1              Poslovni broj: 8 Kž-86/2021-3

 

Poslovni broj: 8 Kž-86/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. B., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenog N. B. podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru broj:Kv-18/2020.,(K-209/2017) od 29. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog N. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Rješenjem Općinskog suda u Zlataru na temelju članka 43. stavak 3. KZ/11. osuđenom N. B. je sporedna novčana kazna izrečena presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 6 K-209/17-7 od 5. srpnja 2017., a koja je postala pravomoćna 5. srpnja 2017. godine u visini 30 njegovih prosječnih dnevnih dohodaka, što iznosi 5.760,00 kuna, računajući 192,00 kuna za jedan dnevni dohodak, zamijenjena kaznom zatvora u trajanju 30 (trideset) dana, s time da je jedan dnevni iznos zamijenjen s jednim danom zatvora.

 

              Protiv ovog rješenja podnio je žalbu osuđenik putem branitelja M. M., odvjetnika u Z., ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje te naloži prvostupanjskom sudu da na sjednicu vijeća pozove osuđenika i njegovog branitelja ili da osuđeniku dostavi potpuni račun na koji iz Republike Njemačke može uplatiti 5.760,00 kuna.

 

 

              Sukladno odredbi članka 474. stavka 1. u svezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

Žalba osuđenika nije osnovana.

 

Neosnovano žalitelj u žalbi navodi da mu je povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na obranu jer unatoč dostavljenoj punomoći za zastupanje, njegov branitelj nije pozvan na sjednicu vijeća. Naime, ovi navodi žalbe su u suprotnosti sa sadržajem zapisnika sa sjednice izvanraspravnog vijeća od 18. lipnja 2020. iz kojeg proizlazi da je u zamjenu za izabranog branitelja pristupio odvjetnik J. P., dok iz zapisnika sa sjednice izvanraspravnog vijeća od 29. listopada 2020. proizlazi da je sjednici prisustvovao branitelj osuđenika odvjetnik M. M. koji je i predložio da se ne preinačuje odluka, odnosno da ostane novčana kazna.

 

              Prvostupanjski sud je pravilno u pobijanom rješenju utvrdio da osuđeni N. B. nije u cijelosti platio novčanu kaznu izrečenu kao sporednu presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 6 K-209/17-7 od 5. srpnja 2017., pravomoćnom istoga dana, u iznosu 30 njegovih prosječnih dnevnih dohodaka, što iznosi 5.760,00 kuna, obzirom da je jedan njegov dnevni dohodak 192,00 kuna, koju je bio dužan platiti u roku šest mjeseci od pravomoćnosti presude, a sporednu novčanu kaznu nije bilo moguće prisilno naplatiti niti u zakonskom roku od tri mjeseca. Osuđeni N. B. je prvo dao pristanak da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, da bi potom tražio broj računa na koji može platiti novčanu kaznu navodeći da je zaposlen u Njemačkoj, što je sud i učinio, ali osuđenik nije platio novčanu kaznu, niti je dao ponovo pristanak za zamjenu novčane kazne zatvorskom.

 

              Suprotno tvrdnji žalitelja, spisu prileži dopis prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da je sud dostavio branitelju osuđenika broj računa Državnog proračuna na koji je potrebno platiti sporednu novčanu kaznu, a i sam branitelj je na sjednici izvanraspravnog vijeća predložio da se podaci za uplatu ponovo dostave osuđeniku.

 

              Nadalje, valja napomenuti da iz stanja spisa proizlazi da je osuđeni N. B. zaposlen u Njemačkoj, odnosno da ima boravište u Njemačkoj. Sukladno članku 43. stavak 6. KZ/11. kada osuđenik koji nema stalno prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj ne plati novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će istu zamijeniti kaznom zatvora.

 

              U konkretnoj situaciji, kada je prvostupanjski sud utvrdio da osuđeni N. B. ima boravište izvan Republike Hrvatske, a nije platio novčanu kaznu u roku određenom presudom, primjenom citirane zakonske odredbe, bio je ovlašten izrečenu novčanu kaznu i bez pokušaja prisilne naplate i bez traženja suglasnosti osuđenika da se ista zamijeni radom za opće dobro, zamijeniti kaznom zatvora. Kako je prvostupanjski sud pokušao i prisilno naplatiti novčanu kaznu te istu prije zamjene kaznom zatvora zamijeniti radom za opće dobro, poduzeo je znatno više radnji, nego što je po zakonu bio obvezan, a sve s ciljem da prije zamjene novčane kazne zatvorskom potakne osuđenika na istu plati, u čemu nije uspio stoga je sasvim opravdano izrečenu novčanu kaznu zamijenio zatvorskom.

 

Slijedom navedenog, žalbu osuđenika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

 

 

 

Kako ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika, to je sukladno odredbi članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 1. ožujka 2021.