- 1 -              Rev 3070/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3070/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. B. d.d., OIB ..., iz Z., ..., koju zastupa dipl. iur. M. M. Š., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Z. B., OIB ..., iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1452/19-2 od 26. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4710/17-79 od 14. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1452/19-2 od 26. ožujka 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4710/17-79 od 14. siječnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-6407/01 od 24. listopada 2001. ukinut je u cijelosti i odbijen je tužbeni zahtjev da se održi na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 1.863.235,83 kn s pripadajućim kamatama, kao i zahtjev da tuženik naknadi troškove ovršnog postupka od 15.450,00 kn, kao neosnovan (točka I.). Odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti iznos od 1.863.235,83 kn s pripadajućom kamatom kako je pobliže naznačeno u izreci presude te troškove ovršnog postupka od 15.450,00 kn kao i troškove parničnog postupka. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da S. B. plati iznos od 1.863.235,83 kn s pripadajućom kamatom kao i zahtjev da se naloži tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka (točka II.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka od 164.350,00 kn, u roku 15 dana (točka III.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke kojom nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 164.350,00 kn, odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti pobijane odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu od 1.863.235,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. travnja 2001. temeljem mjenice koju je tuženik potpisao kao jamac.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su tužitelj i poduzeće A. sklopili ugovor o reguliranju međusobnih odnosa po akreditivnom poslovanju broj ... od 29. studenoga 1995. i anex ugovora o reguliranju međusobnih odnosa i obveza po akreditivnom poslovanju od 20. prosinca 1996.,

 

- da je tužitelj evidentirao potraživanje prema A. d.o.o. po ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa po akreditivnom poslovanju broj ... u iznosu od 1.063.050,00 kn na ime glavnice, 4.926,38 kn na ime naknada i 795.259,45 na ime zatezne kamate, ukupno 1.863.235,83 kn,

 

- da je tuženik mjenicu vlastoručno potpisao na poleđini,

 

- da je tijekom postupka treća osoba S. B. obavijestila sud da je temeljem ugovora o prodaji potraživanja br. ... zaključenog s tužiteljem predmetno potraživanje tužitelja prešlo na S. B., da je isti predložio dopustiti mu miješanje u parnicu kao umješaču, da je takav njegov prijedlog odbijen  pravomoćnim rješenjem od 8. veljače 2013.,

 

- da iz ugovora o prodaji potraživanja br. ... od 13. listopada 2005. proizlazi da je tužitelj kao prodavatelj sklopio ugovor sa S. B. kao kupcem, da je predmet ugovora prijenos potraživanja i sporednih prava na kupca, a među kojim sporednim pravima je i potraživanje po vlastitoj mjenici dužnika A. d.o.o. žirirane od strane tuženika, u odnosu na koje potraživanje se vodi ovaj spor (članak 4. u vezi s člankom 2. točka 3. Ugovora),

 

- da je treća osoba S. B. uplatio tužitelju dogovoreni iznos prema ugovoru o prodaji potraživanja br. ... od 13. listopada 2005.

 

Nižestupanjski su sudovi pošavši od utvrđenja da je 13. listopada 2005. tužitelj kao prodavatelj sklopio sa S. B. kao kupcem ugovor o prodaji potraživanja br. ... kojim je tužitelj prenio na S. B. potraživanje po vlastitoj mjenici dužnika A. d.o.o. u odnosu na koje potraživanje se vodi ovaj spor, ocijenili da tužitelj više nije aktivno legitimiran za naplatu utuženog potraživanja sukladno čl. 436. st. 1. i 440. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) stoga su odbili tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ali to ne znači da tužitelj koji je eventualno cedirao svoju tražbinu može i uspjeti u parnici kao da cesije nije bilo. Odredba čl. 195. st. 1. ZPP omogućava tužitelju da nastavi parnicu koju je otpočeo, ali njegov uspjeh u toj parnici zavisi o tome hoće li će svoje procesnopravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalnopravnom situacijom (Rev-117/03 od 16. prosinca 2003., Rev-118/01 od 7. srpnja 2004., Revt-370/13 od 21. svibnja 2014.).

 

Revident navodi da je S. B. ovlastio tužitelja da u njegovo ime i za njegov račun potražuje predmetno potraživanje te ističe da su tužitelj i S. B. ugovorom o prodaji potraživanja ugovorili  da će tužitelj, ako tuženik ne pristane na promjenu tužitelja, nastaviti parnični postupak i u tom postupku uskladiti svoj tužbeni zahtjev s ugovorom o prodaji potraživanja.

 

Ovaj sud je 14. rujna 2020. na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) izrazio shvaćanje "Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo."

 

Međutim nižestupanjski su sudovi, utvrdivši da je tužitelj svoje potraživanje prenio drugoj osobi zaključili da tužitelj više nije aktivno legitimiran u ovom sporu i nisu se bavili sadržajem ugovora o prodaji potraživanja odnosno nisu utvrđivali što proizlazi iz odredbi predmetnog ugovora (kao i je li tužitelj svoje procesnopravno ponašanje uskladio s novonastalom materijalnopravnom situacijom).

 

Slijedom navedenog kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je odluke nižestupanjskih sudova ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno čl. 395. st. 2. ZPP.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.