Poslovni broj: 89 Pž-735/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-735/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. P. d.o.o., OIB …, L., kojeg zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. N. d.o.o., OIB …, N. V., kojeg zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik u V., radi isplate iznosa od 1.980.788,46 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-408/2019-8 od 18. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika H. N. d.o.o. N. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-408/2019-8 od 18. studenog 2019. u točkama I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. T. iz N. V. poslovni broj Ovrv-728/2018 od 12. prosinca 2018. za iznos glavne tražbine od 1.980.788,46 kn i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 31.056,00 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika J. T. iz N. V. poslovni broj Ovrv-728/2018 od 12. prosinca 2018. za iznos predvidivog troška ovršnog postupka od 6.600,00 kn (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 54.520,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke).

 

Sadržajno se protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je isplata iznosa od 1.980.788,46 kn i to s osnove kupoprodaje robe iznos od 1.563.296,46 kn, s osnove ugovora o djelu iznos od 75.492,00 kn i s osnove ugovora o najmu stanova iznos od 342.000,00 kn.

 

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a, jer je obrazloženje pobijane presude upravo dano u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a. Naime, sud prvog stupnja naveo je dokaze u koje je izvršio uvid, dao je ocjenu dokaza i pozvao se na primjenu materijalnog prava.

 

Nije počinjena povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja dao razloge o svim ovim činjenicama, a koji razlozi su jasni i neproturječni, pa je presudu u pobijanom dijelu moguće ispitati.

 

Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja uvidom u izvod otvorenih stavaka od 22. ožujka 2018. (str. 29. spisa) da je tuženik potpisao i suglasio se s tužiteljevim izvodom iz otvorenih stavaka, čime je priznao dug prema tužitelju u utuženom iznosu.

 

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da nije nastupila zastara potraživanja, jer od priznanja duga pa do podnošenja ovršnog prijedloga 10. prosinca 2018. nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO).

 

Jedini dokazni prijedlog tuženika bilo je financijsko knjigovodstveno vještačenje, koji dokazni prijedlog je sud prvog stupnja pravilno odbio kao nepotreban, jer je tuženik potpisom izvoda otvorenih stavaka priznao tužiteljevo potraživanje, a tuženik uopće nije pokušao dokazati da je utuženi iznos platio tužitelju.

 

Na temelju računa na stranicama 19. do 22. spisa i 25. do 27. spisa sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj tuženiku isporučio i montirao robu u ugovorenoj vrijednosti u iznosu od 1.563.296,46 kn, a koje utvrđenje tuženik žalbenim navodima nije dovodio u sumnju, pa je stoga u ovom dijelu sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 376. stavka 1. ZOO-a i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je platni nalog održao na snazi.

 

Sud prvog stupnja je uvidom u račune na stranicama 23. i 24. spisa, te na temelju tuženikovog potpisa izvoda iz otvorenih stavki utvrdio da je tužitelj tuženiku izvršio ugovorene radove za ugovorenu cijenu od 75.492,00 kn, a koje izvedene radove tuženik nije platio. Ova utvrđenja suda prvog stupnja tuženik žalbom nije osporio, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima i članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je platni nalog i u ovom dijelu održao na snazi.

 

Sud prvog stupnja je na temelju računa za najam tri stana za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. (str. 28. spisa) i izvoda iz otvorenih stavaka potpisanog od strane tuženika, utvrdio da je tužitelj tuženiku dao u najam tri stana za ukupan iznos od 342.000,00 kn, a koji iznos tuženik nije platio. Tuženik žalbenim navodima nije osporavao činjenična utvrđenja suda prvog stupnja.

 

Sud prvog stupnja pogrešno se pozvao na odredbu članka 550. ZOO-a, jer se na temelju odredbe članka 551. ZOO-a odnosima odredbe Zakona o obveznim odnosima u konkretnom slučaju ne primjenjuju, ali pravilnom primjenom odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96 i 68/18) uz primjenu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a je valjalo jednako odlučiti.

 

Pravilna je odluka o troškovima ovršnog postupka kako po osnovi, tako i visini, pa je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a valjalo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na trošak ovršnog postupka održati na snazi.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi, tako i visini.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredaba članka 368. stavaka 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Potrebno je navesti da se tuženik neosnovano poziva na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Ustav Republike Hrvatske iz razloga što nije došlo niti do povrede Ustava, niti Konvencije.

 

Zagreb, 1. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec