- 1 -              I Kž 63/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 63/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osobe na koju je imovinska korist prenesena N. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 18. prosinca 2020. broj Kv I-26/2019-13 (K-15/2003.), u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba osobe na koju je imovinska korist prenesena N. H., preinačuje se pobijano rješenje na način da se, na temelju članka 562. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), prihvaća zahtjev osobe na koju je imovinska korist prenesena N. H. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 31. listopada 2009. broj K-15/2003-164 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 2014. broj Kž-159/2010-13 glede odluke o oduzimanju imovinske koristi te se postupak vraća u stadij rasprave o oduzimanju imovinske koristi.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenog (a zapravo osobe na koju je imovinska korist prenesena – dalje; druga osoba) N. H. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 31. listopada 2009. broj K-15/2003-164 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 2014. broj Kž-159/2010-13. Tom su presudom D. S., M. B. i S. C. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. i osuđeni na kazne zatvora od jedne godine svaki, dok je od optuženog N. H. (koji je navedenom presudom Županijskog suda u Karlovcu oslobođen optužbe za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97., a što je ukinuto spomenutom drugostupanjskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) kao treće osobe na temelju članka 82. stavka 1. KZ/97. oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.007.513,70 kuna.

 

Protiv ovog je rješenja žalbu podnio druga osoba N. H. po opunomoćeniku, odvjetniku I. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom se predlaže da „Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pobijano rješenje preinači i u cijelosti prihvati zahtjev treće osobe za obnovu postupka i izvrši povrat iznosa uplaćenog na ime oduzete imovinske koristi. Podredno se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pobijano rješenje ukine i predmet, s uputom za postupanje, vrati sudu prvog stupnja na ponovnu odluku“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Druga osoba N. H. od koje je pravomoćno oduzeta imovinska korist, u žalbi ističe da prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdeći da ta povreda postoji „zbog vrlo konfuznog, nejasnog proturječnog i nerazumljivog obrazloženja zbog kojeg se presuda ne može ispitati obzirom je izreka proturječna razlozima presude, dok su sami razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni“. No, obrazlažući navedenu bitnu postpovnu povredu, druga osoba N. H. zapravo iznosi svoje nezadovoljstvo od strane prvostupanjskog suda utvrđenim činjeničnim stanjem, o čemu će riječi biti u nastavku ovog rješenja.

 

Prvostupanjsko je rješenje ispitano u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. po službenoj dužnosti te nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a pobijano je rješenje donijelo ovlašteno tijelo te njime na štetu druge osobe N. H. nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom rješenju, druga osoba N. H., kao i u zahtjevu za obnovu, ponavlja da je uplatom od 2.500.000,00 kuna prema Sporazumu o namirenju tražbina i Dodatku Sporazumu o namirenju tražbina te Specifikaciji uplate po Sporazumu o namirenju tražbina od 4. kolovoza 2010. podmirio K. ... d.d. i iznos od 1.007.513,70 kuna, koji mu je iznos oduzet pravomoćnom presudom u predmetnom kaznenom postupku, a koji je iznos nakon pravomoćnosti presude o oduzimanju imovinske koristi on uplatio u korist Državnog proračuna pa da je na taj način dva puta izvršio plaćanje po istom odnosu.

 

No, protivno zaključku prvostupanjskog suda, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, za sada se čini izvjesnim da bi ovakvi navodi druge osobe N. H. mogli dovesti do njegove povoljnije pozicije u ovom kaznenom postupku u odnosu na oduzimanje imovinske koristi, u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 562. ZKP/08., a što proizlazi i iz, nakon ukidanja prethodnog rješenja kojim je odbijen zahtjev za obnovu, provedenih izvida, odnosno nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. J.

 

Naime, kao što je to navedeno i u ranijem rješenju ovog suda od 10. rujna 2019. broj I Kž-421/2019-4, da bi se dopustila obnova postupka, nije nužno da se u zahtjevu za obnovu iznesu takve činjenice iz kojih zasigurno proizlazi da je u postupku trebalo donijeti drugačiju odluku, nego je dovoljno da se drugačija odluka učini vjerojatnom iznošenjem novih činjenica ili novih dokaza. Tek će se u obnovljenom postupku utvrđivati jesu li te nove činjenice ili dokazi sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima osnova za oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu, a u ovom slučaju neoduzimanje imovinske koristi od druge osobe N. H. ili eventualno oduzimanje u nekom nižem iznosu.

 

S obzirom na to da je druga osoba N. H. dostavio dokaze iz kojih proizlazi mogućnost da je nakon donošenja prvostupanjske presude kojom je od njega oduzeta imovinska korist, a prije njezine pravomoćnosti, vratio oštećeniku iznos koji barem u jednom dijelu odgovara oduzetoj imovinskoj koristi, a što je potvrdio i vještak D. J., navodeći u svom nalazu i mišljenju da ne može decidirano potvrditi je li došlo do dvostrukog plaćanja s osnova oduzete imovinske koristi od 1.007.513,70 kuna jer da su utvrđenja iz Sporazuma o namirenju tražbina i njegovog Dodatka u koliziji sa Specifikacijom uplate po Sporazumu i utvrđenjima po Ugovoru o cesiji, jer se niti u Sporazumu, a niti u njegovom Dodatku od 2. kolovoza 2010. ne navodi da će se uplatom od 2.500.000,00 kuna namiriti tražbina u predmetu P-289/09. (radi se o iznosu na koji se odnosi oduzeta imovinska korist), već tek stoji da će po uplati Karlovačka banka d.d. povući tužbu i tužbeni zahtjev, dok je, suprotno Sporazumu i Dodatku tom Sporazumu, u specifikaciji uplate po Sporazumu i Ugovoru o cesiji koji prate te Ugovore i Sporazum, izričito navedeno da se dio plaćanja u visini od 896.052,35 kuna odnosi na plaćanje koje zatvara obvezu po tužbi u predmetu P-298/09., pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je druga osoba N. H. svoj dugovani iznos namirio tek uplatom u Državni proračun od 22. kolovoza 2014.

 

Stoga dostavljena dokumentacija uz zahtjev za obnovu zajedno s činjenicama utvrđenim u provedenim izvidima predstavljaju nove činjenice koje bi mogle biti od utjecaja na činjeničnu podlogu pravomoćne presude glede oduzete imovinske koristi, odnosno, koje bi u smislu odredbe članka 501. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 562. ZKP/08. mogle prouzročiti neoduzimanje imovinske koristi od N. H. ili eventualno oduzimanje u nekom nižem iznosu, bilo ostavljanjem prijašnje presude na snazi glede odluke o oduzimanju imovinske koristi, bilo njezinim stavljanjem u tom dijelu djelomično ili u cijelosti izvan snage.

 

Stoga je, na temelju članka 562. ZKP/08. odlučeno postupak glede odluke o oduzimanju imovinske koristi vratiti u stadij rasprave o oduzimanju imovinske koristi, pri čemu će prvostupanjski sud novu raspravu u odnosu na oduzimanje imovinske koristi provesti smislenom primjenom odredaba članka 560.a ZKP/08.

 

Slijedom navedenoga, trebalo je prihvatiti žalbu druge osobe N. H. i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 2. ožujka 2021.