1              Poslovni broj: Gž Ovr-50/2021-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-50/2021-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. (I.) S., OIB: … iz R., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica iz R., protiv ovršenica 1. M. S., OIB: …, iz R., 2. P. S.-C., OIB: … iz R., OIB: …, iz R. i 4. N. S., OIB: … iz O., radi civilne diobe, odlučujući o žalbi ovršenica 1. M. S. i 3. S. V. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci - Stalne službe u Opatiji poslovni broj 78 Ovr-4987/2018-4 od 18. siječnja 2019., 1. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbijaju se žalbe ovršenica 1. M. S. i 3. S. V. kao neosnovane te potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci - Stalne službe u Opatiji poslovni broj 78 Ovr- 4987/2018-4 od 18. siječnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha radi civilne diobe nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci zk. ul. br. 748. k.o. T.–S. u naravi garaža, šupa i dvorište na k.č. br. 82 i nekretninama k.č.br. 1373 – kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 162 čhv upisane u zk.ul. br. 644 k.o. T.-S. Nekretnine su suvlasništvo I. (I.) S. u 1/3 dijela, N. S. u 1/3 dijela, te M. S., P. S.-C. I. S. V. svake po 1/9 dijela.

 

Ovršenice 1. M. S. i 3. S. V. su pravovremeno podnijele žalbe, ne navodeći izrijekom iz kojih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/0, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. Stavka 2021-3 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje u tekstu: OZ-a), predlažući da sud drugog stupnja obustavi ovrhu.

 

Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu, u kojem je osporila žalbene navode ovršenica. Iako je odgovor na žalbu podnesen nakon roka od 8 dana, temeljem odredbe članka 359. stavka 3. ZPP-a, kojom je propisano da nepravovremeno podnesen odgovor na žalbu sud neće odbaciti, nego će ga dostaviti sudu drugog stupnja, koji će ga uzeti u obzir, ako je to moguće, ovaj sud isti nije odbacio kao nepravovremen.

 

Žalbe ovršenica 1. M. S. i 3. S. V. su neosnovane.

 

Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1-132/2013 od 24. rujna 2014., koje je postalo pravomoćno 15. listopada 2015., a ovršno 14. siječnja 2016. Tim rješenjem razvrgnuto je suvlasništvo stranaka na nekretnini k.č.br. 82. garaža, šupa i dvorište, površine 45 čhv iz zk. ul. br. 748. k.o. T.–S. i k.č.br. 1373 – kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 162 čhv upisane u zk.ul. br. 644 k.o. T.–S. civilnom razdiobom.

 

U žalbi ovršenice nisu navele niti jedan od razloga koji su navedeni kao razlozi zbog kojih se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, a koji su određeni u članku 50. stavku 1. OZ-a.

 

Naime, o postojanju navedenog potraživanja ovrhovoditelja prema ovršenicama odlučeno je gore navedenim rješenjem, koja je postalo pravomoćno i ovršno. U tom postupku utvrđeno da će se suvlasništvo stranaka razvrgnuti civilnom diobom, na što se primjenjuju odredbe OZ-a o ovrsi na nekretnini (članak 273. OZ-a).

 

Odredbom članka 39. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe, a koje sve elemente prijedlog za ovrhu, a potom i rješenje o ovrsi sadrži.

 

Slijedom navedenog, nije se dovelo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog prvostupanjskog rješenja kojim je određena ovrha.

 

U žalbi ovršenice navode da je prijedlog ovrhovoditeljice nepodoban za postupanje, budući ovrhovoditeljica boluje od teške psihičke bolesti, uslijed koje nema poslovnu sposobnost, te smatraju da iz toga razloga treba obustaviti ovrhu.

 

Sud prvog stupnja o tim navodima obavijestio je liječnicu ovrhovoditeljice, kao i Centar, koji je dopisom od 9. ožujka 2020. Klasa: 522-02/19-01/723, Ur. broj: 2170-20- 03/38-19-3 naveo da nema elemenata za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti.

 

Kako za sada u predmetnom postupku nema direktnih dokaza o nemogućnosti ovrhovoditeljice da štiti svoja prava (kada bi i sam sud prvog stupnja bio ovlašten postaviti privremenog zastupnika), a o indicijama su obaviještene sve nadležne institucije, uz činjenicu da u predmetnom postupku ovrhovoditeljica je zastupana po punomoćniku, ovaj sud uzima da su istoj zaštićena njezina prava.

 

Naime, pravilno ovršenice citiraju odredbe članka 79. i 80. ZPP-a, kojima je propisano da stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost), s time da stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik, koji se određuje zakonom ili aktom nadležnoga državnog tijela donesenim na temelju zakona.

 

No, gube iz vida da su te odredbe ustanovljene kako bi se zaštitila prava osoba koje nemaju parničnu sposobnost, a ne suprotne strane.

 

Dakle, sve da se i ustanovi da osoba koja je podnijela ovršni prijedlog nema parničnu sposobnost, ta činjenica neće dovesti do obustave ovršnog postupka, već će tu osobu zastupati njen zakonski zastupnik, koji će nadalje odlučivati o radnjama u postupku.

 

Kako je već navedeno, ovrhovoditeljicu u predmetnom postupku zastupa punomoćnik, koji poduzima sve potrebne radnje, te stoga ovaj sud nema sumnje u zaštićenost interesa ovrhovoditeljice, a sam ovršni postupak se vodi u njenom interesu.

 

Također, u žalbi ovršenice navode da prijedlogom za ovrhu ovrhovoditeljica zahtjeva prodaju nekretnine u kojoj ovršenica M. S. živi i koja joj je jedina nekretnina.

 

Ovršenica time zapravo ističe prigovor prava na poštivanje doma.

 

Odredbom članka 8. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – MU, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; dalje u tekstu: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je stavkom 2. ovoga članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

 

Pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo je predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu Z. protiv Hrvatske -Zahtjev br. 46726/11 u kojemu se Sud očitovao kako je važna tvrdnja može li osoba koja je ostvarila pravo na dom novcem dodijeljenim sudskom prodajom kupiti drugi prikladan stan, što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa, i glede mjerodavnog domaćeg prava.

 

Pojam doma za sud je činjenično pitanje, o kojem sud u parničnim postupcima pokrenutim tužbama s vindikacijskim zahtjevima odlučuje po kriterijima trajnosti faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u testu razmjernosti, budući da na drugoj strani, suprotstavljen prigovoru tuženika, u pravilu postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske. Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom je na strani osobe koja se na to pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku. Kako u konkretnom slučaju takav parnični postupak nije vođen, dok u ovršnom se ne mogu kvalitetno raspraviti sva mjerodavna pitanja, to valja uzeti da je ovršenica istaknula žalbeni razlog predviđen odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, slijedom čega je sud prvog stupnja već ovršenice uputio na pokretanje parničnog postupka.

 

Ostali žalbeni navodi ovršenica predstavljaju prijedlog za izuzeće, o kojem je odlučila predsjednica suda prvog stupnja dana 11. travnja 2019. u rješenju broj 29 Su-271/2019, zatim stavljaju prijedlog za odgodu, o kojem je odlučeno u nastavku postupka. Ovršenice također osporavaju pravilnost vještačenja na kojem se temelji ovršno rješenje, no kako je to rješenje postalo pravomoćno i ovršno, u ovom postupku ne mogu više osporavati pravilnost rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1-132/2013 od 24. rujna 2014.

 

Kako ovaj sud nije našao da su u pobijanom rješenju i postupku koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, sve temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

U Splitu 1. ožujka 2021.