Poslovni broj: 6. Povrv-189/2020-10

 

 

             

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

  Rijeka, Zadarska 1 i 3

 

                            Poslovni broj: 6. Povrv-189/2020-10

 

 

 

 

 

 

 

U      I M E      R E P U B L I K E        H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja M. S.. vl. obrta M & J Ć. P. iz S., OIB: …., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i partneri d.o.o. R., protiv tuženika V. E. P. d.o.o. P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & partneri d.o.o. Z., radi isplate 7.184,46 kuna s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. S., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu V. i partneri d.o.o. R., te zamjenika punomoćnika tuženika M. M., odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu H. & partneri d.o.o. Z., objavljene 26. veljače 2021.

 

p r e s u d i o     j e

 

              I.               Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-650/2020 od 20. ožujka 2020. koje je donio javni bilježnik B. Z. sa sjedištem u G., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 7.184,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. travnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2.  Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.),

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe od 1.356,63 kuna i predvidive troškove postupka od 850,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na te iznose teče od 20. ožujka 2020. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

              II.              Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 3.212,50 kuna na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 15 (petnaest) dana.

 

Obrazloženje

              Tužitelj je kao ovrhovoditelj 20. ožujka 2020. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku B. Z. sa sjedištem u G. protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 7.184,46 kuna s kamatom na temelju vjerodostojne isprave-kartice komitenta.

              Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-650/2020 od 20. ožujka 2020., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da prigovor pobija u cijelosti. Iz kartice komitenta ne proizlazi identitet s osobom ovršenika. Osporio je  osnovu i visinu te istaknuo prigovor zastare.

Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-189/2020-3 od 6. studenog 2020., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-650/2020 od 20. ožujka 2020. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

              Tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u podnesku zaprimljenom 14. siječnja 2021. osporio tuženikove navode iz prigovora. Dodao je da tužiteljevo potraživanje iznosi 7.184,46 kuna sukladno računu za isporuku i prijevoz naručene robe.

              Tuženik je ustrajao kod navoda iz prigovora te je ponovno istaknuo da tužitelj ničim nije dokazao osnovu niti visinu svog potraživanja.

 

Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.).

              Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje iznosa od 7.184,46 kuna za prijevoz temeljem računa broj 12/1/1 od 4. ožujka 2019. s dospijećem 4. travnja 2019. (kartica komitenta na listu 13 spisa i račun na listu 33 spisa).

              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem te da iz priložene kartice komitenta nije vidljivo na što se odnosi predmetno potraživanje.

Stoga je tužitelj u konkretnom slučaju bio dužan dokazati da je tuženik od tužitelja naručio uslugu prijevoza; da je tužitelj pružio uslugu prijevoza, kao i visinu naknade za prijevoz s obzirom da u podnesku zaprimljenom kod suda 14. siječnja 2021. tvrdi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na isporuku i prijevoz naručene robe.

              Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio jedino karticu komitenta (list 13 spis). U konkretnom slučaju riječ je o postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga.

              Rješenjem od 6. studenog 2020. tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a (t. III.) te je u t. V. rješenja upozoren da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u podnescima iz t. III. rješenja (čl. 461.a st. 6. ZPP-a), te da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 7. ZPP-a).

              Tužitelj je citirano rješenje zaprimio 6. studenog 2020. pa je dakle bio dužan najkasnije do 23. studenog 2020. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tužitelj je navedeno učinio izvan roka, odnosno u podnesku zaprimljenom kod suda 14. siječnja 2021. u privitku kojeg je dostavio utuženi račun te je predložio izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka te financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

              Sud je rješenjem na pripremnom ročištu 3. veljače 2020. odlučio da se neće uzeti u obzir novi dokazi koje je tužitelj dostavio i predložio u podnesku zaprimljenom kod suda 14. siječnja 2021. jer ih je predložio protivno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a. Smisao citirane zakonske odredbe je ubrzanje parničnog postupka u sporovima male vrijednosti.

Dakle, tužitelj je kao dokaz osnove i visine svog potraživanja, a koje dokaze sud može uzeti u obzir sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a, u spis dostavio jedino karticu komitenta, a tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izričito osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Kod takvog stanja stvari, teret dokazivanja osnove i visine utužene tražbine bio je na strani tužitelja jer je svaka stranka koja tijekom postupka iznese neku činjenicu dužna i predložiti izvođenje dokaza kojim bi se ta činjenica mogla dokazati sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije sudu pružila dovoljno dokaza (čl. 221a. ZPP-a).

Tužitelj je uz tužbu priložio jedino karticu komitenta koja predstavlja jednostranu ispravu samog tužitelja. Slijedom toga, sud na temelju dostavljene kartice komitenta nije mogao utvrditi odlučnu činjenicu da je tuženik bio u ugovornom odnosu s tužiteljem odnosno da je tuženik od tužitelja naručio uslugu prijevoza, kao i činjenicu da je tužitelj za tuženika tu uslugu obavio, a niti visinu tužbenog zahtjeva. Budući da je tužitelj dokaze (saslušanje stranaka i vještačenje) predložio nepravovremeno, a nije riječ o dokazima koje stranka nije mogla bez svoje krivnje iznijeti odnosno predložiti u tužbi, niti je to tužitelj tvrdio, to ih sud nije mogao uzeti u obzir, niti na njima temeljiti svoju odluku. Iz tog razloga je sud na pripremnom ročištu 3. ožujka 2020. odlučio ne uzeti u obzir dokaze koje je tužitelj predložio nepravovremeno u podnesku zaprimljenom kod suda 14. siječnja 2021.

Napominje se da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu kao dokaz predložio:"saslušanje djelatnika ovrhovoditelja, po potrebi", a što je protivno odredbi čl. 241. ZPP-a, koja propisuje da stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njezino ime, prezime i boravište. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije naveo ništa od propisanog.

              Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva te je ukinuo u cijelosti predmetni platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (t. I. izreke  presude).

 

              Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 7.184,46 kuna, priznao parnični trošak u iznosu od 3.212,50 kuna (t. II. izreke presude).

              Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od ukupno 400,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 750,00 kuna sukladno Tbr. 8/1, troška sastava podneska od 26. siječnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištu 3. veljače 2021. u iznosu od 750,00 kuna sukladno Tbr. 9/1 te PDV u iznosu od 562,50 kuna sukladno Tbr. 42.

 

Rijeka, 26. veljače 2021.

 

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1