- 1 -              Revd 3992/2020-2

Broj: Revd 3992/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u Š., protiv I-tuženika I. C., OIB …, Z., i II-tuženika Ž. K., OIB …, S., radi isplate iznosa od 368.500,00 kn, odlučujući o prijedlogu oba tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3105/2018-3 od 23. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2822/2016 od 11. travnja 2018., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3105/2018-3 od 23. lipnja 2020. odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženici I. C. i Ž. K. su podneskom od 9. listopada 2020. predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3105/2018-3 od 23. lipnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Tuženici su u prijedlogu određeno naznačili pravna pitanja radi kojih predlažu da im se dopusti podnošenje revizije, te su iznijeli razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za rješenje ovog spora, ali u prijedlogu nisu izneseni razlozi važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP.

U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

Tuženici su, naime, u prijedlogu naveli da je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, a da pri tome nisu određeno naveli ni jednu odluku revizijskog suda u prilog navedenoj tvrdnji, a nisu konkretno naveli i obrazložili ni neki drugi razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Nadalje, u obrazloženju prijedloga je ukazano na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014. u kojoj je navedeno:

„Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu.

(…) Jedno od temeljnih vidova vladavine prava je načelo pravne sigurnosti koje je implicitno sadržano u Ustavu i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.). U predmetu Vusić protiv Hrvatske (presuda, 1. srpnja 2010., zahtjev br. 48101/07, § 44) Europski sud za ljudska prava, između ostalog, navodi: "... jedno od temeljnih vidova vladavine prava načelo pravne sigurnosti, načelo koje je implicitno sadržano u Konvenciji (vidi Beian v. Romania /no. 1/, br. 30658/05, § 39, ECHR 2007-XIII /izvadci/). Ako nema mehanizma koji osigurava dosljednost, proturječne odluke u sličnim predmetima koje je donio isti sud, koji uz to predstavlja zadnju instancu u dotičnoj pravnoj stvari, mogu dovesti do povrede tog načela i time potkopati povjerenje javnosti u pravosuđe (vidi, na primjer, Beian, prethodno citirano, §§ 36-39; Tudor Tudor v. Romania, br. 21911/03, § 29, 24. ožujka 2009.; te Iordan 6 Iordanov and Others v. Bulgaria, br. 23530/02, §§ 47-53, 2. srpnja 2009.), a to je povjerenje jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava."

Međutim u ovom slučaju nižestupanjski sudovi su potpuno i neproturječno obrazložili presude.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 377. st. 3. ZPP, te je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 2. ožujka 2021.