- 1 -              Revd 948/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 948/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. d.d., K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica K. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. M. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., i tuženice B. Č. iz S., OIB:..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1001/2020-4 od 5. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-200/2017-8 od 15. siječnja 2018., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1001/2020-4 od 5. studenoga 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1001/2020-4 od 5. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-200/2017-8 od 15. siječnja 2018., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

Tuženik I. M. u odgovoru na prijedlog osporio je pravodobnost i dopuštenost prijedloga te je predložio isti odbaciti.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije jer o naznačenim pitanjima, koja sadržajno ni predstavljaju pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, ne ovisi odluka o sporu.

 

Naime, nižestupanjski sudovi, iako su u obrazloženju svojih odluka lutali u određivanju pravne osnove spora, obvezali su tuženike na isplatu razmjernog dijela troškova struje, vodoopskrbe, održavanja čistoće i ostalih troškova, koji s obzirom na namjenu i opseg korištenja terete posebnu stambenu jedinicu u vlasništvu tuženika, a koje troškove je za njih podmirio tužitelj.

 

Dakle, sudovi su izrazili shvaćanje da su tuženici u obvezi tužitelju, kao osobi koja je učinila izdatak za drugog, naknaditi razmjerni dio troškova, s tim da s obzirom na namjenu korištenja prostora i opseg korištenja, tužbeni zahtjev u visini nisu u cijelosti ocijenili osnovanim.

 

Naznačenim pitanjima tužitelj ne dovodi u pitanje visinu tužbenog zahtjeva, već pravnu osnovu, u kojem dijelu su nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

 

Slijedom navedenog naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.