REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split

Pn 259/18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
K. Š., O.: …, iz M., zastupanog po pun. M.
J., odvj. u K. K. protiv tuženika R. H., O.:
…, zastupanog po ODO S., G.-upravnom
odjelu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2021.
g., u prisutnosti pun. tužitelja i z.z. tuženika, dana 26. veljače 2021. g.,

p r e s u d i o j e

I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske
štete iznos od 28.600,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od

14. prosinca 2017. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 31.400,00 kn s pripadajućim
kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u visini od

7.410,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 26. veljače 2021. g. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

2 Pn 259/18

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 8. svibnja 2018. g. u kojoj je naveo da
mu je dana 9. svibnja 2015. g. rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kir 124/15 bio
određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana s tim da mu se uračunava i dan uhićenja 8.
svibnja 2015. g., radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 106. u vezi s čl.

191. Kaznenog zakona, a sve po prijavi navodno oštećene M. T.. Rješenjem istog
suda pod istim poslovnim brojem tužitelju je produljen istražni zatvor za daljnjih mjesec
dana. Tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora koja je
djelomično prihvaćena tako da je istražni zatvor produljen zaključno do 30. lipnja 2015. g.
Tog dana tužitelj je pušten braniti se sa slobode. Dana 5. travnja 2017. g., a nakon
provedenog dokaznog postupka, Županijski sud u Zagrebu donio je pod poslovnim brojem
Kzd 2/16 presudu kojom se tužba protiv tužitelja odbija koja je postala pravomoćna

16. svibnja 2017. g. U skladu s odredbom čl. 186. a ZPP-a tužitelj se obratio zahtjevom od

14. prosinca 2017. g. za naknadu štete radi neutemeljenog uhićenja i pritvora nadležnom
Ministarstvu pravosuđa u mirnom postupku. Ministarstvo pravosuđa je tužitelju dana

18. siječnja 2018. g. uputilo odgovor iz kojeg proizlazi kako je zahtjev djelomično prihvaćen
te mu je priznat iznos od 8.640,00 kn kao dostatan, s čim se tužitelj nije mogao suglasiti. Nije
osporena odgovornost odnosno pravo na naknadu štete ali nije prihvaćen cjelokupno
zatraženi iznos od 56.000,00 kn. Tužitelj je neosnovano uhićen 8. svibnja 2015. g. te je u
istražnom zatvoru neosnovano proveo ukupno 52 dana. Za to vrijeme trpio je intenzivne
psihičke bolove kao i strah, nelagodu u vidu okruženja s ostalim zatvorenicima, izgubio je
nepovratno na svom ugledu i časti kod mnogih njemu bliskih osoba te je trpio povredu prava
osobnosti. Za vrijeme boravka u zatvoru u tri navrata je posjetio specijalistu neuropsihijatru
koji je utvrdio da mu je potrebna terapija jer ne spava, trpi nelagodu i grize nokte te mu je
propisano uzimanja tableta S.. Tužitelju je počinjena šteta u tolikoj mjeri da čim na
ulici pročita natpis T. osjeća nelagodu i uznemirenost, a s obzirom da se radi o prezimenu
osobe koja ga je kazneno prijavila. Neopravdano lišavanje slobode i neosnovani boravak u
zatvoru da predstavlja grubi napad na slobodu. Tužitelj je čekao kraj kaznenog postupka s
velikom dozom neizvjesnosti i straha radi mogućih negativnih posljedica. Predloženo je uzeti
u obzir i zakonski okvir propisane kazne za djela koja su tužitelju stavljana na teret. Prema
obrazloženju odgovora Ministarstva pravosuđa moglo bi se zaključiti da je bila riječ o
nekakvom beznačajnom djelu, a ne navodno počinjenju spolnog zlostavljanja i iskorištavanja
djeteta te omogućavanja trošenja droga. Tužitelj je bio 52 dana u istražnom zatvoru,
prethodno nije bio kazneno gonjen ili osuđivan te je bila riječ o mladoj i uzornoj osobi koja
je od strane pravosudnih organa bila prisilno izolirana od vanjskog svijeta. Predloženo je
donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti na ime neimovinske štete isplatiti tužitelju
iznos od 60.000,00 kn na s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio visini štete kao paušalno i previsoko
određenoj, a s obzirom na dane koje je tužitelj naveo kao dane neosnovanog oduzimanja
slobode kao i s obzirom na okolnosti navedene u narativnom dijelu tužbe koje se u bitnom ne
razlikuju od uobičajenih objektivno očekivanih okolnosti osoba koje se nađu u sličnoj
situaciji i za koje je dosadašnja praksa priznavala kao primjerenu naknadu onu u visini od
250,00 do 300,00 kn po danu. Stoga da je u postupku potrebno ispitati jesu li postojale
određene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj imao dodatne teškoće zbog lišenja

3 Pn 259/18

slobode ili da je trpio više nelagodnih okolnosti, a koje bi opravdavale dosuđenje pravične
novčane naknade u zatraženom iznosu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kir
124/15 od 9. svibnja i 8. lipnja 2015. g., rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kv-II-46/15
od 16. lipnja 2015. g., presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd-2/16 od 5. travnja 2017.
g. s potvrdom pravomoćnosti, medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona za tužitelja,
odgovora Ministarstva pravosuđa, U. za kazneno pravo punomoćniku tužitelja od

18. siječnja 2018. g., zahtjeva za naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja i boravka u
istražnom zatvoru od 14. prosinca 2017. g., dopisa od 26. ožujka 2019. g. U. za
zatvorski sustav i probaciju, Z. u Z. uz prilog: zdravstveni karton tužitelja otvoren

12. svibnja 2015. g. i predmeta Županijskog suda u Zadru Kir 124/15 i Županijskog suda u
Zagrebu broj Kzd od 2/16, čiji su dijelovi kopirani i nalaze se u privitku spisa. Izveden je
dokaz vještačenjem po vještaku psihijatru Č. L. koji je dao usmeni nalaz i
mišljenje te saslušanjem tužitelja i svjedoka V. S. Š., S. K., M.
D. i V. B..

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete radi neutemeljenog
uhićenja i neosnovanog boravka tužitelja u istražnom zatvoru u periodu od 8. svibnja 2015.
g. do 30. lipnja 2015. g., odnosno ukupno 52 (pedesetdva) dana. Ova okolnost među
strankama, a nakon pribavljanja i pregleda kaznenog predmeta koji se vodio protiv tužitelja,
nije bila sporna.

Isto tako, nije bio sporan osnov odgovornosti tuženika odnosno da tužitelju pripada
pravo na naknadu štete zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru, a temeljem odredbi
Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12,
143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 dalje ZKP 08). Prema generalnoj odredbi čl. 14. ZKP 08
osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na
svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga
prava utvrđena zakonom.

Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili
neutemeljeno uhićenih osoba propisan je u ranijem Zakonu o kaznenom postupku (NN broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje ZKP 97) u glavi
XXX. s tim da su, temeljem odredbe čl. 573. al. 3. ZKP 08, odredbe Glave XXX. ZKP-a 97 i
nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona.

Prema odredbi čl. 480. st. 1. ZKP-a 97, pravo na naknadu štete pripada, između ostalog,
i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak
obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je
optužba odbijena. Dakle, radi se o neutemeljenom boravku u pritvoru jer je na to ukazao
konačni ishod kaznenog postupka, koji je završio donošenjem presude Županijskog suda u
Zagrebu broj Kzd-2/16 od 5. travnja 2017. g. kojom se prema okrivljenom K. Š.
odbija optužba.

4 Pn 259/18

Iako tuženik tome nije prigovorio treba prije svega navesti da se tužitelj prije pokretanja
ovog postupka obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa, a kako je
predviđeno odredbom čl. 495. st. 2. ZKP-a 97, čime je ispunjena procesna pretpostavka za
podnošenje tužbe.

Kao sporno u ovom postupku trebalo je raspraviti pitanje visine naknade štete koja, prema citiranoj odredbi ZKP-a 97, pripada tužitelju.

Radi se o zaštiti slobode i osobnosti svakog čovjeka predviđenoj odredbom čl. 25. st. 4.
Ustava RH, (NN broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 i 85/10) gdje je
navedeno da svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom,
pravo na odštetu i javnu ispriku.

Pri dosuđivanju naknade neimovinske štete koju treba odrediti u skladu s odredbom čl.

1100. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i
29/18, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1.
tog Zakona, treba na umu imati sve okolnosti konkretnog slučaja i to posebno: trajanje lišenja
slobode, specifične uvjete izdržavanja kazne, reakcije životne sredine na lišenje slobode,
zabrinutost oštećenog zbog moguće osude, teškoće prilikom ponovnog uključivanja u život
na slobodi, težinu i prirodu kaznenog djela koje je bilo stavljeno na teret tužitelju,
osuđivanost tužitelja, okolnost da li je tužitelj pritvoren po prvi put te gdje je pritvoren, da li
je zbog pritvaranja ostala nezbrinuta obitelj koju je uzdržavao, te naravno i osobito jačinu
povrede prava osobnosti odnosno jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli koje je
zbog povrede slobode, ugleda i časti pretrpio tužitelj.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete novim je ZOO-om uvedena objektivna
koncepciju štete, te je u odredbi čl. 1046. navedeno da je šteta povreda prava osobnosti čime
je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava
osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli,
predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u
skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a
gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,
privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Prema iskazu tužitelja dana 8. svibnja 2015. g. doživio je najneugodnije iskustvo:
pretres kojom prilikom mu je oduzet kompjuter, dva mobitela, CD, DVD-ovi, fotoaparati i
vanjski disk, te uhićenje zbog navodne osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo trgovine
ljudima i pružanja opojnih sredstava, nakon čega je iz Z. autocestom odveden u Z.
gdje mu je određen istražni zatvor. Prvi tjedan dana da uopće nije mogao spavati, da nikad
prije nije bio pritvaran, da je bezuspješno tražio pregled psihijatra, da prva četiri dana nije
mogao nazvati majku, oca i očuha niti razgovarati s odvjetnikom, što da mu je omogućeno
tek nakon štrajka glađu, da mu je bilo nelagodno stajati u zatvoru za nešto što nije učinio, da
je umjesto da bude pušten, čemu se nadao, zatvor bio produljen za još mjesec dana ali je taj
period nakon žalbe smanjen, tako da je ukupno istražni zatvor trajao 52 dana te je pušten da
se brani sa slobode. Duševne boli da nije trpio samo on nego i roditelji, ocu mu se pogoršalo
zdravstveno stanje jer je u siječnju 2018. g. imao infarkt, prijatelji da su ga znali pitati jesi li
ti onaj predator jer su takvi bili medijski natpisi, a cijela stvar da je bila popraćena i člancima

5 Pn 259/18

u medijima što je za njega bilo strašno jer je oklevetan te mu je povrijeđen ugled i čast. Sve
što je pretrpio da je na njega ostavilo posljedice jer da nije više ista osoba, da sada teško
uspostavlja kontakte sa ženskim osobama, da im više ne vjeruje, da stalno pije tablete za
smirenje N. od 5 mg i C. za spavanje, a u zatvoru mu je bio propisan S..

Sud je saslušao majku i očuha tužitelja koji su u svojim iskazima potvrdili da je
boravak u pritvoru uvelike promijenio tužitelja jer je nakon izlaska iz pritvora postao druga,
psihički promijenjena osoba koja nema povjerenja u sistem i ljude, a pogotovo žene, da
tuženik više ne spava, nema djevojku, pije tablete za spavanje ili smirenje, nervozan je, plane
na svaku sitnicu pa se poslije smiri, grize nokte tako da ih više uopće nema, izražava kajanje
što je uopće završio pravni fakultet i ne želi pristupiti polaganju pravosudnog ispita, smatra
da će cijeli život nositi etiketu kao bivši zatvorenik i optuženik jer je to ne samo u njegovoj
svijesti nego i u svijesti njegovih najbližih i u svijesti drugih ljudi (majka tužitelja V.
S. Š.), da je već prilikom privođenja iz Z. u Z. tužitelj bio vidno nervozan
te je glasnije govorio, da je nakon izlaska iz istražnog zatvora tužitelj sasvim drugi čovjek:
rastrojen i svadljiv, da bez prestanka pije tablete za smirenje, da je počeo gristi nokte, da na
veliko puši, da izbjegava susrete s prijateljima i svim ostalim zato što je etiketiran, da više ne
vjeruje u sudstvo ni u policiju, da je promijenio posao u E. muzeju u Z. te
se premjestio u M. grada Z. gdje radi kao tajnik jer su u prijašnjoj radnoj sredini
počela ogovaranja i izbjegavanja (očuh tužitelja S. K.).

Svjedokinja V. S. Š. opisala je sudu i kako se ona osjećala nakon saznanja
da joj je sin u zatvoru: navela je da je doživjela veliki šok, da uopće nije razumjela što joj
tužitelj govori, da je naročito patila kad je tužitelj iz vozila kojim je iz Z. dopremljen u
Z. izašao kao najveći kriminalac s lisicama na rukama na leđima.

Svjedoci M. D., prijatelj i radni kolega tužitelja i V. B., prijatelj
tužitelja, ispričali su sudu koliko se i na koji način promijenio tužitelj koji je postao
neurotičan, povučen, smrknut i nemiran (svjedok B.), dok je svjedok D. ispričao
sudu što je tužitelj doživio u radnoj sredini: još prije boravka u pritvoru da su ga znali zvati
pogrdnim imenima radi njegovog porijekla radi čega je ulagao dodatan napor da bi se svidio
ljudima, da je bio komunikativna osoba i da je dosta ljudima izlazio u susret, a nakon izlaska
iz istražnog zatvora da je bio izložen zlim jezicima i pričama koje su počele kružiti temeljem
članaka koji su bili objavljeni na I., da su drugi kolege pitali svjedoka kako može s
tužiteljem piti kavu, da su se znale događati scene kad bi se ostali zaposleni naglo micali kad
bi se tužitelj približio stolu, da je tužitelju bilo sve lošije jer su konflikti učestali pa je postao
nestrpljiv i više se nije mogao kontrolirati te je na kraju i otišao iz E. muzeja.

Što se tiče ranije osuđivanosti tužitelja u postupku nije utvrđeno da je tužitelj ranije bio
osuđivan niti je tuženik na tu okolnost predlagao izvođenje bilo kakvog dokaza, a iz
obrazloženja presude donesene u kaznenom postupku protiv tužitelja broj Kzd 2/16 od 5.
travnja 2017. g. proizlazi da tužitelj nije ranije osuđivan.

Odlučujući o visini naknade koja tužitelju nesporno pripada, trebalo je voditi računa
prvenstveno o tome da je tužitelj puna pedesetdva (52) dana bio u istražnom zatvoru, da je
patio od nesanice, da je bio tjeskoban i nemiran, da je takvo stanje potrajalo i nakon izlaska
iz zatvora radi čega je morao i dalje uzimati lijekove za smirenje i za spavanje, a najviše radi
stresne situacije prilikom pretresa stana, ispitivanja i odvoženja u policijskom vozilu u

6 Pn 259/18

istražni zatvor u drugi udaljeni grad, kao i zbog same činjenice što je bio osumnjičen za
kazneno djelo za koje je kasnije donesena presuda kojom se odbija optužba.

Da je tužitelj pretrpio duševne bolove potvrdio je i sudski vještak Č. L., koji
je, nakon pregleda medicinske dokumentacije nastale tijekom boravka tužitelja u istražnom
zatvoru, naveo da je tužitelj u više navrata pregledan od strane psihijatra, da iz prvog nalaza
psihijatra od 21. svibnja 2015. g. proizlazi da je kliničkom slikom dominirala nesanica pa je
psihijatar kao dijagnozu naveo penalnu reakciju, a od terapije je ordinirao hipnotik odnosno
lijek za spavanje. Zbog uporne nesanice tužitelj se ponovno javio psihijatru 2. lipnja 2015. g.
te je i dalje navedena ista dijagnoza i kao terapija ordiniran antipsihotik koji u propisanoj
dozi primjenjuje i kao anksiolitik odnosno kao lijek za opuštanje. I pored propisane terapije
smetnje da se nisu smanjile tako da je psihijatar uz istu dijagnozu povećao dozu lijeka na 200
mg. Iz zdravstvenog kartona tužitelja vještak je utvrdio da se tužitelj u razdoblju od 8. veljače

2018. g. do 6. veljače 2019. g. liječio kod psihijatra, da se u tom periodu tužitelj u 5 navrata
javljao svom liječniku za potrebnu terapiju, a kao dijagnoza se navodilo anksiozno stanje i
nesanica. Vještak je zaključio da je boravak u istražnom zatvoru za tužitelja predstavljalo
jedno traumatsko iskustvo na što se nadovezuje i stigma koju osoba nosi nakon izlaska iz
zatvora, te na određeni način i osuda društva i okoline zbog optužnice po kojoj je bio u
istražnom zatvoru. Sve navedeno da je moglo prouzročiti psihičku bol kod tužitelja
privremenog karaktera odnosno do kraja liječenja.

Prema mišljenju ovog suda tužiteljevoj patnji zbog boravka u istražnom zatvoru treba
pridodati i patnju koja je započela gubitkom slobode nakon pretrage stana i oduzimanja
predmeta, pritvaranja i pratnje u Općinski sud u Zadar, nakon čega je uslijedio novi šok radi
boravka u istražnom zatvoru za koji tužitelj nije znao koliko će trajati i kako će završiti i za
koje je vrijeme kod tužitelja sasvim sigurno bila prisutna bojazan kako će taj kazneni
postupak završiti te da li će uspjeti dokazati svoju nevinost.

Iz obrazloženja prvostupanjske presude broj Kzd 2/16 od 5. travnja 2017. g. proizlazi,
nadalje, da je tužitelju optužnicom stavljeno na teret počinjenje ozbiljnih i teških kaznenih
djela iz čl. 106. st. 1. i 3. i čl. 191. st. 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11 i
144/12, dalje KZ) odnosno kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva:
trgovanje ljudima te kazneno djelo protiv zdravlja ljudi: omogućavanje trošenja droga, da je
zamjenica ŽDO na raspravi od 6. veljače 2017. g. izmijenila činjenični, zakonski i pravni
opis optužnice inkriminirajući okrivljenika za počinjenje kaznenog djela iz čl. 162. st. 1. KZ-
a odnosno spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta: podvođenjem djeteta dok je za
kazneno djelo opisano u čl. 191. st. 1. KZ-a odustala od optužbe, te da je, konačno, na
raspravi održanoj 5. travnja 2017. g. zamjenica ŽDO u Zagrebu odustala i od optužbe protiv
okrivljenika i za kazneno djelo iz čl. 162. st. 1. KZ-a smatrajući da iz dokaza izvedenih
tijekom rasprave ne proizlazi da je počinio to kazneno djelu na štetu tada mal. M. T.,
uzimajući pri tome u obzir da je okrivljenik negirao počinjenje tog djela pri čemu je njegova
obrana bila potkrijepljena brojnim izvedenim dokazima dok je, nasuprot tome, iskaz
oštećenice bio nedosljedan i neuvjerljiv, radi čega je ocijenjeno da nema vjerodostojnog
dokaza na kojem se može temeljiti osuđujuća odluka te je odlučeno odustati od daljnjeg
kaznenog progona, a oštećenica je izjavila kako ne preuzima kazneni progon.

Kao što je prikazano, kazneni postupak protiv tužitelja trajao je, počevši od njegovog
hapšenja i pritvaranja do konačnog odbijanja optužbe, gotovo dvije godine, ozbiljne optužbe
su se mijenjale i otpadale samo u završnoj fazi postupka (u veljači i travnju 2017. g.) nakon

7 Pn 259/18

prikupljanja dokaza koji su potvrdili tvrdnje tužitelja, te je, po mišljenju ovog suda, cijela
opisana situacija kod tužitelja morala izazvati osjećaj malodušnosti, bespomoćnosti i velike
neizvjesnosti.

Trebalo je voditi računa i o situaciji s kojom se nakon izlaska iz istražnog zatvora mora
suočiti svaka neopravdano zatvorena osoba, a to je reakcija okoline, susjeda, poznanika,
prijatelja, jer se takve vijesti, ma koliko se pokušavaju sakriti, uvijek prošire bližom i
daljnjom okolinom te osoba koja je boravila u istražnom zatvoru neminovno mora osjetiti
nijemu osudu okoline i izoliranost, a pogotovo za vrijeme trajanja postupka.

