- 1 -              Revd 247/2021-2

Broj: Revd 247/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB: ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-453/2018-5 od 1. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-896/2016 od 9. veljače 2018., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-453/2018-5 od 1. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-896/2016 od 9. veljače 2018.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio prvo i drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revr-1332/16-2 od 26. listopada 2016., Revr-482/16-2 od 7. rujna 2016., Revr-155/16-2 od 3. siječnja 2017., Revr-1325/16-2 od 4. siječnja 2017.), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu, dok u odnosu na treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije treba reći da isto nije važno za odluku u ovom sporu, jer podnositelj polazi od pogrešne pretpostavke da je sud zanemario uspjeh tužitelja u pogledu osnove i u pogledu visine, odnosno da je u cijelosti udovoljeno drugom eventualno kumuliranom zahtjevu tužitelja jer se u konkretnom slučaju niti ne radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 2. ožujka 2021.