- 1 -              Revd 3142/2020-2

Broj: Revd 3142/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., protiv I-tuženika J. K. pok. D. iz S., OIB: …, i II-tuženice N.-P. N. K. pok. M. iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu oba tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-482/2018-2 od 23. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-2245/15 od 23. rujna 2016. i rješenje o ispravku poslovni broj P-2245/15 od 2. studenog 2016., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog I-tuženika J. K. i II-tuženice N.-P. N. K. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-482/2018-2 od 23. lipnja 2020. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženici J. K. i N.-P. N. K. su podneskom od 12. kolovoza 2020. predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u r Šibeniku poslovni broj Gž-482/2018-2 od 23. lipnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga ZPP jer je riječ o pravnim pitanjima koja nisu važna u smislu navedene odredbe.

Pravomoćnom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj, koja se vodi za K.O. P., na čest. zem. 5531, Z.U. 796, pogrešno upisano pravo su/vlasništva na imenu K. J. pok. M., S., OIB: … za 2/6 dijela cjeline, umjesto ispravnog upisa K. J. pok. D., S.,  OIB: …, za 2/6 dijela cjeline, a koji ispravak se temeljem presude ima provesti u zemljišnoj knjizi za k.o. P.. Također je utvrđeno da je tužitelj vlasnik za cijelo čest. zem. 5531, z.u. 796, k. o. P., pa je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu tog prava na svoje ime za cijelo, uz istovremeni izbris s imena K. J. pok. D. za 3/6, K. N.-P. N. pok. M. za 1/6 i K. J. pok. D. za 2/6 dijela, a što da su tuženici dužni trpjeti.

Tuženici su predložili da Vrhovni sud RH dopusti reviziju protiv drugostupanjske presude radi pravnih pitanja:

1.              Može li posjednik biti pošten (savjestan) bez ikakve pravne osnove na zemljištu koje je uredno upisano u zemljišne knjige i ima svog vlasnika, a posebno u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima?

2.              Na koji način se računa rok za stjecanje nekretnina dosjelošću u periodu od 8. listopada 1991. pa do 1. siječnja 1997., ako se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje je preneseno u društveno vlasništvo na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1952. godine, a bivšem vlasniku je bilo ostavljeno pravo korištenja istog zemljišta, te su nasljednici bivšeg vlasnika stekli vlasništvo tek 1. siječnja 1997. temeljem odredbe čl. 360-365 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

U prijedlogu je navedeno da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda u odlukama Rev-3100/95 od 15. studenog 1995. i Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991. (za prvo pitanje), te da odluka suda drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja sa sjednice predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. (za drugo pitanje).

Naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Postavljenim prvim pitanjem traži se od suda tumačenje standarda pojma „poštenog i savjesnog“ posjeda, odnosno svodi se na problematiku kakvoće samostalnog posjeda kao pretpostavci stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a to je pitanje činjenične naravi. Poštenje posjeda se pretpostavlja, ali je dopušten dokaz o suprotnom, odnosno radi se o oborivoj predmnijevi. Poštenje posjeda predstavlja subjektivno obilježje posjeda o kojem se odlučuje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pa i zaključak o takvom obilježju posjeda ovisi o svim, tijekom postupka, utvrđenim činjenicama.

Nije moguće unaprijed odrediti formulu prema kojoj će se u svakom konkretnom slučaju ocijeniti postojanje poštenog posjeda kao kvalifikatorne okolnosti kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Tako i okolnost što je posjedniku u trenutku stjecanja ili tijekom izvršavanja posjeda bilo poznato da je u zemljišnim knjigama upisana treća osoba sama po sebi ne znači da se radi o nepoštenom posjedu, nego je potrebno ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja (npr. stjecanje posjeda od posjednika - izvanknjižnog vlasnika), što je sud u ovom slučaju i ocijenio.

Drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava jer polazi od pogrešne pretpostavke da su zaključci zajedničkog sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH obvezujuća, iako se radi o instruktivnim shvaćanjima. Samo pravna shvaćanja prihvaćena na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda, kako je to propisano odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20).

Neovisno o navedenom, sve kada bi se i radilo o obvezujućem pravnom shvaćanju, valja poći od sadržaja shvaćanja prema kojemu "Primjenom odredbi čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 70/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12.), na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, a prije 6. travnja 1941. u vlasništvu države, crkve, općina i dr. "dopuštenih zborova", uz primjenu pravnog pravila paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje u tom razdoblju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" 73/91), ne računaju se za vrijeme dosjelosti rokovi iz Načelnog mišljenja Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960."

Međutim, u ovom slučaju nije riječ o stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 6. travnja 1941. u vlasništvu države, crkve, općina i dr. "dopuštenih zborova". Također valja imati na umu i utvrđenje da su tužiteljevi prednici i tužitelj u poštenom posjedu predmetne nekretnine sve od 1962. pa do podnošenja tužbe u ovoj parnici (6. ožujka 2014.), čime je ispunjeno odgovarajuće vrijeme za dosjelost propisano zakonima važećim od 1962. do 2014.

Stoga naznačena pitanja ne ispunjavaju kriterije dopuštenosti po čl. 385.a. st. 1. ZPP, pa se radi o nedopuštenom prijedlogu kojeg je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP.

Zagreb, 2. ožujka 2021.