1

Poslovni broj: 12 Gž-1618/18-3

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                                                Poslovni broj: 12 Gž-1618/18-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sandre Artuković Kunšt kao člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja A. V. iz Z., …, OIB: … i II tužiteljice A1. V. iz Z., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici I. K., odvjetnici u Z.,  protiv tuženika I. P. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5161/15-22 od 3. siječnja 2018., u sjednici vijeća 2. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5161/15-22 od 3. siječnja 2018. i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev:

 

              "I. Utvrđuje se da su tužitelji A. V. iz Z., …, OIB: … i A1. V. iz Z., …, OIB:…, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 18.02.1982. godine stekli valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva, i to A. V. iz Z., …, OIB: …1 u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) i A1. V. iz Z., …, OIB:… u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) nekretnine  zk. č. br. 2974/18, oranica Č. u D. G., površine 75 čhv (odnosno 270 m2), a što im je tuženik I. P. iz Z., …, OIB: …, dužan priznati i trpiti upis uknjižbe prva vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja. 

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 11.737,50 kn u roku od 15 dana."

 

             

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da su tužitelji A. V. iz Z., …, OIB: … i  A1. V. iz Z., …, OIB:…,  temeljem Kupoprodajnog ugovora od 18.02.1982. godine stekli valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva, i to A. V. iz Z., …, OIB: … u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) i A1. V. iz Z., …, OIB:… u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) nekretnine  zk. č. br. 2974/18, oranica Č. u D. G., površine 75 čhv  (odnosno 270 m2), a što im je tuženik I. P. iz Z., …, OIB: …, dužan priznati i trpiti upis uknjižbe prva vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja. 

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 11.737,50  kn u roku od 15 dana."

 

Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev I i II tužitelja za utvrđenjem da su temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. veljače 1982. stekli valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva (I tužitelj u 82/270 dijela odnosno 22,5/75 dijela i II tužiteljica u 82/270 dijela odnosno 22,5/75 dijela) u odnosu na nekretninu – zkčbr. 2974/18 oranica Č. u D. G. površine 75 čhv (odnosno 270 m2) te da je tuženik dužan to priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime I i II tužitelja.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a iz sadržaja žalbe ne proizlazi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka po tvrdnjama žalitelja bila počinjena u ovom postupku.

 

              U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

              Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu u ZK ulošku 4256 kao suvlasnici čestice 2974/18 oranica Č. u D. G. površine 75 čhv upisani tuženik u ¾ dijela i M. N. u ¼ dijela; da je 18. ožujka 1982. zaključen Kupoprodajni ugovor između prodavatelja – P. N. i P. A. i kupaca V. A. i V. A1. (I i II tužitelji) te je točkom I. Kupoprodajnog ugovora ugovoreno da su početkom 1978. godine stranke zaključile Kupoprodajni ugovor o kupnji odnosno prodaji nekretnine u Z., …, da prema tom Ugovoru prodavatelji P. N. i A. prodaju kupcima V. A. i A1. svoje dvorišne objekte u … izgrađene na oko 50 čhv zemljišta čest. br. 2974/18 oranica Č. u D. G. k.o. G., time da je ulična širina zemljišta 10 m, a po čitavoj duljini gradilišta 16,70 m, da su dvorišni objekti koji su predmet kupovine veličine 10 x 4 u naravi betonirane šupe bez ikakvih priključaka tj. kanalizacije, električne struje, vode i sl., da je krovište bez temelja i izolacije, bez normalnih prozora, a stolarija je predviđena za prostorije za ostave, šupe i sl. te da tu nekretninu prodavatelji prodaju kupcima za ugovorenu kupovninu u iznosu od 150.000,00 dinara; točkom II. istog Ugovora ugovoreno je da kupci kupuju od prodavatelja navedene nekretnine za ugovorenu kupovninu u iznosu od 150.000,00 dinara, točkom III. Ugovora da je među strankama nesporno da su kupci isplatili prodavateljima cjelokupno ugovorenu kupovninu te da primitak iste prodavatelji potvrđuju svojim potpisom na ugovoru, a točkom IV. da su u posjed kupljenih nekretnina kupci stupili 15. srpnja 1978., dok je točkom V. ugovoreno da su stranke sporazumne u tome da su dvorišni objekti građeni bez dozvole te da kupci preuzimaju nekretnine kao vanknjižno vlasništvo, a da prodavatelji dozvoljavaju kupcima da mogu kada to bude moguće kupljene nekretnine prenijeti u zemljišnoj knjizi na svoje ime. Također je u postupku utvrđeno da su N. P. i A. P. umrli te da je tuženik njihov pravni slijednik.

 

              Dana 31. ožujka 2017. u ovom je postupku proveden očevid uz prisutnost sudskog vještaka inženjera M. B. koji je izvršio potrebna mjerenja radi izrade nalaza i mišljenja te je potom navedeni sudski vještak za geodeziju dao nalaz i mišljenje 12. svibnja 2017. navodeći da mu je bio zadatak identificirati nekretninu i da je nalaz sačinio prema stanju izmjerenom na terenu prema zatečenom stanju prilikom vanjskog uredovanja i utvrđenjima s istog, stanju važećem u zemljišnom katastru, stanju na zemljišnoknjižnom planu i prema dokumentaciji sudskog spisa, da su na očevidu tužitelji pokazali fizički posjed koji koriste i za koji tvrde da je predmet postupka, a koji je sa svih strana zagrađen čvrstim ogradama (metalna ograda, betonska ograda) te da međusobnim povezivanjem terenskog snimka, katastarskog, zemljišnoknjižnog stanja i pokazivanja tužitelja na očevidu konstatira da je sporni dio, a koji je predmet ovog postupka, u odnosu na stanje u zemljišnoj knjizi dio zkč. 2974/18 k.o. G. upisane u zk.ul. 4256 kulture oranica Č. u D. G. površine 75 čhv od 164 m2 izražene u dijelu od 45/75 dijela. Vještak je izradio skicu lica mjesta na kojoj je spornu površinu u odnosu na zkč. 2974/18 označio s 2-3-4-5-6-7-2, obojeno svijetlo zeleno. Također je vještak iskazao da je u geodetskom elaboratu za zemljišnu knjigu novo predložena zkč. 2974/46 u k.o. G. površine 185 m2 koja se sastoji od dijela sporne čestice tj. dijela zkč. 2974/18 k.o. G. upisane u zk.ul. 4256 od 164 m2 i dijela zkč. 3213/1 k.o. G. upisane u zk.ul. popis I kulture potok površine 361,5 čhv ili 1300 m2 izražene u dijelu od 6/361.5 dijela.

 

              Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev I i II tužitelja utvrdivši da su stekli valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora i to I tužitelj u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) i II tužiteljica u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) sporne nekretnine i da im je tuženik to dužan priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na njihovo ime u zemljišne knjige, smatrajući da su tužitelji dokazali da su s prednicima tuženika sklopili kupoprodajni ugovor kojim su kupili upravo utuženi suvlasnički dio predmetne nekretnine, da su isplatiti u cijelosti kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed istoga, da od tada nesmetano i samostalno posjeduju upravo utuženi dio nekretnine pa obzirom su tužitelji bili izvanknjižni nositelji prava na spornoj nekretnini, a nitko im nije osporavao pravo na posjed iste, posjed nije pribavljen silom, prijevarom niti zloupotrebom povjerenja već temeljem ugovora koji je u cijelosti izvršen, a da tužitelji ne raspolažu ispravom podobnom za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, dok je nositeljima knjižnih prava očito bilo poznato što je konkretno u naravi kupljeno i predano u posjed.

 

              Međutim, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su I i II tužitelji temeljem kupoprodajnog ugovora stekli valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva i to I tužitelj u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) i II tužiteljica u 82/270 dijela (odnosno 22,5/75 dijela) predmetne nekretnine te da im je tuženik to dužan priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime i vlasništvo I i II tužitelja.

