1              Poslovni broj: I Kž-uv-12/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-12/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. M., zbog kaznenog djela iz članka 193. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine« br. 110/97., 27/98.–ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-754/2020-9 od 25. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku, rješenjem broj Ik I-754/2020-9. od 25. siječnja 2021. odbio je prijedlog kaznionice ( ranije kaznionice) za uvjetni otpust zatvorenika A. M. podnesen po službenoj dužnosti.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

Na temelju članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine” broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

U podnesenoj žalbi zatvorenik navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio postojanje pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća kaznenih ustanova i to da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen razinom „uspješan“, da ranije nije bio osuđivan, da je bez drugih postupaka u tijeku, da mu je osiguran postpenalni prihvat i da ima podršku obitelji, da se dobro ponašao tijekom izdržavanja kazne te da je izrazio kajanje zbog počinjenih kaznenih djela.

Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrđuje da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust podnesenom sukladno odredbi članka 158.a ZIKZ-a, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), uključujući i one za njega pozitivne, koje zatvorenik ispravno navodi u svojoj žalbi, te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.

Protivno žalbenim navodima, osnovano prvostupanjski sud odbija prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti po kaznionici (ranije kaznionici), s obzirom na to da je iz izvješća predlagatelja pravilno utvrđeno da je zatvorenik osoba s pasivno-ovisnim i pasivno-agresivnim poremećajem ličnosti s pedofilskim sklonostima pa da se s obzirom na narav i vrstu počinjenih kaznenih djela zbog kojih izdržava kaznu zatvora te procjenu terapeuta i stručne savjetnice za tretman radi o zatvoreniku koji je visokorizičan po pitanju recidiva pa je kriminalni povrat visoko vjerojatan. Nadalje, završeni posebni program „Prevencija recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja“ nije polučio očekivane rezultate, zatvorenik je jednom stegovno kažnjavan, nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti te je kaznionica (ranije kaznionica) izrazila negativno mišljenje o uvjetnom otpustu zatvorenika.

Neovisno o postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća kaznene ustanove i na koje se zatvorenik ispravno poziva u žalbi, s obzirom na ranije navedene negativne okolnosti, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Na pravilnost takve odluke prvostupanjskog suda ne utječe niti žalbeni navod zatvorenika da je sva kaznena djela počinio 2008. godine i da je izdržao više od tri četvrtine kazne pa da se odbijanjem prijedloga dovodi u pitanje smisao uvjetnog otpusta. Naime, točno je da se na temelju članka 59. stavka 1. KZ/11. osuđenika s izdržavanja kazne zatvora može otpustiti ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo, no u konkretnom slučaju kod zatvorenika A. M. i nadalje postoji visoki rizik počinjenja kaznenih djela zbog kojeg je odbijanje prijedloga za uvjetni otpust opravdano.

Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. ožujka 2021.