Poslovni broj: 89 Pž-2080/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-2080/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S.-P., vlasnice obrta za prijevoz „M.“, OIB …, S., koju zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika G. Z., Z., radi smanjenja zakupnine za iznos od 50.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-132/2019-17 od 6. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika G. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-132/2019-17 od 6. ožujka 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika G. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-132/2019-17 od 6. ožujka 2020. u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.700,00 kn.

 

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja presudio je:

„I. Smanjuje se zakupnina koju je tužiteljica M. S.-P., OIB: … u ukupnom iznosu od 275.000,00 kuna platila tuženiku G. Z., OIB: … temeljem Ugovora o zakupu od 3. travnja 2017. godine, Klasa: 363-01/17- 01/14, Urbroj: 2198/01-6-17-13 i to za razdoblje od Uskrsa, 16. travnja 2017. do 31. listopada 2017. godine.

 

II. Nalaže se tuženiku G. Z., OIB: … isplatiti tužiteljici M. S.-P., OIB: … kao vlasnici obrta za prijevoz M. iznos od 50.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. studenoga 2017. godine po stopi koja se određuje, a svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.700,00 kn, dok je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen u iznosu od 625,00 kn.

 

Protiv ove presude i dijela rješenja kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak, žali se tuženik ne navodeći određeno niti jedan zakonom predviđen žalbeni razlog, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti podredno vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je sniženje ugovorene zakupnine zbog nemogućnosti korištenja javne površine za prometovanje turističkog vlakića i isplata iznosa od 50.000,00 kn.

 

Ispitujući pobijanu presudu i rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a niti da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Među strankama nije prijeporno da su tužiteljica kao zakupnik i tuženik kao zakupodavac sklopili Ugovor o zakupu javne površine za prometovanje turističkog vlakića 3. travnja 2017., da je javna površina bila dodijeljena u zakup na razdoblje od tri godine od Uskrsa do 31. listopada tekuće godine, da je zakupnina za 2017. godinu iznosila 275.000,00 kn, te da su na trasi zakupa izvođeni radovi rekonstrukcije prometnice u razdoblju od 3. listopada 2017. do 31. listopada 2017., a zbog čega tužiteljica nije mogla prometovati ugovorenom trasom zakupa u tom razdoblju.

 

Među strankama je prijeporno je li tužiteljica prometovala alternativnom trasom kojom je preusmjeren promet na druge prometnice, te je li imala dozvolu turističkim vlakićem prometovati alternativnim pravcem.

 

Tuženik iako tvrdi da nije predložio niti jedan jedini dokaz na okolnost da je tužiteljica turističkim vlakićem prometovala alternativnim pravcem i da je imala odobrenje za prometovanje turističkog vlakića alternativnim pravcem.

 

Na temelju odredbe članka 171. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15; dalje: ZSPC) odobrenje za prometovanje turističkog vlaka izdaje tuženikovo tijelo nadležno za poslove prometa.

 

Tužiteljica može prometovati turističkim vlakom samo trasom za koje ima odobrenje, a s obzirom na to da tuženik nije dokazao da je tužiteljici izdao odobrenje za alternativni pravac, tužiteljica nije niti mogla prometovati alternativnim pravcem.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je da tužiteljica u razdoblju od 3. listopada do 31. listopada 2017. nije prometovala turističkim vlakom zbog nemogućnosti prometovanja odobrenom trasom.

 

Na temelju valjano i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbe članka 524. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) utvrdio da su ispunjene pretpostavke za smanjenje zakupnine jer je tužiteljici bilo onemogućeno korištenje javne površine za prometovanje turističkog vlaka sukladno Ugovoru o zakupu u trajanju od gotovo mjesec dana.

 

Pravilno je sud prvog stupnja razmjerno trajanju nemogućnosti korištenja zakupljene javne površine smanjio zakupninu za iznos od 50.000,00 kn.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1.
ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer je isti bio nepotreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Zagreb, 1. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec