Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-203/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja: 1)
B. R. iz Š., OIB: … i 2) R. R. iz Š., Š.
OIB: …, zastupani po punomoćniku D. K., odvjetniku iz Z.,
protiv tuženika: 1) M. V. ud. N. iz B., T. OIB: …, 2) Ž. V. pok. N. iz B., OIB: … i 3) D. V. pok. N. iz B., OIB: …, zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku
iz Zadra, radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) do 3) protiv
rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2889/2019 od 15.
siječnja 2021., dana 1. ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1) M. V. ud. N., 2) Ž.
V. pok. N. i 3) D. V. pok. N. te potvrđuje rješenje Općinskog suda u
Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2889/2019 od 15. siječnja 2021.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika ad.1.-ad.3. za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari."

Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tuženici pod 1) do 3), dalje tuženici, zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i
predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

U žalbi ističu da je dostavljeni dokaz nova činjenica za koju su tuženici saznali dok je
parnični postupak bio u fazi rješavanja drugostupanjskog suda po žalbi tuženika podnesenoj
protiv prvostupanjske odluke, radi čega rješenje o izvedenom stanju koje su u tom vremenu
primili tuženici nisu mogli u parničnom postupku koristiti. O rješenju o izvedenom stanju da
su tužitelji izvješteni primitkom prijedloga za ponavljanje postupka te protiv istog nisu

2 Poslovni broj: 20 Gž-203/2021-2

podnosili žalbu kao zainteresirane strane. Tužitelji nisu podnijeli zahtjev za legalizaciju ove
nekretnine iz čega se može zaključiti da su bili svjesni da to nije njihovo i da ni po kojem
osnovu to ne može postati njihovo vlasništvo. Utužena nekretnina je sastavni dio zgrade
katnice i stolarske radionice, čiji su vlasnici tuženici nasljeđivanjem iza pok. N. V., a
samo dvorište ispred kuće je sastavni dio kuće kao građevine, pa isto ne može pripasti
vlasniku susjedne kuće. Tužitelji da su porušili ulazna vrata. Prednik tuženika na spornom
dijelu ima pravo korištenja kao vlasnik kuće dok je ova bila u društvenom vlasništvu, a
pripada mu i dvorište koje je nedjeljivo od kuće. Tijekom postupka su isticali da je Porezna
uprava Benkovac, prilikom kupoprodaje stambene kuće u kojoj je i stolarska radnja, putem
svojih djelatnika radi razreza poreza na promet nekretnina, svojim zapisnikom sve to
konstatirala i o tome vodila računa prilikom utvrđivanja vrijednosti kupljene nekretnine od
strane N. V.. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da rješenje o izvedenom
stanju, sve i da je postojalo u spisu do pravomoćnog okončanja postupka, ne bi predstavljalo
dokaz temeljem kojeg bi za tuženika mogla biti donesena povoljnija odluka i to stoga što je taj
zaključak pristran, kao što je i cijeli tijek dosadašnjeg suđenja.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Tuženici u žalbi ne konkretiziraju prigovor bitne povrede odredaba parničnog
postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) ne
nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,

4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, to žalba tuženika zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

Odredbom čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP propisano je da ako stranka sazna za nove
činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za
stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u
prijašnjem postupku.

Dakle, za nove činjenice na temelju kojih se traži ponavljanje postupka potrebno je da
su nastale u vrijeme dok je u postupku, čije se ponavljanje traži, njihovo iznošenje bilo
moguće. Naprotiv, dopušteno je u prijedlogu za ponavljanje postupka isticati dokaze koji su
nastali u vremenu u kojem se novi dokazi više nisu mogli isticati u postupku čije se
ponavljanje traži.

U konkretnom slučaju, presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj
Gž-192/2020 od 28. veljače 2020. (list spisa 247-250) odbijena je kao neosnovana žalba
tuženika pod 1) M. V., 2) Ž. V. i 3) D. V. te potvrđena presuda
Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2889/2019 od 17.
prosinca 2019., kao i rješenje istog suda poslovni broj P-2889/2019 od 17. prosinca 2019. u
dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Tuženici su prijedlog za ponavljanje postupka podnijeli 30. ožujka 2020. (list spisa
255 i 256), temeljeći ga na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP te prilažući novi dokaz tj.
rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i
komunalne poslove Županije Zadarske, Klasa: UPP/I-361/03/18-11/53, Ur. broj: 2198/1-07-

3 Poslovni broj: 20 Gž-203/2021-2

03/1-20-11 od 3. ožujka 2020. (list spisa 257) iz kojeg proizlazi da se ozakonjuje stambeno-
poslovna manje zahtjevna zgrada u B., Ulica….. koja se sastoji od
dvije etaže, prizemlja i u kojoj se nalazi poslovni prostor jedna stambena jedinca te dovršena
pomoćna zgrada (garaža) izgrađena na čest. … i čest. … k.o. Benkovac.

Odredbom čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne
novine, broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje ZPNIZ) propisane su pravne posljedice
ozakonjenja zgrade na način da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na
vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljištu na kojoj je ta zgrada
izgrađena.

Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio
da se radi o dokazu temeljem kojeg za tuženike ne bi mogla biti donesena povoljnija odluka iz
razloga što navedeno rješenje ne predstavlja dokaz o vlasništvu niti prethodno pitanje u vezi
vlasništva predmeta spora, kao i osnovanosti tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed istog s
obzirom da se u upravnom postupku radi ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, neovisno
o pitanju vlasništva, utvrđuju druge činjenice dok utvrđenje prava vlasništva nije niti može
biti predmet upravnog postupka prema mjerodavnim odredbama ZPNIZ.

Svojim žalbenim navodima tuženici nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost
navedenog zaključka prvostupanjskog suda i to stoga što se isti prvenstveno referiraju na
dosadašnji tijek ovog parničnog postupka i kakve su odluke bile donesene u istom, a ne na
relevantne razloge koji se odnose na ponavljanje postupka.

Posljedično tome, nije pravno odlučno to što su tužitelji bili obaviješteni o navedenom
rješenju o izvedenom stanju od 3. ožujka 2020., kao i u kakvom je pravnom režimu sporna
nekretnina bila te na koji način je razrezan porez na promet nekretnina prilikom kupoprodaje
od strane prednika tuženika N. V..

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao
neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Zadar, 1. ožujka 2021.

Sutkinja

Sanja Prosenica, v.r.