Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 184/2016-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 184/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice R. M. iz G. V., OIB: , drugotužitelja M. M. iz G. V., OIB: , treće tužitelja I. M. iz G. V., OIB: i četvrtotužitelja K. M. iz G. V., OIB: , koje zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženice R. H., OIB: , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1186/15-2 od 28. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-100/14-17 od 26. veljače 2015., u sjednici održanoj 2. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1186/15-2 od 28. rujna 2015. odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-100/14-17 od 26. veljače 2015. u odnosu na prvotužiteljicu R. M. i čevrtotužitelja K. M.

 

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1186/15-2 od 28. rujna 2015. odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-100/14-17 od 26. veljače 2015. u odnosu na drugotužitelja M. M. i trećetužitelja I. M.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužiteljima R. M. i K. M. isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 220.000,00 kn svakom, a tužiteljima M. M. i I. M. po 150.000,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je tuženica obvezana tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 84.800,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2015. do isplate.

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijena tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe, te tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se ukinuti pobijana presuda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženice dijelom nije osnovana, a dijelom nije dopuštena.

 

Tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da u reviziji ističe da je vrijednost pobijanog dijela presude 740.000,00 kn, dakle zbrojena vrijednost dosuđenih iznosa naknade štete za svih četvero tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Stoga u odnosu na drugo i treće tužitelje, kojima je dosuđen iznos od 150.000,00 kn svakome, vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, pa u odnosu na te tužitelje nije dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Jednako tako u odnosu na tužitelje M. M. i I. M. nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer se ne radi o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu, u odnosu na te tužitelje, donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

Kako tuženica u odnosu na drugotužitelja M. M. i trećetužitelja I. M. nije podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, niti je postavila određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u odnosu na drugo i trećetužitelje nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

 

U odnosu na prvotužiteljicu R. M. i četvrtotužitelja K. M. dopuštena je revizija prema vrijednosnom kriteriju, budući da vrijednost pobijanog dijela presude u odnosu na svakog od tužitelja prelazi iznos od 200.000,00 kn.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prije svega valja istaći da tuženica presudu suda drugoga stupnja pobija i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Isto tako, suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između obrazloženja pobijana presude i sadržaja provedenih dokaza.

 

Sud drugoga stupnja prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da su policijski djelatnici počinili propuste u radu, koji se smatraju nezakonitim radom, a koji propusti su doveli do smrti prednika tužitelja sada pok. Z. M.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je sada sada pok. Z. M. 4. srpnja 2013. oko 00,30 sati povodom prijave prvotužiteljice R. M. priveden radi nasilja u obitelji, te da je isti radi psihički nestabilnog ponašanja i evidentnih psihičkih tegoba u pratnji djelatnika Policijske postaje S. B. proveden na Odjel za duševne bolesti Opće bolnice D. J. B. u S. B.,

 

- da je na tom odjelu sada pok. Z. M. boravio do 15. srpnja 2013. kada je otpušten iz bolnice,

 

- da je tijekom boravka u bolnici sada pok. Z. M. u više navrata mobitelom pozivao tužitelje R. M. i K. M. te im prijetio, o čemu su oni obavijestili policiju u S. B.,

 

- da je Policijska postaja u S. B. na temelju podnesenih prijava podnijela kaznene prijave nadležnom Državnom odvjetništvu i to 11. srpnja i 16. srpnja 2013. zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona,

 

- da je sada pok. Z. M. otpušten iz bolnice 15. srpnja 2013., te je u pratnji djelatnika policije priveden u Policijsku postaju u S. B. radi daljnjeg policijskog postupanja povodom navedenih kaznenih prijava,

 

- da su djelatnici policije 15. srpnja 2013. i 16. srpnja 2013. pozivali tužiteljicu R. M. i tužitelja K. M. u postaju radi davanja izjava na okolnost nasilja u obitelji i prijetnje od strane sada pok. Z. M.,

 

- da su prilikom boravka u Policijskoj postaji tužitelji čuli Z. M. kako viče, lupa i udara po rešetkama, na što su upozoriti policijske službenike koji na to nisu reagirali,

 

- da je Z. M. počinio samoubojstvo u Policijskoj postaji . u sati vješanjem, objesivši se vezicom iz pojasa trenirke.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da su djelatnici policije u konkretnom slučaju propustili primijeniti čl. 3. i 67. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika ("Narodne novine", broj 89/10), te čl. 13. Pravilnika o prijemu i postupanju s uhićenikom i pritvorenikom, te o evidenciji pritvorenika u pritvorskoj jedinici ("Narodne novine", broj 88/09). Naime, tim odredbama je izričito bilo propisano da će se pritvorenik prilikom prijema u pritvorsku jedinicu pregledati radi oduzimanja predmeta pogodnih za napad, samoozljeđivanje ili bijeg.

 

Kako djelatnici policije sada pok. Z. M. nisu oduzeli vezicu iz trenirke, duljine 92 cm te kako je prednik tužitelja upravo tom vezicom izvršio vješanje u prostorijama Policijske postaje, zaključak je nižestupanjskih sudova da u tom propustu postoji nezakoniti i nepravilan rad policijskih djelatnika u pritvorskoj jedinici u S. B. te odgovornost tuženice u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 150/11, 12/13 - dalje ZSDU).

 

Neosnovano tuženica u reviziji i dalje tvrdi da u djelovanju policijskih djelatnika nije bilo propusta, odnosno nezakonitog ili nepravilnog rada. Suprotno tome iz gore citiranih odredbi jasno proizlazi da djelatnici policije prilikom smještaja sada pok. Z. M. u pritvorsku jedinicu nisu oduzeli sporni predmet - vezicu iz trenirke, a što su bili dužni učiniti. Sama činjenica da je tužitelj i ranije imao pokušaje suicida ne utječe na pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova od odgovornosti tuženice.

 

Treba dodati da tvrdnje tuženice da su se djelatnici policije brinuli o sada pok. Z. M. da dobije propisanu terapiju lijekovima u određeno vrijeme, da su ga povremeno obilazili i pregledavali ga, da isti nije bio zanemaren, zapravo upućuju na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

U situaciji kada su sami tužitelji R. i K. M. u Policijskoj postaji čuli svog supruga odnosno oca kako viče, udara po rešetkama, upravo ukazuje da je stanje sada pok. Z. M. bilo teško i da su djelatnici policije trebali istome posvetiti posebnu pozornost.

 

Da u kritično vrijeme zgode sada pok. Z. M. nije imao kod sebe vezicu trenirke, isti ne bi mogao počiniti suicid, pa je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da između propusta djelatnika policije i nastalog štetnog događaja postoji uzročno posljedična veza.

 

Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženice u odnosu na prvotužiteljicu i četvrtotužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu