-   -              Poslovni broj: 8 Uslcar-22/20-7

 

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke N. R., u upravnom sporu tužitelja N. P. iz M., , OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku G. L., odvjetniku u D., , p.p. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., , zastupanog po opunomoćeniku N. G., i J. C., zaposlenicima tuženika, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2021. godine, u prisutnosti tuženika i odsutnosti tužitelja, 01. ožujka 2021. godine,

 

                                                           p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., KLASA: UP/I-471-01/20-11/30, URBROJ: 513-02-8008/1-20-1 od 15. travnja 2020. godine.

 

 

                                                            Obrazloženje

 

Tužitelj u pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-01/20-11/30, URBROJ: 513-02-8008/1-20-1 od 15. travnja 2020. godine je u bitnom naveo: da je rješenje nezakonito i donijeto preuranjeno, obzirom da opunomoćeniku tužitelju nije dostavljen dodatak zapisniku već je isti dodatak zapisniku dostavljen samo tužitelju. Budući da opunomoćenik tužitelja nedostavljanjem dodatka zapisnika nije bio upoznat sa sadržajem istog, pa da sukladno članku 126. stavak 8. Općeg poreznog zakona, nije bilo osnove za donošenje rješenja; da je nepravilan zaključak tuženika da je tužitelj bez potrebne koncesije na pomorskom dobru obavljao gospodarsku djelatnost; da djelatnosti koje obavlja tužitelj, opisane u točkama 1. do 4. izreke rješenja Lučke kapetanije D., nisu posebna uporaba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra, pošto tim djelatnostima se nikoga ne isključuje niti ograničava u pravu da se pomorskim dobrom služi sukladno njegovoj namjeni; da tužitelju nije ni trebala koncesija, jer se koncesija u skladu sa člankom 7. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama fizičkim i pravnim osobama daje isključivo za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje dio pomorskog dobra; da površina na koju je obračunata naknada nije točno utvrđena, jer površina prema navedenom rješenju Lučke uprave D. nije … m2, već da je u svakom slučaju manja od … m2, što bi se moglo i moralo utvrditi vještačenjem, a ne površinu koja se koristi određivati orijentaciono; da je zadaća tuženika bila da pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, što je tuženik propustio učiniti; da iz osporenog rješenja nije vidljivo o kojoj katastarskoj čestici se radi i da li je ista pomorsko dobro, slijedom čega je neosnovan navod tuženika da je tužitelj gospodarsku djelatnost obavljao na pomorskom dobru; da je Upravni odjel za turizam, gospodarstvo i more Grada D. tužitelju dostavio obavijest od .... godine kojom se tužitelj obavještava da nije moguće razmotriti njegov zahtjev za dodjelu koncesije na pomorskom dobru, jer da kat. čestica … nije evidentirana kao pomorsko dobro već kao cesta; da nije bilo osnove da se imovinska korist utvrđuje procjenom, jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 92. stavak 2. Općeg poreznog zakona, pošto se porezna osnovica mogla i morala utvrditi u skladu s člankom 92. stavak 1. Općeg poreznog zakona na temelju poslovnih knjiga i evidencija. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi rješenje tuženika.

Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja i da tužbu treba odbiti; da je  točan navod  da opunomoćeniku tužitelja nije dostavljen Dodatak Zapisniku od 12. veljače 2020. godine ali da to nije utjecalo na daljnji tijek postupka obzirom da je dodatak zapisnika zaprimio tužitelj te iskoristio svoje pravo tako što je podnio prigovor na Dodatak zapisnika; da je neosnovan navod tužitelja da tuženik pogrešno zaključuje da je tužitelj bez potrebne koncesije na pomorskom dobru obavljao gospodarsku djelatnost iz slijedećih razloga: da su dana .... godine inspektori Područnog carinskog ureda S. zajedno sa inspektorima Lučke kapetanije D., neposrednim uvidom na moru i kopnu na području G.-naselje M. utvrdili postojanje: - betonskog pristana dužine oko … m i širine oko … m (s istezalištem, gumenim bokobranima i bitvama te postojanje… stupne dizalice) koji se koristi za privez, odvez, smještaj, spuštanje/dizanje, servisne usluge plovnih objekata registriranih za gospodarske namjene, - plutajućeg pontona dužine cca …m2, širine cca … m i pristupnog mosta, a koji se koristi za privez, odvez i smještaj plovnih objekata registriranih za gospodarske namjene, - … plutače u neposrednoj blizini betonskog pristana koje se koriste za privez plovnih objekata registriranih za gospodarske namjene, … plovila na vodni mlazni pogon namijenjenih za gospodarske svrhe a koji su navedeni u tablici; da su carinski inspektori tijekom nadzora, pregledom poslovne dokumentacije tužitelja utvrdili da isti obavlja djelatnost gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije, te je da suprotno tužiteljevim navodima korištenjem pomorskog dobra za svoje potrebe tužitelj  to pomorsko dobro isključio od opće uporabe. Vezano za tužbeni navod  kojim se osporava da se radi o pomorskom dobru (nije potpuno utvrđeno da je pomorsko dobro), tuženik je istakao da potpuno nevažno jesu li utvrđene granice pomorskog dobra jer je u ovom slučaju i po samoj lokaciji jasno da je riječ o pomorskom dobru, jer betonski pristan, plutajući ponton, plutače i slično koji se koriste za privez plovnih objekata na morskoj obali nije moguće postaviti ako nije riječ o pomorskom dobru; da je neosnovan tužbeni navod da površina korištenja  nije točno utvrđena te da je ista u svakom slučaju manja od … m2; da su neposrednim uvidom na predmetnoj površini pomorskog dobra carinski inspektori utvrdili da je ista površina znatno veća (prema Google mjeraču površina za kopneni dio iznosi … m2 dužine x … m širine, dok za morski dio iznosi … m2 dužine x … m širina od kopnenog dijela do bove, te površina oko bova) ali da je za obračun stalnog dijela posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, zbog ekonomičnosti postupka, uzet samo nesporni dio pomorskog dobra u površini od … m2; da nisu osnovani tužbeni navodi da nije bilo osnova utvrđivati imovinsku korist jer je imovinska korist utvrđena sukladno sa člankom 89. stavak 7. Zakona o koncesijama; da su nadzorom prihvaćeni stvarni primici ostvareni u razdoblju od ... godine koje je tužitelj  iskazao u Knjizi izlaznih računa a isto tako da su prihvaćeni i primici koji su iskazani na obrascu P-PPI za cijelu ... godinu, te da je utvrđeno da primici ostvareni u razdoblju od ... godine sudjeluju u ukupnim primicima ostvarenim u ... godini sa … da ovakav izračun putem procijene svakako ide u prilog tužitelju, jer su procijenjeni izdaci veći od ostvarenih, pa je i procijenjena imovinska korist koja se utvrđuje kao razlika prihoda (primitaka) i izdataka (rashoda) manja od ostvarene. Pozvao se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:Us-… od .... godine. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

Osporenim rješenjem u točki I. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi naknade s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od ... godine u iznosu od … kn. Točkom II. utvrđena je i oduzima se imovinska korist u iznosu … kn.

Na ročištu za glavnu raspravu dana 19. veljače 2021. godine nije pristupio tužitelj iako je opunomoćenik tužitelja uredno primio poziv za raspravu a izostanak nije opravdao. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tužitelja. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaju kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

U dokaznom postupku  pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 15. travnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledava sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li su osporenim rješenjem zakonito i pravilno tužitelju utvrđene obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito korištenja pomorskog dobra bez koncesije - naknade s obilježjem naknade za koncesiju u razdoblju od ... godine, te da li mu je osnovano i pravilno utvrđena imovinska korist.

Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S. obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljeni sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji, obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od ... do ... godine kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od ... godine. Navedeni zapisnik je uručen tužitelja a isti je podnio prigovor.

Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03 do 56/16, dalje: ZOPD) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje vode i teritorijalno more njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i

Odredbom članka 16. Zakona propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 12. st. 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17, dalje: ZOK-a) propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Člankom 89. st. 1. ZOK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije.

Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka.               Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju.

Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Stavkom 7. istog članka propisano je da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzeti rješenjem iz stavka 1. ovoga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

Stavkom 8. istog članka  je propisano da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka zapisnik o provedenom nadzoru se dostavlja državnom odvjetništvu i tijelu javne vlasti, odnosno pravnoj osobi koja je u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom nadležna za davanje koncesije u odnosnom području.

Prema članku 11. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 i 106/18, dalje: OPZ-a) jedno od načela oporezivanja je gospodarstveni pristup prema kojem će porezno tijelo utvrditi poreznu osnovicu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza, ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove.

Slijedom navedenog proizlazi da postoji zakonska osnova da se korisniku koji koristi pomorsko dobro bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i zaključenog ugovora o koncesiji utvrdi naknada za korištenje pomorskog dobra za razdoblje nakon ... godine, kada je na snagu stupio Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17), koji je utvrdio obvezu plaćanja naknade  s obilježjem naknade za koncesiju.

Istaknuti je da je ranijim Zakonom o koncesijama („Narodne novine“, broj: 143/12), bila propisana obveza plaćanja koncesijske naknade. U provedbi navedenog Zakona u više presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske je zauzet stav da se koncesijska naknada za korištenje pomorskog (javnog dobra) ne može utvrđivati rješenjima upravnih tijela ukoliko nema zaključenog ugovora o koncesiji (bez ugovora o koncesiji nema obveze plaćanja koncesijske naknade). U tom slučaju prema zauzetoj sudskoj praksi upravnih sudova  obeštećenje po osnovu nezakonitog korištenja pomorskog dobra kada nije bio zaključen ugovor o koncesiji bilo je među ostalim moguće pokretanjem sudskog postupka kod redovnog suda u kojem bi se obeštećenje tražilo tužbom temeljem instituta stjecanja bez pravnog osnova (budući da osnova za naplatu koncesijske naknade putem rješenja, nije bilo).

Dakle, obveza po osnovi naknade s obilježjem naknade tužitelju je zakonito utvrđena.               Nije od utjecaja tužbeni navod da je rješenje nezakonito odnosno prerano donijeto obzirom da Dodatak zapisnika od ... godine nije dostavljen opunomoćeniku tužitelja već samo tužitelju, i to iz razloga što je nakon zaprimanja dodatka zapisnika tužitelj podnio prigovor. S obzirom na stadij postupanja u ovoj upravnoj stvari navedeno ne može biti razlog  nezakonitosti rješenje i njegovom poništenju.

Neosnovan je navod tužitelja kojim se spori da bi se radilo o pomorskom dobru budući da nije kao takvo evidentirano i utvrđeno, te je neosnovan navod da tužitelj nije ni trebao imati koncesiju. Naime, ovlašteni inspektori carinskog tijela i lučke kapetanije su neposrednim nadzorom utvrdili mjesto i način obavljanja gospodarske djelatnosti, kako je navedeno u rješenju te su nedvojbeno utvrdili da s obzirom na mjesto obavljanja gospodarske djelatnosti (uz rub mora-obalu, odnosno postavljene pontone i druge objekte na moru, koji se ne bi ni mogli postaviti da se ne radi o pomorskom dobru), je potpuno jasno da se radi o pomorskom dobru na kojem je za obavljanje gospodarske djelatnosti potrebno imati dodijeljenu koncesiju i zaključen ugovor o koncesiji. Također su inspektori neposrednim nadzorom utvrdili o kakvoj se djelatnosti (korištenju) pomorskog dobra radi, te su temeljem neposrednog zapažanja kao i pregledom poslovne dokumentacije tužitelja utvrdili da je tužitelj koristeći pomorsko dobro obavljao gospodarsku djelatnost, a bez koncesije.

Neosnovan je tužbeni navod da korištena površina nije točno utvrđena. Tuženik je u obrazloženju rješenja obrazložio način utvrđivanja korištene površine pomorskog dobra, što u opisanoj situaciji kada nije izvršen upis i granice pomorskog dobra u zemljišnim knjigama, prihvaća i sud. Sama činjenica da nije određena granica pomorskog  dobro i da nije izvršen upis u zemljišnoj knjizi, po ocjeni suda nije odlučujuća  za utvrđenje da li se pomorsko dobro (što je u konkretnom slučaju po samoj logici, obzirom na položaj, je nesporno) koristi nezakonito, te da se utvrdi nesporna površina pomorskog dobra koja se koristi, kako je napravio tuženik. U rješenju je navedeno na koji način utvrđena površina koju tužitelj ne spori s tim da osim paušalnog navoda ne daje prijedlog kojim bi se drugim načinom utvrdila površina, niti je u tijeku upravnog spora predložio kakav dokaz kojim bi se putem ovlaštenih osoba-vještaka utvrdila površina pomorskog dobra.

Navod  koji se odnosi na utvrđenu imovinsku korist nije osnovan budući da je imovinska korist utvrđena sukladno članku 89. stavak 7. ZOK-a, na način kako je to jedino bilo moguće (procjenom) kako je navedeno u rješenju, a koja  procjena  nije sačinjena na štetu tužitelja.

Slijedom navedenog proizlazi da je imovinska korist tužitelju pravilno utvrđena.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a),odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

 

                                              U Splitu, 01. ožujka 2021. godine

 

                                                                                                                       SUDAC

 

                        Studenko Vuleta, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u   dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja, G. L., D., , p.p. …, uz zapisnike od 19.02. i 01.03. 2020.,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., , uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

 

 

                                                        za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

                                                                                                N. R.