

 

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom 2.

 

U Osijeku 2. ožujka 2021.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

                Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).