- 1 -              Rev 1156/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1156/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. d.o.o. S. B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i k. iz S. B., protiv tuženika Općine G., G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u N. G., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1079/13-2 od 28. kolovoza 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-396/09-23 od 29. siječnja 2013., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik nadoknadi štetu u iznosu od 1.577.655,78 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 94.832,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2013. pa do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci presude.

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana. Ujedno tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je iz ugovora o privremenom obavljanju distribucije prirodnog plina zaključenog 16. prosinca 1996. između tuženika kao investitora i JP Toplina S. B. kao distributera plina vidljivo da je distributer privremeno preuzeto obvezu obavljati poslove distribucije plina na području Općine G., time da je taj ugovor sklopljen na razdoblje do imenovanja županijskog distributera plina,

 

- da je iz zaključka o promjeni predmeta poslovanja T. T. d.o.o., koji je donijelo 17. lipnja 2003. Gradsko poglavarstvo Grada S. B., dana uputa skupštini T. T. da donese odluku o brisanju predmeta poslovanja T. T. - proizvodnja plina distribucija plinovitih goriva distributivnom mrežom,

 

- da je odlukom Gradskog vijeća Grada S. B. od 30. rujna 2003. određeno trgovačko društvo T. B. p. d.o.o. za distributera plina distribucijskom mrežom za područje grada S. B. i to počev od 1. listopada 2003.,

 

- da tužitelj nije određen za distributera plina za područje Općine G.,

 

- da tužitelj nije pravni sljednik trgovačkog društva T. d.o.o.,

 

- da je T. d.o.o. poslala dopis tuženiku 27. studenoga 2003. da od 1. listopada 2003. više nije distributer prirodnog plina, jer je takva djelatnost brisana iz njezina poslovanja, pa da je stoga raskinut ugovor o privremenom obavljanju distribucije prirodnog plina,

 

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je imao zaključen ugovor o distribuciji prirodnog plina,

 

- da je tužitelj isporučivao plin tuženiku u trajanju od četiri mjeseca i to od 1. listopada 2003. do 2. veljače 2004., bez ikakvog ugovora ili sporazuma,

 

- da tužitelj u vrijeme prestanka distribucije plina na području tuženika nije imao dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti koju je ishodio tek 9. ožujka 2004. upisom u registar dozvola za obavljanje energetske djelatnosti,

 

- da se prema odredbi čl. 10. Zakona o tržištu plina („Narodne novine“ broj 68/01), koji se primjenjivao od 1. siječnja 2002., djelatnost distribucije plina obavlja na temelju koncesije koju nakon provedenog javnog natječaja daje jedinica područne (regionalne) samouprave,

 

- da Općina G. nije imala ovlaštenje odlučivati o dodjeli koncesije za distribuciju prirodnog plina.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 2. veljače 2004. do 31. prosinca 2004.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja u reviziji sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti pak bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Naime, pobijana presuda nema nedostatak uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza. Osim toga, ocjena provedenih dokaza provedena je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP

 

Naime, temeljna je tvrdnja revizije da je tužitelj pravni sljednik ranijeg distributera prirodnog plina trgovačkog društva T. d.o.o. Pitanje je li netko pravni sljednik pravne osobe dokazuje se izvodom iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda. Pravno sljedništvo se ne dokazuje iskazima svjedoka ili odlukama grada S. B., a niti se pravno sljedništvo dokazuje činjenicom je li tuženik određena potraživanja na ime isporuke prirodnog plina platio tužitelju ili ne.

 

Identično pravno shvaćanje o tome da tužitelj nije pravni sljednik trgovačkog društva T. d.o.o. revizijski sud je izrazio i u odluci Rev-113/14-2 od 28. veljače 2018., a gdje je tužena bila Općina D. A. radi naknade štete zbog izgubljene zarade.

 

Ostale tvrdnje tužitelja zapravo ukazuju na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Treba dodati da niti iz jedne odluke jedinice područne (regionalne) samouprave ne proizlazi da bi tužitelj bio određen kao koncesionar za distribuciju prirodnog plina na području tuženika, niti je tuženik s tužiteljem sklopio bilo kakav ugovorni odnos glede isporuke prirodnog plina.

 

Revizijski sud prihvaća pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da kako tužitelj nije pravni sljednik trgovačkog društva T. d.o.o., kako isti nije imao koncesiju za obavljanje distribucije prirodnog plina na području tuženika za utuženo razdoblje, niti je s tuženikom imao sklopljen ugovor, da u tom slučaju ne postoji niti odgovornost tuženika za naknadu štete u smislu odredbe čl. 189. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01).

 

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ukazuje revident, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.