Zbog svega navedenog može se kazati da je tužitelj bio izložen duševnim bolima jakog
intenziteta zbog toga što mu je bila povrijeđena prvenstveno njegova sloboda. Ovaj sud
smatra da je to najistaknutije i najvažnije pravo svake osobe koje treba i najviše štititi
odnosno u najvećoj mjeri onemogućiti oduzimanje slobode boravkom u istražnom zatvoru
koji se kasnije pokaže neosnovanim.

Radi svega navedenog tužitelju je zbog povrede slobode te ugleda i časti trebalo
dosuditi naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje
su mu te povrede prouzročile i to u iznosu od 28.600,00 kn sa zateznom kamatom
propisanom zakonom koja na ovaj iznos teče od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje
spora Ministarstvu pravosuđa (14. prosinca 2017. g.) do isplate, a u skladu s odredbom čl. 29.
ZOO-a. U preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 31.400,00 kn s pripadajućim kamatama
tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan.

Pri tome je sud uzeo u obzir da je došlo do promjene O. kriterija i iznosa za
utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH od 29. studenog

2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju
za 50% te da se prema dosadašnjoj prihvaćenoj sudskoj praksi naknada priznavala u iznosu
od 350,00 kn po danu.

Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, naime, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Kako je tužitelj dokazao da se tuženiku odnosno Ministarstvu pravosuđa obratio u
mirnom postupku trebalo je uzeti da je tuženik u zakašnjenju s isplatom pravične novčane
naknade podnošenjem pisanog zahtjeva odnosno od 14. prosinca 2017. g., od kada je
tužitelju trebalo priznati zateznu kamatu na nematerijalnu štetu koja mu pripada.

Tužitelj je u tužbi zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, što je u skladu s
odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, i što je sud prihvatio.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom
postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), jer je uspjeh
stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u
parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od

8 Pn 259/18

postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u
manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke
koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te
će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je
preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer
uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći
računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka u
ovoj parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od
75%, a tuženik u dijelu od 25%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je od troška
postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo
odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 50%.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava
tužbe i podneska od 20. studenog 2018. g. i zastupanja na ročištima od 30. siječnja i 13.
ožujka, 6. svibnja i 3. lipnja 2019. g. po 100 bodova (ukupno 700 bodova), trošak zastupanja
na ročištima od 27. studenog 2018. g. i 19. siječnja 2021. g. po 50 bodova (ukupno 100
bodova) i trošak sastava podnesaka od 16. svibnja 2019. g. i 15. prosinca 2020. g. po 25
bodova (ukupno 50 bodova).

Ukupan broj bodova od 850 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15). Iznos koji se tim postupkom dobije (8.500,00 kn) trebalo je uvećati za
zatraženu pristojbu tužbe i presude (po 500,00 kn, koliko je tužitelj zatražio) i tako dobiti
iznos od 9.500,00 kn. Taj je iznos trebalo umanjiti te ocijeniti da tužitelju, u skladu s
odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 50% ovog iznosa odnosno 4.750,00 kn, koji je bilo
potrebno uvećati za zatraženi trošak plaćen od strane tužitelja za vještačenje (800,00 kn) i
trošak koji je sud priznao svjedocima M. D. rješenjem s ročišta od 13. ožujka 2019.
g. (700,00 kn) te svjedoku V. B. rješenjem s ročišta od 6. svibnja 2019. g.
(1.160,00 kn), a budući da je tužitelj uz podnesak od 16. svibnja 2019. g. dostavio u spis
dokaze da je te troškove podmirio svjedocima te tako dobiti iznos od 7.410,00 kn što
predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega
je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 7. travnja, 13. svibnja i 5. rujna 2019.
g., 8. svibnja 2020. g. i 11. siječnja 2021. g. jer je sud smatrao da taj trošak nije bio potreban
za vođenje parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamatu propisane
zakonom, koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN broj
112/12, 25/13, 93/14 i 55/16) teče od presuđenja do isplate, što je trebalo prihvatiti i u izreci
presude odrediti i stopu ove kamate.

U Splitu, 26. veljače 2021. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

9 Pn 259/18

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).