- 1 -              Rev 2146/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2146/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B., OIB: ..., iz V. R., koju zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika S. S., OIB: ..., iz S. M. pod O., i drugotuženika E. d.o.o., OIB: ..., N., koje zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1014/2018-2 od 14. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu - Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-1030/2015-106 od 30. studenog 2015., a potvrđena i preinačena dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu - Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-1030/2015-116 od 8. studenoga 2017., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1014/2018-2 od 14. studenoga 2018., u dijelu pod st. I. izreke.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1014/2018-2 od 14. studenoga 2018., u dijelu pod st. II. izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke naloženo je drugotuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 760.000,00 kn po osnovi neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2008. do isplate, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 5.000,00 kn, te je u st. II. i III. izreke naloženo drugotuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 900,00 kn mjesečno, kao i rentu po osnovi trajno povećanih potreba u iznosu od 1.219,10 kn mjesečno, počevši od 9. siječnja 2008. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a u st. IV. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.150,00 kn. Nadalje, u st. V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvotuženika, te je u st. VI. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 249.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenoga 2015. do isplate.

 

Dopunskom presudom prvostupanjskog suda naloženo je tužiteljici naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 89.525,00 kn.

 

Prvostupanjski sud je 11. rujna 2018. donio rješenje o obustavi postupka protiv drugotuženika E. d.o.o. poslovni broj Pn-1030/2015-122 koje rješenje je postalo pravomoćno 5. listopada 2018., pa je žalbeni postupak nastavljen samo u odnosu na prvotuženika, na kojeg se odnosi st. V. prvostupanjske presude.

 

Drugostupanjskom presudom u st. I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod st. V. izreke, te je u st. II. izreke potvrđena dopunska presuda u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 60.000,00 kn, dok je u st. III. izreke preinačena dopunska presuda u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 29.525,00 kn i odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka u tom iznosu.

 

Protiv drugostupanjske odluke u dijelu pod st. I. i II. izreke tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske odluke, podredno da ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice protiv presude u odnosnu na odluku o glavnoj stvari nije osnovana, dok ista nije dopuštena protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u pobijanoj presudi.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Preostalim navodima tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da se u revizijskom postupku ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u štetnom događaju 18. rujna 2006. kada je prilikom eksplozije plina u stanu u kojem je stanovala, teško tjelesno ozlijeđena.

 

Drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iako iz obrazloženja presude proizlazi da je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika odbijen. Osim toga, nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da je prvotuženik odgovoran za štetni događaj kao djelatnik drugotuženika sukladno čl. 1061. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), a s druge strane navodi da prvotuženik nije imao namjeru počiniti štetu (radi čega je i oslobođen kaznene odgovornosti), te da je i time počinjena bitna povreda, kao i time što sud u obrazloženju navodi da je šteta nedvojbeno nastala od opasne djelatnosti, zbog čega smatra da je građanskopravna odgovornost prvotuženika odnosno drugotuženika nedvojbena, a zatim odbija tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika.

 

No, unatoč tome, drugostupanjski sud zaključuje da nema mjesta ukidanju prvostupanjske odluke i vraćanju predmeta na ponovno suđenje, jer je prema stanju spisa u konkretnom slučaju u drugostupanjskom postupku, a na temelju stanja spisa i činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, moguće donijeti odluku (čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP).

 

Naime, odredbom čl. 373.a st. 3. ZPP propisano je da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud će donijeti presudu i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Drugostupanjski sud ocjenjuje odlučnim za predmet spora činjenice:

 

- da je 18. rujna 2006. oko 18,50 sati u S. u stambenom dijelu dvojnog objekta došlo do eksplozije plina i požara uslijed čega je tužiteljica teško ozlijeđena,

 

- da je prvotuženik bio zaposlenik kod E. d.o.o. te je toga dana donio i priključio plinsku bocu kod tužiteljice,

 

- da je u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Samoboru prvotuženik S. S. pravomoćno oslobođen kaznene odgovornosti,

 

- da je protupožarni inspektor inženjer Ž. P. napisao u izvješću da je uzrok eksplozije plina regulator tlaka plina,

 

- da je u kaznenom postupku saslušan kao svjedok, inženjer Ž. P. izjavio da nikada nije rekao da predmetni regulator tlaka plina nije bio zategnut,

 

- da je dobava i montaža plinske boce opasna djelatnost,

 

te zaključuje da na tako utvrđeno činjenično stanje valja pravilno primijeniti materijalno pravo iz čl. 1061. st. 2. ZOO kojim je propisano da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika, ako je štetu prouzročio namjerno, odnosno da bi prvotuženik S. S. odgovarao za štetu samo ako je štetu prouzročio namjerno, a kako je dobava i montaža plinske boce opasna djelatnost, da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (čl. 1064. ZOO), odnosno u konkretnom slučaju E. d.o.o.

 

Nadalje, uzimajući u obzir da je u kaznenom postupku prvotuženik oslobođen kaznene odgovornosti da bi iz nehaja opće opasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a i utvrđenje u ovom postupku da ponašanje prvotuženika prilikom montaže plinske boce nije bilo obuhvaćeno njegovom namjerom, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvotuženika valja odbiti, kao što je to i učinio prvostupanjski sud.

 

I prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova te sadržaj odredbi čl. 1061. st. 2. i čl. 1064. ZOO, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da prvotuženik nije odgovoran za nastanak predmetne štete te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na istoga, jer je prvotuženik kao zaposlenik E. d.o.o. vršio montažu plinske boce u stanu tužiteljice, a pri čemu nije namjerno prouzročio predmetnu štetu.

 

Prema tome, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice u odnosu na odluku o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Međutim, revizija tužiteljice u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-4-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno i drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.