 

              Naime, iz provedenog postupka proizlazi, a kako je to već naprijed navedeno, da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao suvlasnik predmetne nekretnine te da I i II tužitelji traže utvrđenje da su temeljem kupoprodajnog ugovora stekli valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva u određenim suvlasničkim dijelovima na istoj nekretnini te isto tako proizlazi da I i II tužitelji smatraju da su vlasnici jedne nove zemljišnoknjižne čestice koja za sada nije upisana u zemljišne knjige, a koja se sastoji od dijela sporne čestice (čestice 2974/18 oranica Č. u D. G. površine 75 čhv – u dijelu te čestice površine 164 m2 45/75 dijela te dijela zkč. 3213/1 k.o. G. upisane u zk.ul. popis I, kulture potok, površine 361.5 čhv ili 1300 m2 u dijelu od 6/361.5).

 

              Treba reći da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, da se u pravnom prometu nekretnina označava katastarskim oznakama zemljišta, da je čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 – dalje: ZZK) zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži – katastarska čestica, da se pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može sastoji od jednog ili više zemljišta i kad se nekretnina sastoji od više zemljišta ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 – dalje: ZVDSP, čl. 19. ZZK). Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih općina shodno odredbama čl. 145.-162. ZZK. U tom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drugačiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Tužitelji traže vlasničku zaštitu u smislu odredbi ZVDSP u odnosu na faktički egzistirajući novonastalu stvar. Obzirom tužitelji tvrde da su vlasnici jednog dijela sporne nekretnine u tom slučaju trebalo bi tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje prava vlasništva, a kojim bi taj faktično odijeljeni dio, precizno grafički individualiziran prema skici lica mjesta odnosno parcelacijskom elaboratu jasno odredio predmet vlasničke zaštite te bi tada kod eventualno pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva tužitelji kao stjecatelji bili ovlašteni zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva te time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama i upisom vlasništva na svoje ime.

 

              Za zaključiti je stoga da tužitelji u postupku nisu dokazali da su temeljem Kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 1982. stekli valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva u određenim suvlasničkim dijelovima (svaki 82/270 dijela odnosno svaki 22,5/75 dijela) te isto tako treba reći da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da su tužitelji u ovom predmetu dokazali da su temeljem navedenog Kupoprodajnog ugovora kupili upravo utuženi suvlasnički dio predmetne nekretnine, pri čemu se ponovno ukazuje na sadržaj Kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 1982. u kojem je u točki I. Ugovora konstatirano da su predmet prodaje "dvorišni objekti u Srijemskoj br. 25a izgrađeni na oko 50 čhv zemljišta čest. br. 2974/18 oranica Č. u D. G. k.o. G., ulična širina zemljišta 10 m, a po čitavoj duljini gradilišta 16,70 m, dok su dvorišni objekti veličine 10 x 4 m u naravi betonirane šupe", a iz čega proizlazi da je predmet Kupoprodajnog ugovora dio sporne čestice br. 2974/18 (oko 50 čhv), a ne suvlasnički omjeri iste.

 

              Također je za dodati da tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde da su stekli temeljem navedenog Kupoprodajnog ugovora pravni osnov za stjecanje prava vlasništva točno određenog dijela sporne nekretnine u površini od oko 50 čhv, a ukoliko je netko vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine što tužitelji tvrde, tada oni ne mogu biti ujedno suvlasnici određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine jer je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj nekretnini, po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni. Suvlasništvo postoji kad više osoba ima neku stvar u svom suvlasništvu tako da svakoj pripada dio tog prava vlasništva računski određen prema cijelom pravu vlasništva na stvari (čl. 36. st. 1. ZVDSP). To znači da ako je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine očito je da ta osoba ne može biti (su)vlasnik idealnog dijela, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio čime je došlo do faktički izvršene diobe pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više niti ne postoji.

 

              Iz svega iznesenog proizlazi da ukoliko bi se radilo o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine bio bi dopušten i određen zahtjev vlasničke zaštite kojim bi se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizirao prema skici lica mjesta pa je iz svega za zaključiti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev I i II tužitelja u ovom predmetu.

 

              Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kojim I i II tužitelji traže utvrđenje da su temeljem Kupoprodajnog ugovora stekli valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva i to svaki od tužitelja u 82/270 dijela odnosno svaki u 22,5/75 dijela te da im je tuženik to dužan priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime i vlasništvo I i II tužitelja (čl. 373. toč. 3. ZPP).

 

U Zagrebu 2. ožujka 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić