1                        Poslovni broj: 3 UsImio-423/19-4

 

Poslovni broj: 3 UsImio-423/19-4

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. D. iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prijevremene starosne mirovine, odlučujući o tužbi tužitelja, izvanraspravno 1. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje osporavanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA:UP/II-140-02/19-01/03131803414, URBROJ: 341-99-05/3-19-008242 od 20. prosinca 2019., kao neosnovan.

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, KLASA:UP/II-140-02/19-01/03131803414, URBROJ: 341-99-05/3-19-008242 od 20. prosinca 2019., odbijena je žalba A. D. rođ. ..., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-02/18-01/031318034141, URBROJ:341-18-05/3-18-047410 od 2. listopada 2019., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-02/18-01/031318034141, URBROJ:341-18-05/3-18-047410 od 2. listopada 2019., A. D. rođ. … ovdje tužitelju, priznaje se počevši od 03.10.2017., pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u svoti od 2.235,09 kn mjesečno.

Istim rješenjem je određeno da od 01.01.2018. mirovina iznosi 2.255,93 kn mjesečno. Od 01.07.2018. mirovina iznosi 2.316,67 kn mjesečno.

            Od 01.01.2019. mirovina iznosi 2.343,16 kn mjesečno.

            Od 01.09.2019. mirovina iznosi 2.400,37 kn mjesečno.

Isplata ove mirovine pripada počevši od 03.10.2017.

Ovu mirovinu isplaćivat će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnoga proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag.

Žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.

              Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena, u bitnom navodeći da je penaliziran budući da je deset godina dobrovoljno uplaćivao u drugi stup mirovinskog osiguranja, međutim da od toga nije dobio ništa, radi čega smatra da rješenje nije zakonito. Tužitelj nije precizirao tužbeni zahtjev, ali iz navoda tužbe proizlazi da predlaže poništenje osporavanog rješenja tuženog tijela.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu od 26. veljače 2020. je navelo kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđeno činjeničnog stanja uz primjenu važećih zakonskih propisa te da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Također je navelo da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu prema odredbama čl. 36. st. 1. ZOMO-a kojom je propisano da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema uvjetu iz čl. 34. ZOMO-a ima osiguranik koji je nakon prestanka osiguranja prouzročenog stečajem, neposredno prije ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu iz čl. 34. ZOMO-a proveo u neprekidnom trajanju najmanje dvije godine kao nezaposlena osoba prijavljena službi nadležnoj za zapošljavanje. Da je odredbom stavka 2. istog članka propisano da pravo iz stavka 1. ovoga članka pripada najranije s danom ispunjenja uvjeta ako se osiguranik s tim danom odjavi iz evidencije nadležne službe za zapošljavanje. Da je stavkom 3. propisno da se zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu iz ovoga članka podnosi od dana ispunjenja prvih uvjeta iz čl. 34. ovoga Zakona.

U odnosu na tužbene navode tužitelja koji se odnose na novčana sredstva iz drugog mirovinskog stupa, tuženo tijelo je navelo da je odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Narodne Novine, broj: 114/2011) propisano da član obveznog mirovinskog fonda koji je po svom izboru pristupio u obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, može istupiti iz toga osiguranja s danom ostvarivanja prava na mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako zahtjev za istup podnese Središnjem registru osiguranika izjavom u postupku ostvarivanja prava na mirovinu.

Nadalje je navelo da je iz baze podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje vidljivo da je tužitelj dana 20. rujna 2017. istupio iz drugog stupa te je njegova mirovina u cijelosti određena primjenom odredbi članaka 79. do 90. ZOMO-a kao da je bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, odnosno da tužitelju nije određena osnovna mirovina već da su njegova ukupna kapitalizirana sredstva na osobnom računu člana obveznog fonda prenesena u proračun Republike Hrvatske prema odredbi članka 2. stavka 3. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Narodne novine, broj: 114/11).

Slijedom navedenog da je osporavano rješenje doneseno u skladu s odredbama članka 34. i 36. i članaka 79. do 90. ZOMO-a, a kako da je to i obrazloženo osporavanim rješenjem te je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza, Sud je odlučio predmetni spor riješiti bez rasprave, a sve u skladu s odredbom čl. 36. Zakona  o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a).

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene.

                        Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

              Odredbom članka 34. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, dalje ZOMO-a) je propisano da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.

Članak 36. ZOMO-a sadrži odredbe o prijevremenoj starosnoj mirovini zbog stečaja poslodavca pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema uvjetima iz članka 34. ovoga Zakona ima osiguranik koji je nakon prestanka osiguranja prouzročenog stečajem, neposredno prije ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu iz članka 34. i članka 182. ovoga Zakona proveo u neprekidnom trajanju najmanje dvije godine kao nezaposlena osoba prijavljena službi nadležnoj za zapošljavanje.

              Stavkom 2., istog članka, je propisano da pravo iz stavka 1. ovoga članka pripada najranije s danom ispunjenja uvjeta, a osiguranik se s tim danom, odnosno najkasnije s prvim idućim danom po ispunjenju uvjeta mora i odjaviti iz evidencije nadležne službe za zapošljavanje.

              Stavkom 3., istog članka, je propisano da se zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu iz ovoga članka podnosi od dana ispunjenja prvih uvjeta iz članka 34. i 182. ovoga Zakona.

              Stavkom 4., istog članka, je propisano da se prijevremena starosna mirovina iz stavka 1. ovoga članka određuje uz primjenu polaznog faktora 1,0.

              Stavkom 5., istog članka, je propisano da pravo iz ovoga članka ne može steći osiguranik koji je nakon ispunjenja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka ostao prijavljen službi nadležnoj za zapošljavanje.

              Stavkom 6., istog članka, je propisano da u slučaju sklapanja novoga ugovora o radu kod istog poslodavca kod kojega je radni odnos prestao zbog stečaja, koji je naknadno sklopljen radi završetka poslova pripreme vezanih uz stečaj sklopljen prema propisu kojim se uređuje stečaj, ne dovodi do gubitka uvjeta statusa neprekidne nezaposlenosti radi ostvarivanja prava po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, već se zbrajaju razdoblja nezaposlenosti tog radnika od dana stečaja tog poslodavca do ispunjenja uvjeta starosne dobi iz članka 34., odnosno članka 182. ovoga Zakona, u kojima nije radio.

              Odredbom čl. 37. st. 1. ZOMO-a je propisano da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

              Stavkom 2., istog članka, je propisano da osiguranik kojemu nije prestalo osiguranje može podnijeti zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu najranije jedan mjesec prije prestanka osiguranja uz pružanje dokaza o datumu prestanka osiguranja.

              Stavkom 3., istog članka, je propisano da se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu priznaje osiguraniku od dana navedenog u zahtjevu, ali najranije od prvog sljedećeg dana nakon prestanka osiguranja.

Odredbom članka 79. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da  se svota mirovine računa tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. ovoga Zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se u svotu mirovine određenu prema stavku 1. ovoga članka uračunava dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju.

Odredbom članka 88. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se vrijednosni bodovi iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju i na temelju drugih dohodaka na koje su plaćeni doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje.

Stavkom 8., istog članka, je propisano da se prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju tako da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. ovoga članka i članaka 82., 83. i 84. ovoga Zakona podijeli s razdobljem za koje su obračunati.

Stavkom 10., istog članka, je propisano da se plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu ne uzima za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 8. ovoga članka razmjerno stažu osiguranja u toj godini.

Odredbom članka 86. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da se osobni bodovi za određivanje mirovine dobivaju tako da se prosječni vrijednosni bodovi iz članka 81. stavka 8. ovoga Zakona pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom.

Odredbom članka 85. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da polazni faktor ovisi o dobi osiguranika na dan stjecanja prava na mirovinu. Polazni faktor određuje u kojem se opsegu uzimaju vrijednosni bodovi pri određivanju mirovine. Vrijednosni bodovi uzimaju se u punom opsegu (polazni faktor 1,0).

Stavkom 2. ZOMO-a je propisano da se polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine određuje tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka smanjuje za svaki mjesec prije navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, i to za

- s navršenih 35 godina mirovinskog staža – za 0,34% po mjesecu

– s navršenih 36 godina mirovinskog staža – za 0,32% po mjesecu

– s navršenih 37 godina mirovinskog staža – za 0,30% po mjesecu

– s navršenih 38 godina mirovinskog staža – za 0,25% po mjesecu

– s navršenih 39 godina mirovinskog staža – za 0,15% po mjesecu

– s navršenih 40 godina mirovinskog staža – za 0,10% po mjesecu.

              Odredbom članka 182. ZOMO-a propisani su uvjeti koji moraju biti ispunjeni za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu.

              Odredbom članka 90. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da će se osiguraniku koji ostvaruje mirovinu samo prema odredbama ovoga Zakona, a kojem je mirovina određena prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona manja od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina.

              Stavkom 2., istog članka, je propisano da se najniža mirovina određuje za svaku godinu mirovinskog staža u visini 100% aktualne vrijednosti mirovine na dan određivanja mirovine.

              Odredbom članka 95. stavka 1. ZOMO-a je propisano da se mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag.

              Odredbom članka 106. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

              Stavkom 2., istog članka, je propisano da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom, mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni.

Iz sadržaja spisa upravnog tijela, koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je postupak za ostvarivanje prava na  prijevremenu starosnu mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva A. D. rođ. …, ovdje tužitelja, od 12.09. 2017.;

- da je odlučujući o podnesenom zahtjevu rješenjem Područne službe KLASA: UP/I-140-02/17-01/03131803414, URBROJ: 341-18-05/3-17-057667 od 10.10.2017.,  broj spisa 60896, tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu sukladno čl. 34. ZOMO-a;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja izjavio žalbu navodeći kako smatra da mu je trebala biti priznata prijevremena starosna mirovina prema čl. 36 ZOMO-a te da mu  prilikom izračuna nije uzeto u obzir sudjelovanje u ratu;

- da je Rešenjem središnje Službe HZMO-a, KLASA:UP/II-140-02/17-01, URBROJ: 341-99-05/3-17-008884 od 29. 08.2018. poništeno rješenje Područne službe KLASA: UP/I-140-02/17-01/03131803414, URBROJ: 341-18-05/3-17-057667 od 10.10.2017.,  broj spisa 60896 te predmet vraćen na ponovni postupak;

- da je u ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citiranog rješenja utvrđeno da nad društvom J. p. – S. d. d. čiji je zaposlenik bio A. D., nije ni otvoren niti proveden stečajni postupak, a što je vidljivo iz dopisa navedenog poslodavca od 12.07 2019. koji dopis je priložen spisu tuženog tijela;

- da je A. D., ovdje tužitelju, radni odnos prestao zaključno s danom 30. prosinca 2011. na temelju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga pod  brojem 09/11 od 12. 05. 2011., a koja Odluka o otkazu je priložena spisu tuženog tijela;

- da je prema potvrdi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Klasa: 032-03/18-01/233, Urbroj: 2181- 34-0113-18-2 od 22.07.2019. tužitelj odjavljen iz evidencije nezaposlenih s danom 16.11.2016.;

- da se prema potvrdi Ministarstva obrane Klasa:117-05/13-01/291, Urbroj: 512M2-66-13-2 od 30. 12. 2013. A. D., ovdje tužitelj, ne nalazi u službenoj evidenciji sudionika Domovinskog rata, a koja potvrda je također priložena spisu tuženog tijela;

- da slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja tužitelj ne ispunjava uvjete iz čl. 36. ZOMO-a.

Nadalje je razvidno i kao nesporno utvrđeno:

- da je osiguranik rođen ... te da je do dana priznanja prava na mirovinu 03.10.2017. navršio 60 godina, 00 mjeseci života i ukupno 36 godina, 00 mjeseci i 05 dana mirovinskog straža, te da je stoga dana 3.10.2017. ispunio uvjete za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu prema čl. 34. i čl. 37. ZOMO-a;

- da su na temelju uvida u radnu knjižicu tužitelja registarskog broja 58198 izdane u S. 30. rujna 1974. te uvida u banku podataka aktivnih osiguranika HZMO-a, u mirovinski staž tužitelja pravilno uračunata razdoblja od 1.10.1974. do 26.05.1977. te od 22.8.1978. do 30.12.2011.;

- da je slijedom naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjsko upravno tijelo pravilno zaključilo da je tužitelj dana 3. listopada 2017. ispunio uvjete za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu prema odredbi čl. 34. st. 1. ZOMO-a te da je slijedom navedenih utvrđenja donijelo rješenje KLASA: UP/I-140-02/18-01/031318034141, URBROJ: 341-18-05/3-18-047410 od 2. listopada 2019. kojim je tužitelju  s navedenim danom priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu na način pobliže određen i sadržan u izreci citiranog rješenja;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja podnio žalbu;

-da je osporavanim rješenjem tuženog tijela KLASA: UP/II-140-02/19-01/03131803414, URBROJ: 341-99-05/3-19-008242 od 20. prosinca 2019. odbijena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, a protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što su svi relevantni elementi koji su potrebni za izračun prijevremene starosne mirovine pravilno utvrđeni pa je pravilnom primjenom naprijed citiranih odredbi ZOMO-a svota prijevremene starosne mirovine tužitelju pravilno izračunata, a kako je to u prvostupanjskom rješenju, a potom i u osporavanom rješenju tuženog tijela detaljno obrazloženo, koje obrazloženje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano.

Pravilno tuženo tijelo u odnosu na žalbene navode, a potom i na tužbene navode, koji se odnose na  novčana sredstva iz drugog mirovinskog stupa, u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da je odredbom čl. 91. stavkom 1. ZOMO-a propisano da se osiguraniku osiguranom na  temelju individualne kapitalizirane štednje koji je ostvario staž osiguranja u razdoblju do početka primjene obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, starosna mirovina i prijevremena starosna mirovina određuje na način da se dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž navršen do tog dana određuje kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, a dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž nakon od tog dana određuje se kao osnovna mirovina.

Međutim, kako je iz baze podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje razvidno da je tužitelj dana 20. rujna 2017. istupio iz drugog stupa, to je njegova mirovina u cijelosti određena primjenom odredbi članaka 79. do 90. ZOMO-a kao da je bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, odnosno tužitelju pravilno nije određena osnovna mirovina, a tužiteljeva ukupna kapitalizirana sredstva na osobnom računu člana obveznog fonda prenesena su u proračun Republike Hrvatske prema odredbi članka 2. stavka 3. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Narodne novine, broj: 114/11), a kako je to pravilno navelo tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja.

Ističe se da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nesporno da je  tužitelj bio osiguranik obveznog mirovinskog fonda individualne kapitalizirane štednje – tzv. II. stup te da je 20. rujna 2017. istupio iz II. – obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje na temelju odredbe čl. 2. stavka 1., 2. i 3. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Narodne novine,  broj: 114/11) i time neprijeporno iskazao svoju volju s da s danom ostvarivanja prava na mirovinu istupa obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, te da će pravo ostvarivati isključivo temeljem obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti - tzv. I. stupa sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju. Stoga su u skladu s odredbom čl. 2. stavkom 3. navedenog Zakona o izmjeni Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, ukupna kapitalizirana sredstva s osobnog računa tog člana, ovdje tužitelja, prenesena u državni proračun.

Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnim sudskim odlukama pa tako primjerice i u presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj 2UsI-1372/14-8 od 24. veljače 2015. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-390/15-2 od 28. svibnja 2015., kao i u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-7177/15 od 13.10.2016.

Slijedom naprijed navedenog i nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, tužbene navode tužitelja kojima isti iskazuje nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena, ovaj Sud ocjenjuje paušalnim  i neosnovanim te isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a osporavano rješenje tuženog tijela u cijelosti se ocjenjuje zakonitim.

              Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

 

 

U Splitu 1. ožujka 2021.

 

                                                                                                                           S U D A C 

 

                                                                                                                                             Leandra Mojtić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić